Posljednjih dvadeset godina za crnogorskog kantautora Sergeja Ćetkovića bile su i više nego uspješne. S jedne strane, karijeru je doveo do savršenstva, godinama je nizao hit za hitom te je sebi obezbijedio status jednog od najpopularnijih pjevača u Regiji. S druge strane, onih nježnijih dvadeset proslavlja s Kristinom, ženom svog života, s kojom odgaja dvije kćerkice. Jedan je od rijetkih umjetnika koji je dokazao da za dobru karijeru nisu potrebni ispadi u privatnom životu, koji on vrlo dobro čuva za sebe, nego kvalitetan rad. Povoda za razgovor sa Sergejem ne manjka nikada, pandemija mu nije zasmetala da napiše novu pjesmu, otvorio se više nego ikada dok nam je govorio o porodici i njihovim navikama u izolaciji, te pojasnio zbog čega mu karijera nikada nije bila na prvom mjestu.
Važite za jednog od najromantičnijih autora u Regionu, mnoge generacije su se zaljubljivale i raskidale uz Vaše pjesme. Kako su nastajali neki od Vaših najvećih hitova?
– Sve je stvar trenutka. Inspiracija se lakše pretoči u pjesmu nego u objašnjenje. Neke pjesme su nastale za dan ili dva, druge su se dugo stvarale, jer mi je nedostajala riječ, rješenje neke muzičke dionice ili refren. Ali, sve su bazirane na iskrenim emocijama i zato ih je publika zavoljela. Ljubav im je zajednička tema, i mnogo mi je draže kada se ljudi uz njih zaljubljuju, nego kada raskidaju.
Na kojim projektima trenutno radite?
– Pripremam novi album, koji ću objaviti do kraja ove godine, u kojoj obilježavam 20 godina karijere. Upravo sam, u ovom periodu izolacije, neplanirano uradio jednu lijepu baladu, koju ću uskoro predstaviti publici, i nadam se da ću novim pjesmama opravdati povjerenje koje traje već pune dvije decenije.
Otkrijte nam Vaše pjevačke početke i kako ste zaradili prvi novac?
– Bilo je to 1986. godine u Podgorici. Nastupio sam s pjesmom “Naša radost” u čuvenom horu “Zvjezdice”, među gotovo trideset djevojčica i osvojio drugo mjesto. Još pamtim najavu koja je prethodila mom nastupu: “Ko to tamo sada zijeva, to nam Sergej lijepo pjeva”. Naši porodični prijatelji su bili muzičari, pa sam često odlazio da ih slušam na tada popularnim terasama restorana i hotela, i gledao u instrumente kao opčinjen. Prvi novac sam zaradio na jednom od nastupa s bendom “Vatrena srca”, koji je bio najmlađi bend u tadašnjoj Jugoslaviji.
S kćerkama i suprugom snimate dječiji animirani serijal “Lola i Mila”. Jeste li zadovoljni reakcijama koje ste dobili, kako danas napreduje projekt?
– Veoma se ponosimo uspjehom slikovnica i crtanog filma i mogu reći da ni mi, u početku, nismo očekivali toliko divnih reakcija. Krenuli smo polako i pažljivo, ali se to brzo razvilo u veliku priču, koju vole i djeca i roditelji. Svakodnevno primamo mnogo poruka i snimaka na kojima mališani pjevaju naše pjesmice, čitaju knjižice, uče napamet replike iz nekih epizoda „Lole i Mile“. To nam daje podstrek da se još više posvetimo radu, pa će i u narednom periodu biti mnogo zanimljivih epizoda.
Posao umjetnika traži mnogo odricanja, putovanja, propuštenih rođendana, godišnjica, roditeljskih sastanaka… Koliko Vam je sve ove godine bila važna podrška porodice?
– Najvažnija! Bez njih ne bih bio tu gdje jesam i ovo što jesam. Sve što ste nabrojali je istina, ali sam još na početku znao šta ovaj posao nosi, bio spreman na to i postavio prioritete. Nikada nisam dozvolio da moja porodica trpi zbog moje karijere, a tako će biti i nadalje. Odricanja je itekako bilo, ali sam se potrudio da sve nadoknadim i vjerujem da sam u tome uspio. Ipak, bez Kristinine podrške, pogotovo kad su Lola i Mila bile male, to ne bi bilo moguće. Danas su njih tri na gotovo svakom mom koncertu i to je velika privilegija.
I Vi kao roditelj imate, vjerujem, mnoge dileme kako naučiti djecu koja imaju sve, da budu skromna i cijene druge, nematerijalne vrijednosti. Kako to postižete?
– Iz mog iskustva, ako počnete na vrijeme otvoreno s njima da razgovarate i usmjeravate ih ka onim vrijednostima na kojima smo mi, roditelji, odrastali, a neke od njih su nepromjenjive, onda se možete nadati dobrom rezultatu. Djeci treba davati dobre primjere, učiti ih da cijene ono što imaju i da sve materijalno ne znači ništa u poređenju s nekim drugim stvarima u životu kao što su ljubav, prijateljstvo, vjera, dobrota, humanost, porodica…
Razgovarala: Lejla Bejdić
Cijeli intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
