Intervju

Minela Jašar-Opardija: Kućica na drvetu,rođendanski poklon od muža

Zamišljam šta bi značilo ako bi svaka porodica imala mogućnost zajedničke večere ili vremena za kvalitetan odmor. Možemo i bez stranih proizvoda. Ako ne otvore granice, možemo na ljetovanje i u Neum

 

Razgovarala: Aldina Zaimović

 

Općepoznata činjenica jeste da nas je pandemija Corona virusa, nakon što je u BiH potvrđen prvi slučaj, 5. marta ove godine, zatvorila u naše domove i neke poslala na prinudni godišnji odmor.Ipak, za veliki broj novinara nije bilo odmora. Producentica i voditeljica Minela Jašar-Opardija, koja vodi jutarnji program „Novi dan“ na N1 televiziji, redovno je za sve gledaoce, koji uz nju piju prvu jutarnju kafu, dovodila zanimljive goste i izvještavala o trenutnom stanju u državi.

No, pronašla je malo vremena i za sebe, kako bi proslavila rođendan. Minelin suprug Naim, s kojim je u braku od 2016.godine, za nju je pronašao idealan rođendanski poklon, kućicu na drvetu, koja se nalazi samo nekoliko kilometara od Baščaršije. Za magazin „Azra“ Minela govori o rođendanskom slavlju, ko joj je nedostajao, ali i tome kako se na početku pandemije pripremila za izolaciju.

– Vremena za pripremu nije bilo mnogo. Sve su nas zatekle preporuke nadležnih. U početku su bile prilično restriktivne. Pomalo su i plašile. Navodile ljude na neke panične reakcije. Moja najveća briga bili suroditelji. Stalno sam ih zvala i dijelila s njima sve poznate informacije. Nastojala sam uraditi sve što je do mene, kako mi ova Corona ne bi trajno obilježila život. Lično, važno mi je bilo da u svakom trenutku znam šta se dešava, da prihvatim trenutno stanje i pokušam se prilagoditi. Pokazalo se da sve može drugačije. Da neke stvari trebaju drugačije.

Šta, prema Vašem mišljenju, treba drugačije?

– Možemo bez prodavnica koje rade 0-24. Možemo bez otvorenih marketa nedjeljom. Zamišljam šta bi značilo ako bi svaka porodica imala mogućnost zajedničke večere ili vremena za kvalitetan odmor. Možemo i bez stranih proizvoda. Ako ne otvore granice, možemo na ljetovanje i u Neum, ako i otvore, voljela bih da razmislimo o tome.

Kako se situacija s Corona virusom odrazila na Vaš posao?

– Do prilagođavanja je moralo doći i na N1 TV-u. Zapravo, mislim da smo među prvim televizijama uveli mjere koje štite uposlene i osiguravaju nesmetan rad. I dalje radimo podijeljeni u grupe koje se međusobno ne sreću. Naši sagovornici nam se javljaju iz njihovih radnih soba, kuhinja, trepezarija. Ne opiru se komunikaciji putem Skypea, Zooma ili Vibera. Promjena je to za njih, ali i za nas. Nadam se da će i nakon ovog stanja biti jednako radi da koriste ove aplikacije. Mislim da će Corona virus trajno promijeniti načine obavljanja novinarskog posla.

Nakon proglašenja pandemije, došlo je do vanrednih mjera, te smo svi bili zatvoreni u kućama i stanovima, zajedno s najbližim članovima porodice. Ovo je ujedno bio i najbolji način da se posvetimo jedni drugima, te da spoznamo prave vrijednosti. Je li to ono pozitivno što nam je Corona virus donio?

– Corona virus nas je ogolio kao individue i kao društvo. Pozitivno, ako je uopće moguće tako nazvati bilo šta što proizlazi iz pandemije virusom, jeste što smo dobili vremena za sebe, a i dali vremena drugima. Bilo nam je potrebno da se preispitamo, organizujemo na jedan nesvakidašnji način te na kraju shvatimo koliko smo sami sebi dobro društvo. Koliko su izbori koje smo napravili u životu dobri. Ne daje često život ovakve prilike.

Kada sve ovo prođe, hoćemo li biti svjesni onoga što smo davno izgubili, empatije prema drugima, hoćemo li shvatiti vrijednost prijatelja, slobode, odlaska u prirodu, dugih šetnji…?

– Nisam potpuno sigurna hoće li se ljudi nakon izolacije htjeti više ili manje družiti?! Ova izolacija je pokazala drugo, podmuklo lice, a to je da sve može drugačije uz potpuno novu organizaciju. Sigurno je da će to nekima biti alibi za promjene koje neće nužno biti pozitivne. Također, svi bismo nakon izolacije trebali biti svjesniji blagodati života, no nisam veliki optimist da hoćemo. Brzo zaboravljamo. Stičem dojam da olako doživljavamo ljude i prirodu oko sebe.

Na koji način ste provodili vrijeme u izolaciji?

– Moram priznati da izolacija od mene nije napravila ni bolju kuharicu ni fizički aktivniju ženu. Samo sam intenzivirala aktivnosti u kojim inače uživam. Kuhanje je svakako jedna od njih. Prva investicija u izolaciji bio je balkonski roštilj. Suprug Naim i ja uživamo zajedno kuhati. Ribu volimo oboje i često je pravimo. Prvih petnaest dana sam pravila domaći hljeb, kasnije sam vidjela da to i nije najbolja ideja (smijeh). A vježba nam je svakodnevica. Razlika je što smo ovih dana imali prilike za zajedničke treninge. Prvih 30kilometara biciklom do Vrela Bosne, prije nekoliko dana, bili su nikad slađi. Ako moram izdvojiti knjigu koja je obilježila ovu izolaciju,onda je to „Žene koje trče s vukovima“. Topla preporuka ako želite da preispitate svoju instinktivnu prirodu, vratite se u svoje prirodne cikluse i shvatite kako je lijepo biti žena u svakom smislu. Ova izolacija je posebna i zbog toga što se dešava u vrijeme ramazana. Zahvalna sam što se u potpunosti mogu posvetiti duhovnoj nadogradnji.

Kako izgleda vrijeme koje je izdvojeno samo za porodicu?

– Porodična okupljanja su uglavnom vikendom. Roditeljska kuća van grada je i najčešći izbor. Već godinama obavezno odvajam nekoliko dana za odlazak na more s roditeljima. To vrijeme je samo moje i njihovo.

Prije nekoliko dana bio je i Vaš rođendan, a za njegovu proslavu izabrali ste zanimljivu lokaciju, tačnije kućicu na drvetu. Koliko se razlikovalo ovogodišnje slavlje od prijašnjeg?

– Kućica na drvetu je bila Nanetova ideja, zapravo rođendanski poklon. Nerijetko slobodno vrijeme provodimo u šumi, volimo da pješačimo, da istražujemo šumske rute oko Sarajeva. Htio je da mi ovo iskustvo bude potpuno novo i posebno. I bilo je. Probudio nas je cvrkut ptica i kos koji je kuckao u stablo, a noć smo dočekali uz roštilj. Bajkovito je bilo zaspati na drvetu. U tišini i uz vatricu. Osjećate kako se drvo njiše i prepuštate se prirodi, zahvalni što vam je dozvolila da budete njen gost.

Obično za bitne datume, poput rođendana, volimo biti okruženi članovima porodice i prijatelja. Jesu li Vam svi oni nedostajali na ovogodišnjoj proslavi rođendana?

– Nedostajalo je pravo slavlje. Tim više jer na svoj rođendan ja slavim još jedan. Rođenje bratića Ishaka. Zajedno brojimo godine. Ove godine meni tri njemu dvije (smijeh). On je moj najljepši rođendanski poklon ikad.

Je li izolacija mnogo promijenila Vaš način života?

– Nije. Zapravo sam samo potvrdila ranija razmišljanja da mnogo toga radimo protiv svojih prirodnih ciklusa. Brzina i sil života nas vežu za ljude koji inače ne bi bili naša prva opcija ako bismo mogli birati. A stvarni život počinje tamo gdje nalazimo sebe. U krugu ljudi koje smo izabrali za svoje životne prijatelje.

Koji je Vaš savjet kako se izboriti s izolacijom?

– Prihvatite je i pokušajte zamisliti da će sutra proći. Za čim biste žalili što niste uradili?