Prvakinju drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, Ejlu Bavčić Tarakčiju, publika ima priliku gledati u predstavi „Sve se nekako preživi osim smrti“, reditelja Dine Mustafića. U priči koja u fokus stavlja normalan život jedne porodice ovog vremena, Elma igra glavnu junakinju Emiliju. Kultura je važna u svakom društvenom kontekstu i klimi, kaže Ejla, jer pomaže da osvijestimo ono što nam se dešava, navodeći nas da razmišljamo kako da promijenimo stvari nabolje. U protagonistici koju igra, mnogi od nas mogu se prepoznati.
Naziv predstave upućuje na to da se naš narod na kraju izbori sa svim preprekama na putu. Kako živi današnji bh. čovjek, s kojim se to problemima suočava, i šta je to u našem mentalitetu pa pristaje da toliko trpi?
– Osnovni problem s kojim se mi ovdje suočavamo jeste odustvo sistema, činjenica da svi nisu isti pred zakonom. Zbog toga se, naprimjer, pojedinci koji nezakonito otuđe milione javnih sredstava nagrađuju novim “poslovnim” prilikama, a siromašan čovjek koji nelegalno posiječe nekoliko metara drva, da mu se porodica ne smrzne, završi u zatvoru. Zbog toga na odgovorna mjesta postavljamo nekompetentne ljude koje zanima samo lični, a nikako javni interes. Zbog toga ljudi gube povjerenje u sve što ih okružuje i odlučuju zauvijek otići iz države, iako su ovdje ekonomski zbrinuti. Tačno je da smo mi snalažljivi i da uspješno preskačemo prepreke, ali niko ne želi provesti čitav život preskačući nepotrebne prepreke. I da, smrt niko neće preživjeti, ali žalosno je kada vam smrt dođe prerano zbog sekiracije, zbog nefunkcionalne zdravstvene zaštite, zato što vas vlastita država ponižava.
Mnoge Vaše kolege imaju običaj reći da su film i televizija važni, ali da pozorište nosi posebnu magiju. Šta je Vama pozorište?
– Pozorište je moj životni izbor, moj posao i moja igraonica. Mjesto na kojem direktno, čak fizički osjetite reakciju publike na ono što radite, gdje se povezujete s ljudima. Film i televizija su, također, magični, ali pozorište je neposrednije i omogućava vam da se korigujete, da iz predstave u predstavu budete bolji.
Ostali ste zapamćeni i po ulogama u filmovima, „Teško je biti fin“, „Ostavljeni“, te seriji „Žene s broja 13“. Nakon toga uslijedila je pauza do 2019. godine, kada ste ušli u lik pjevačice „Mrs. Fanchier“ u predstavi „Fearing in Sarajevo“. Zbog čega ste napravili pauzu od velikog platna i televizije? Jeste li sve vrijeme bili aktivni u glumi?
– Sve vrijeme sam bila aktivna u glumi. Članica sam ansambla Narodnog pozorišta, a osim što je to moja velika ljubav, također je i moj posao, tako da pauze nema. Izuzev godišnjeg odmora. Iskreno, voljela bih da iza sebe imam više filmskih i TV uloga, ali živimo u zemlji u kojoj se prosječno snima jedan film godišnje, ako i toliko, a TV produkcija je još siromašnija. To što me nema na ekranu nije stvar ličnog izbora, već okolnosti. Ali, kao što rekoh, pauze nema.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
Razgovarala: Lejla Bejdić Foto: Edvin Kalić