Fondacija lokalne demokratije od 2000. godine ima sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici. Tada je osnovana i Sigurna kućau Sarajevu, a od 2002. godine postoji i sklonište za djevojke starosti između 12 i 18 godina, koje su žrtve nasilja u porodici, incesta, seksualnog zlostavljanja. Sigurna kuća u Sarajevu za proteklih 20 godina pružila je utočište za ukupno 2.002 žene, djevojake i djecu.
Nažalost, broj slučajeva nasilja u porodici je u porastu. Potvrđuje to podatak da je u ovu sigurnu kuću lani primljeno 62 posto više žrtava nasilja u odnosu na 2018. godinu. U Bosni i Hercegovini nasilje u porodici tretira se kao krivično djelo, a o njegovim uzrocima razgovarali smo s Muberom Hodžić-Lemeš, menadžericom Sigurne kuće, čiji glavni zadatak je osiguranje fizičke zaštite žrtava i njihov psihosocijalni tretman, kako bi prevazišle traume i ponovno se integrirale u društvenu zajednicu. Hodžić-Lemeš podsjeća i na postojanje SOS telefona.
Posebno zabrinjavajući podatak je da je broj poziva u aprilu i maju ove godine, tokom pandemije Corona virusa, trostruko porastao u odnosu na prethodne mjesece.
– Brojni su faktori koji utječu na pojavu nasilja u porodici, od makroekonomskih, društvenih, kulturoloških, religijskih do političkih prilika. Ne postoje uzroci nasilja koji po nekom načelu zakonitosti uzročno-posljedično vode prema nasilju u porodici. Uzroke možemo tražiti u korelaciji različitih faktora rizika koji utječu na pojavu nasilja u porodici – kazala je Hodžić-Lemeš na početku razgovora za „Azru”.
Koji su glavni faktori rizika povezani s većom vjerovatnoćom pojave nasilja u porodici?
– Glavni faktori koji povećavaju nasilje u porodici uključuju nisko obrazovanje, siromaštvo porodice, izloženost nasilju u djetinjstvu, prihvatanje uvjerenja o većim pravima muškaraca, prihvatanje tradicionalnih rodnih uloga, dominacija muškarca u odnosu, tolerantan odnos društva prema nasilju, neefikasne institucije u borbi protiv nasilja u porodici, ovisnosti, poremećaji ličnosti, kulminacija negativnih utjecaja ovih faktora dovodi do pojave nasilja između bračnim i vanbračnih partnera. Istovremeno, postojanje nekog od faktora rizika ne mora da znači da će doći i do nasilja u porodici. Naprimjer, faktor rizika za nasilje može biti niže obrazovanje muškarca, ali to nije samo po sebi uzročno-posljedično povezano s nasiljem, nisu svi muškarci s nižim stepenom obrazovanja nasilni.
Koji su koraci koje žrtva treba poduzeti kada doživi nasilje?
– Prijava nasilja se vrši u policijskoj upravi, centru za socijalni rad ili na SOS telefon (Kanton Sarajevo 033 222 000, za područje Federacije BiH 1265 i za područje RS1264). Nasilje mogu prijaviti i srodnici, prijatelji, kamšije putem SOS telefona i mogu ostati anonimni. Nakon zaprimanja prijave, SOS operater upućuje nadležnu policijsku upravu na intervenciju. Žrtve dobijaju mogućnost sigurnog napuštanja stana, ljekarske pomoći i podnošenja prijave nasilja. Nakon podnošenja krivične prijave za nasilje u porodici općinski sudovi izriču zaštitne mjere kojima štite žrtvu, a prema potrebi (procjeni centra za socijalni rad), žrtve se zbrinjavaju u Sigurnu kuću. Nakon psihosocijalnog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući žrtve se reintegriraju u društvo, neke žene nastavljaju bračne zajednice, a neke žene se odluče na razvod braka i osamostaljenje.
Poznata je činjenica da žene i djeca, žrtve nasilja, u Sigurnoj kući mogu boraviti samo određeni period i onda moraju da je napuste. Zbog čega je to tako?
– Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici (FBiH) žrtve nasilja mogu ostati u Sigurnoj kući do šest mjeseci, izuzetno i duže uz saglasnost organa starateljstva. U tom periodu žrtve prođu psihoterapijski tretman, detraumtizaciju, jačanje kapaciteta ličnosti, osnaživanje, s ciljem reintegracije u društvenu zajednicu. Prema našoj statističkoj analizi, gotovo 60 posto žena se vraća u porodicu počiniteljima nasilja, a zbog nedovoljnog rada s počiniteljima nasilja i sistemskog pristupa u radu s porodicama, pratimo recidive u Sigurnu kuću od čak 30 posto. Nažalost, zbog nepostojanja sistemskog rješenja u periodu tranzicije prema samostalnom životu, poslu, smještaju i sigurnom životu bez nasilja određeni broj žena se vraća nasilniku i ponovno recidivira u Sigurnu kuću. S jedne strane imamo to nepostojanje sistemskog rješenja, odnosno sistema koji bi podržao žrtvu i dalje, a s druge, veoma ograničene resurse porodica iz kojih potječu naše korisnice, koje ni same nemaju dovoljno sredstava za preživljavanje i dostojanstven život te nisu u mogućnosti pomoći žrtvama.
Nakon izlaska iz „Sigurne kuće“ kakvu podršku imaju korisnice?
– Veoma je važno napomenuti da kako tokom, tako i nakon izlaska iz „Sigurne kuće“ korisnice primaju psihološku, pravnu i ekonomsku podršku od stručnog tima Fondacije. Nažalost, sve to nije dovoljno i shvatili smo da moramo djelovati proaktivno i pozvati javnost da se uključi.
Nasilje je još tabu tema
Zbog čega ste odlučili pokrenuti Fond „Zajedno smo sigurne“?
– Kroz naš rad smo se bezbroj puta osvjedočili da su osnaživanje i podrška u ključnom momentu izlaska iz „Sigurne kuće“ prelomni za svaku ženu žrtvu nasilja. Zbog našeg društva, takvog kakvo je, veoma konzervativno, gdje je nasilje tabu tema, i gdje se i dan-danas pronalaze opravdanja za nasilnike, veoma je važno da svako od nas sebe upita kako bi mu bilo da je u „cipelama“ žrtve i da se ponesemo onako kako bismo željeli da se drugi odnose prema nama u tim trenucima. Žene i djeca žrtve nasilja ne smiju biti prepušteni sami sebi, oni su odgovornost nas svih. Cilj Fonda je prikupljanje neophodnih sredstva za obezbjeđivanje sigurnog smještaja i pokrivanje troškova života za žene i djecu, žrtve nasilja, koji moraju napustiti Sigurnu kuću.
Od koga i na koji način očekujete podršku za Fond?
– Veoma često žrtve nasilja nemaju podršku svoje porodice i bližeg okruženja, zbog toga je zadatak cijele zajednice da pomognemo one koje su u potrebi. Pozivamo sve društveno-odgovorne kompanije te građane i građanke da nam se pridruže, pokažu svoju solidarnost i podrže ovaj Fond, kako bismo zajedno žrtvama omogućili sigurno okruženje i novi početak. Sve informacije o kampanji su dostupne na www.zajednosmosigurne.ba, a donacije se mogu izvršiti putem računa 3387302205402474 otvorenog kod UniCredit Bank dd. Sarajevo. Samo zajedno možemo podržati ljepšu, vedriju i sigurniju budućnost žena i djece koji su proživjeli nasilje.
