Mirjana Karanović: Htjela sam da budem neko koga će pamtiti, cijeniti i voljeti

Piše: Lejla Bejdic

Žene se vaspitavaju vijekovima da budu pokorne svojim očevima, a kasnije svojim muževima. Nevjerovatno je da su mnoge, čak većina žena, iako lijepe i pametne, u suštini veoma nesigurne. Veliku ulogu u vaspitanju imaju majke i one bi morale da promijene svoje ponašanje prema svojoj djeci. Da nauče svoje sinove da poštuju žene i da podrže svoje kćerke da poštuju same sebe

Ako će se i o jednoj glumici, njenom talentu, ulogama kojima je udahnula život, govoriti s najvećim epitetima i u godinama koje tek dolaze, onda je to Mirjana Karanović. Nedavno je dobila prestižno priznanje “Dobričin prsten” za životno djelo, čime je na najljepši način zaokruženo 40 godina profesionalne karijere. Osim spomenute, njene su i nagrade: Žanka Stokić, dvije Zlatne arene u Puli, Sterijine nagrade, kao i one u Nišu…Činjenica da je kao umjetnica dobrodošla u sve krajeve bivše Jugoslavije, spisak uloga koje je odigrala nakon prve, u filmu “Petrijin vijenac”, sada već davne 1980. godine, govore da je angažiraju reditelji različitih senzibiliteta, te da nikada nije imala problem igrati i one koje su u određenoj društvenoj i političkoj klimi bile hodanje po ivici noža. Sve navedeno govori koliko je velika Mirjanina umjetnička, ali i ljudska komponenta. Kojom činjenicom se nakon što podvuče crtu na svoj profesionalni put, danas najviše ponosi, pitam je:

– Poslije svega, najviše se ponosim što i dalje radim punom parom, što imam planove za budućnost, što sam aktivna, sigurna u sebe i u to ko sam. Što ne postoji nijedna stvar u mome životu zbog koje se stidim, što nikada nisam prodala dušu nijednom đavolu, ko god to bio. Sačuvala sam svoju slobodu i u vremenima kada je to bilo teško. Uvijek sam bila slobodna u svojoj glavi, radila sam ono što sam htjela, voljela sam koga sam ja odabrala, govorila sam šta mi je u srcu – kaže Mirjana. 

 

Intervju radimo u teško, neizvjesno vrijeme, u doba kada strahujemo za vlastiti život, ali i kada više ne brinemo o tome ko je kakve političke orijentacije, imena, seksualnog opredjeljenja…Je li preoptimistično vjerovati da ćemo kao narodi na ovim prostorima nakon Corone izvući pouku o životu i suživotu, ili ćemo se ipak brzo resetovati i vratiti svojim starim navikama od prije mjesec, dva?

– Ne znam odgovor na ovo pitanje. Možda. Ne vjerujem da se čitavi narodi mogu promijeniti nakon nekog teškog iskustva. Mnogi ljudi će osjetiti promjenu i nadam se da će zapamtiti šta nam se sada dešava te da će to sjećanje pomoći da izgradimo makar malo bolju budućnost. Da ste me ovo pitali prije 30 godina, bila bih ubijeđena da će svi ljudi shvatiti pouku koju šalje ova tragedija. Danas nisam sigurna. Mislim da je odgovor negdje na sredini. Kao i uvijek. Ništa nije samo loše ili samo dobro, ni ljudi ni događaji. Ali samo od nas zavisi da li ćemo uspjeti da uspostavimo kontrolu nad svojim demonima.

Kako provodite vrijeme u izolaciji?

– Trudim se da postavim neku dnevnu rutinu, jer mi to daje osjećaj sigurnosti i neke izvjesnosti. Prije podne izađem napolje i hodam oko sat malim sporednim ulicama u mom kraju. Kupim hranu i idem kući. Gledam filmove i serije na TV-u, čitam, malo pišem, igram igrice na kompjuteru, zovem svoje prijatelje. Svakog dana temeljno pretresem neki dio stana, odvojim stvari i odjeću koja mi ne treba. Popodne, kada počne policijski čas, vježbam u hodniku ispred mog ulaza.

Šta Vas u ovom trenutku kao umjetnika i čovjeka najviše plaši?

– Ne plaši me ništa.

Italijani su pjevajući po balkonima ovih dana pokazali, kao nekad Sarajevo tokom opsade, da je umjetnost ta koja liječi, koja nam čuva zdrav razum.

– Da, naravno. Ljudski duh je ono što nas drži u životu i daje nam smisao. Umjetnost je važan dio ljudske duhovnosti. I danas, kada vam ne mogu pomoći ni bogatstvo, ni moć, kada svi dijelimo iste strahove i problem, umjetnost nas spašava, podiže, uspostavlja komunikaciju, čini da se ne osjećate usamljeni.

Narodno pozorište Sarajevo putem svog YouTube kanala emitira predstave i tako pomaže građanima da i dalje imaju kakvu-takvu vezu s pozorištem i kulturom. Kakva je situacija u tom smislu u Beogradu?

– Mnoga pozorišta u Beogradu emituju svoje predstave na YouTube kanalima. Nikad nisam gledala više predstava u tako kratkom periodu. 

Ostatak intervjua čitajte u aktuelnom broju magazina Azra

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti