Intervju

Mirsad Ibrić: Kad su ubijene Suada i Olga, na dva mjeseca sam ugasio radio

U Sarajevu kada se spomene ime Mirsad Ibrić (71), rijetko da postoji neko koga ono neće asocirati na istaknuto lice koje je ostavilo neizbrisiv trag u medijskom, kulturnom, sportskom i muzičkom životu ovih prostora. Navesti sve šta je u dugom radnom vijeku radio je teško; ostat će upamćen kao predsjednik Hrvačkog saveza BiH, član uprave FK „Sarajevo“ u vremenu osvajanja titule 2007. godine, jedno vrijeme je proveo i u upravi „Olimpika“, davne 1968., u kultnom sarajevskom „Fisu“ bio jedan od organizatora nezaboravnih plesnih večeri, ali i dijelom ekipe koja je otvorila Dom mladih, 1969. godine. Klubu „Kaktus“ on je dao ime, a također je jedno vrijeme radio i kao DJ u popularnim disko klubovima bivše Jugoslavije: „Rebusu“ u Sarajevu, „Špilji“ u Makarskoj, „Vili Bistrici“ na Bjelašnici, Baškoj Vodi… Organizirao je koncerte mnogim zvijezdama; samo Zdravku Čoliću četiri, dva na Koševu, dva u Zetri. Njihova poslovna saradnja s vremenom je prerasla u prijateljstvo, a ono kasnije u odnos, kojeg Mirsad naziva porodičnim i rodbinskim. Od svih zanimanja kojima se bavio, muzika je, kaže, njegov život.  Mnogi pjevači mu mogu vječno biti zahvalni što im je podrškom, naročito medijskom i organizacijskom, bio odskočna daska za afirmaciju na regionalnom estradnom tržištu. Neki će za njega reći da je bio čovjek koji je znao praviti zvijezde, a on sam ispravlja, jer ne želi pretenciozno da zvuči, pa kaže; čovjek koji je pratio zvijezde. Prije dvije godine oformio je projekt „Najboji od najboljih“ u okviru kojeg je i legendama FK „Sarajevo“ uručio plakete za doprinos Klubu, ali i gradu i BiH. Bio je to lijep povod da se okupe sportski asovi iz dvije šampionske generacije. Nije zaboravio uručiti priznanja ni članovima porodica onih koji više nisu među živima.

– Čovjeku koji je na vrhuncu karijere treba odati priznanje, a ne čekati da umre – to je moja filozofija i poruka za sve buduće nagrade  – kaže Ibrić i otkriva kako priprema dodjelu plaketa  za legende FK „Željezničara“, te veliki projekt uručivanja 80 priznanja za sve ljude koji su svojim radom dali veliki doprinis u poslu kojim se bave. Plan mu je da velika dodjela bude upriličena u „Vijećnici“, a među 80 imena na spisku, otkriva nam samo neka: Boša Tanjević, Danis Tanović, Dino Merlin, Halid Bešlić…

Ibrićev najveći poslovni poduhvat je prvi nezavisni radio na Balkanu „Radio M“, koji je pokrenuo prije 30 godina. Osim što je uradio mnogo na popularizaciji domaće muzike, također su kroz njegove redove odškolovani danas vrhunski voditeljski kadrovi. Duga karijera donijela je i brojne nagrade, dvije ističe kao najvrjednije: nagradu Društva novinara iz 2017.godine, te priznanje „Boro Glušac“ Sportskog saveza za publistički rad.

Zašto ste odlučili oformiti radio?

– Devet godina sam radio na Radio Sarajevu kao muzički saradnik. Imao sam pet emisija, a najdraža mi je bila „Zvjezdana prašina“, koju smo radili Husein Vladović i ja. Emisija je slušana kao nekada Luksemburg, naravno, osim nje bilo je još mnogo lijepih emisija. Nakon odlaska s Radio Sarajeva u Ilijašu sam od jednog malog radija za godinu napravio najslušaniju lokalnu stanicu. To je sve bio dugogodišnji rad i preduslov da stvorim situaciju da bih mogao napraviti radio kakav želim. Vrlo je interesantno napraviti muzički radio s jako malo govora.

Kada ste počeli s emitovanjem programa?

– „Radio M“ je bio muzički radio, ali je bio i edukativni i humanitarni radio i servis ljudima. Svojim ljudima sam govorio da budu normalan radio, da je njihov osnovni zadatak da rade kvalitetno, jer u svakom poslu najbolji odbrambeni mehanizam je kvalitet. Bilo je teško dobiti dozvolu u ono vrijeme, meni se dešavalo da sam mjesecima ganjao papire da dobijem dozvolu, ali na kraju se to isplatilo i za kratko vrijeme smo napravili radio koji je bio najslušaniji. Počeli smo 18. septembra 1990. godine. Jedna moja komšinica je komentirala kako sam ja jedini čovjek koji je rođen 17. septembra, a 18. otvorio radio. Radio M je porodični radio. Ekipa s kojim sam vrijedno radio jeste moja supruga Emina, naš sin Mirza, kćerka Nejra i snaha Alma. Svi su oni dali svoj veliki doprinos koji se dokazao kvalitetom. Glavni stub svega bila je moja supruga Emina, koja je veoma detaljno vodila brigu i radila svoj posao kako bismo opstali.

Pratite nas na društvenim mrežama