Intervju

Pretrpio je moždani udar, promijenio navike, a sada sprema spektakl u “Zetri”

U okviru turneje „Runda 44“, kojom grupa „Parni valjak“ slavi 44 godine na muzičkoj sceni, sarajevska publika će imati priliku  20. marta u Olimpijskoj dvorani „Zetra“ uživati u nastupu ovog legendarnog rock sastava. Olimpijskom dvoranom će se još jednom prolamati hitovi „Sve još miriše na nju“, „Moja je pjesma lagana“, „Ljubavna“, „Dođi“, ali će publika imati priliku prvi put čuti i njihove nove pjesme.

Ovim povodom razgovarali smo s Akijem Rahimovskim, kojem je ovo ujedno i prvi intervju za naš magazin nakon moždanog udara koji je pretrpio 2018. godine. Prije nego što smo se vratili na njegove početke s „Parnim valjkom“, muzičkoj kritici, porodici, prijateljima, Aki nam je otkrio šta spremaju za „Zetru“.

– Sigurno spektakl. Neće biti isti koncert koji smo imali prije nekoliko godina u okviru turneje “Nema predaje“, kada smo imali i akustiku i elektriku, ali ovim putem predstavljamo novi album, i one stvari koje nismo svirali na prošloj turneji, sad su našli svoje mjesto na ovoj. Bit će jedan presjek pjesama koje nismo izveli i nove pjesme koje ćete tek čuti. Da ne otkrivam sve sad, bit će i mnogo iznenađenja.

Na sceni provesti 44 godine svakako je uspjeh koji postižu rijetki. Čemu pripisujete dugovječnost Vašeg benda?

– Sama turneja kaže 44. runda, svaka godina je nekakva runda, ne samo za opstanak nego biti među najboljima i održati se. Imali smo sreću, pogotovo ova posljednja postava, koja djeluje duže od 30 godina, da dišemo i razmišljamo isto. Mi smo i jedna velika porodica, i tu ne mislim samo na bend, nego i logistiku, tehničare, svi su oni bili djeca kad su krenuli s nama, a sad su odrasli ljudi s porodicama. Mi smo porodica koja opslužuje jedno 40 ljudi. Opstojnost svaka je u dobrim pjesmama i Husovoj neiscrpnoj muzi, da je kao autor on sam neiscrpan. Na kraju, najbitnije je prijateljstvo koje nas drži sve ove godine, to jest da budemo dobro, da dajemo dobro i da se dobro zabavljamo i da zabavljamo publiku.

Koje uspomene Vas vežu za Sarajevo?

– Mnogo uspomena. Pogotovo mene i Husa. Imamo mnogo prijatelja u Sarajevu, neki su već pokojni, ali Sarajevo je jedan od naših omiljenih gradova. Mogu slobodno reći da sam ja sarajevska raja.

01.12.2017., Zagreb – Koncert Parnog valjka u prepunoj Areni.
Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Godine 1975., učestvovali ste u osnivanju „Parnog valjka“ i činili prvu postavu benda. Zajedno ste snimili 16 studijskih albuma, nabrojati sve hitove benda je gotovo nemoguće. Kada ste počinjali karijeru da li ste joj predviđali ovoliki uspjeh?

– Niko nije razmišljao u tom pravcu. Hus i ja smo napravili „Parni valjak“. Počeo sam u grupi „202“, koja se, nažalost, nakon tri mjeseca raspala. Onda smo odlučili da radimo jedan ozbiljniji projekt, pozvali smo basistu Zlatka Miksića Fumu, bubnjara Srećka Antoniolija i Juricu Pađena. To je bila prva postava našeg benda. Išli smo na turneju s „YU grupom“ koja je slavila pet godina postojanja. Bili smo gosti na njihovom koncertu, sjećam se, bilo nam je nepojmljivo da je neko pet godina na sceni. Ta cifra nam se činila nemogućom, ali eto dogodilo se. Tek nakon deset godina bavljenja muzikom smo shvatili da je to to. Muzika je moj život.

Kako je došlo do toga da grupi date tako neobično ime „Parni valjak“?

– Nakon što smo snimili naš prvi singl „Ja sam parni valjak“, naš pokojni basista Fuma je rekao da se zovemo tako, jer su tada bendovi imali imena „Teška industija“, „Buldožeri“. Tako je i ostalo. Valjak ide sporo, ali nezaustavljivo, svih ovih godina mi se uspješno valjamo.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.