Nedžad Medžanović Nećko, gitarist i frontmen grupe “Konvoj”: Današnja muzika je jedan stih strofe ili refrena

Piše: Lejla Bejdic

Među muzičkim sastavima koji na našim prostorima nisu podlegli hiperprodukciji je grupa „Konvoj“. Njihov prioritet, prije svega, jesu kvalitetni tekstovi, zvuk, produkcija…, pa je i razumljivo što su za 20 godina, koliko postoje na sceni, izdali pet albuma. U pripremi je i šesti, momci su uspjeli promovirati jednu od njegovih pjesama “Majka”, no,  pandemija je mnoge planove zaustavila, pa tako i njihove, zbog čega će njegovo lansiranje na tržište pričekati bolje vrijeme, koje svi očekujemo nakon pandemije.

– Mnogo smo truda i vremena trošili na egzistencijalne poslove, koji su, srećom, također muzika, ali isto tako traže mnogo zalaganja, planiranja i sveukupnog rada. Dječiji projekt „Suncokreti“ (hor i škola pop-rock gitare) radili su punim kapacitetom sve do momenta kad je donesena odluka da se zatvaraju škole. Također, radili smo i muziku za dvije teatarske predstave „Ukulele Jam“ za BNP Zenica i lutkarsku predstavu „Tobija“, Pozorišta mladih Sarajevo. Ovdje otprilike i leži odgovor zašto se naši albumi ne štancaju kao s trake, već suprotno tome, trebaju da se poklope razni faktori koji će u konačnici dovesti do krajnjeg rezultata, a to je album. Do sada smo imali završene obrise dviju kompozicija od kojih je jedna single „Majka“, koju smo nedavno i promovirali. O albumu ćemo razgovarati kada dođe vrijeme, a to trenutno sigurno nije slučaj – kaže za “Azru” frontmen i gitarist grupe Nedžad Medžanović Nećko.

S obzirom na novonastalu situaciju u svijetu, promocija pjesama na konvencionalan način je nemoguća. Na koji način Vi promovirate svoj rad, održavate li online koncerte ili nešto drugo…?

– U našem timu je angažirana i PR agencija, koja vodi računa o promociji našeg rada pa smo tako i odlučili da izbacimo single, vođeni idejom da ljudima treba pomoći i na ovaj način, kako bi lakše prebrodili vanrednu situaciju u kojoj smo se našli. Jasno, prilike nam ne omogućavaju standardni oblik promocije, ali i u ovakvoj situaciji smo uspjeli da dođemo do velikog broja ljudi koji se javljaju i daju nam podršku. Ovo je uvijek bila dvosmjerna ulica, u smislu kako daješ tako ti se i vraća, i obratno. Zahvalni smo što možemo barem na ovaj način dati snage da se lakše prebrode ova iskušenja.

Te davne 1993. godine, kada ste se priključili bendu, jeste li mu predviđali ovoliku dugovječnost. Koje ambicije su Vas vodile kad ste počinjali?

– Iskren da budem, kao dijete sam znao da ću raditi ovo čime se sada bavim i tu nije nikad bilo dileme. Tu i tamo su se javljali neki izleti koji nisu imali veze s muzikom, a imali su samo egzistencijalni uslov, srećom, vratio sam se tamo gdje pripadam. Prije ’93. godine sam svirao sa svojim bendom „Radovi na putu“, a bili smo i članovi KUD-a „Valter Perić“. Ipak, ta godina je bila presudna i kako sam došao na prvu probu „Konvoja“, tako smo svi u bendu znali da je to to. Dugovječnost se, uz sva iskušenja, ogleda samo i jedino u tome što za saputnika imam Hamu Salihbegovića, koji je, kada govorimo o muzici, moj odraz u ogledalu (ili ja njegov). Jedina ambicija kada smo počinjali bila je ljubav prema muzici i bijeg od stvarnosti koja je u to vrijeme bila poprilično surova, a govorim o ratnom periodu. Ni danas nije mnogo bolje, osim što ne puca, ima vode i struje, hrane prekomjerno i u izobilju, ali nepravdu gledamo na dnevnoj bazi pa muziku koristimo i kao terapiju.

Koliko se Sarajevo promijenilo od Vaših početaka do danas?

– Sve se s vremenom mijenja pa tako i Sarajevo. Mijenjaju se ljudi, parkovi (kojih nema, a i što ima, uništava se), niču nove zgrade koje brane vjetrovima da provjetravaju kotlinu, mijenjaju se ukusi, trendovi, sve je podložno promjenama. Da li je to dobro ili loše, vrijeme će pokazati.

Na koji način umjetnici poput Vas trebaju svoju popularnost staviti u društvenu službu?

– Vjerujem da umjetnici mogu u određenom periodu odigrati bitnu ulogu, a neveliki broj to upravo i čini. Svojim primjerom možemo poslati poruku da je nešto vrijedno zalaganja i žrtve, kako bi društvena zajednica imala benefit od toga.

Foto: Imrana Kapetanović  

Cijeli intervju čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA. 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti