S idejom da je muzika bit postojanja i da pomaže u brojnim nedaćama, učenici Srednje muzičke škole su izabrali pjesmu, njih ukupno 14 solista, odnosno 60 članova hora obradili pjesmu koja je 1985. godine ujedinila muzičare svijeta i na taj način pomogla gladnoj djeci u Africi. Snimili su je tokom izolacije uz pomoć mobilnih telefona
Razgovarala: Aldina Zaimović /Foto: Mirza Tabaković
Iako smo zbog pandemije Corona virusa bili prinuđeni da vrijeme provodimo u domovima, društvene mreže uveliko su pomogle mladim osobama da se, osim svoje porodice, mogu čuti, vidjeti, ali i družiti s vršnjacima. Nekima je ovo bila i jedinstvena prilika da iskažu svoju kreativnost. Učenici Srednje muzičke škole u Sarajevu vrijeme u izolaciji pretvorili su u vječnu uspomenu.
Osim redovnih školskih obaveza, online nastave, časova, izrade maturskih radova, s profesoricom Željkom Andrić, koja je tvorac ove ideje, na prelijep i koristan način iskoristili su vrijeme u samoizolaciji. Pjesmu „We are the world“ snimili su samo uz pomoć mobilnih telefona, i audio i video. Ukupno 14 solista, odnosno 60 članova hora obradili su pjesmu koja je 1985. godine ujedinila muzičare svijeta i na taj način pomogla djeci u Africi, koja su bila gladna.
S idejom da je muzika bit postojanja i da pomaže u brojnim nedaćama, učenici Srednje muzičke škole su izabrali pjesmu “We are the world”, jer nosi jaku i snažnu poruku. Kako su nam kazali, željeli su da zajedno učine mnogo toga kako bi dočekali ljepša i bolja vremena, željeli su da uljepšaju građanima Bosne i Hercegovine dane u doba COVID-19, kao i da sve negativno i ružno što se događa u svijetu, pretvore u nešto lijepo i pozitivno što će pamtiti u budućnosti. Za naš magazin govorila je profesorica Srednje muzičke škole, Željka Andrić koja nam je otkrila kako je došla na ideju da okupi učenike i da zajedno otpjevaju ovu pjesmu.
– U doba pandemije, bilo mi je žao što smo svi odvojeni i u izolaciji. Pomislila sam na učenike koji neće imati uspomene na školske dane. Željela sam da nešto negativno što se događa, pretvorim u pozitivno, i da kad se spomene COVID-19 prvo čega će se sjećati treba da bude nešto lijepo. A to je ovaj video-snimak. U sklopu online nastave, htjela sam povezati muziku s trenutnom novonastalom situacijom. Učenici su to prepoznali i shatili kao izazov. Snimili smo kompletnu pjesmu samo uz pomoć mobitela.
Koju poruku nosi ova pjesma i zašto ste baš nju odabrali?
– „We are the world“ je prije 35 godina, između ostalog, ujedinila muzičare cijelog svijeta, da učine nešto dobro. Nosi snažnu poruku o boljem i ljepšem svijetu o kojem mladi sanjaju. U svijetu u kojem jedni drugima pomažemo i mijenjamo ga da bude bolji. Upravo su oni taj svijet i oni su ta djeca na kojima sve ostaje.
Koliko je bilo emotivno pripremati ovu pjesmu?
– Bilo je emotivno za sve, a ne samo za mene. Izvodili smo je godinama ranije, ali nikad odvojeni jedni od drugih. Tek smo sada shvatili koliko je snažna poruka same pjesme. Preslušavajući audio-snimke koje su mi slali, shvatila sam da je njima teže prolaziti kroz ovu situaciju nego nama. Tugu zbog nemogućnosti da se druže i razdvojenosti osjetila sam u svakom njihovom otpjevanom tonu. I bilo je veoma teško i pretužno za mene.
Pretpostavljam da mnogo razgovarate s učenicima. Kako se osjećaju sada nakon svega što su prošli u iznenadnoj promjeni načina života?
– Zahvaljna sam svim članovima hora od prvog do četvrtog razreda Srednje muzičke škole, a posebno učeniku drugog razreda Irnesu Divjanu na strpljenju i pomoći prilikom ostvarenja ove ideje. Nisam imala priliku da s maturantima ozbiljnije popričam o tome, ali sigurna sam da će im ovaj video ostati kao lijepi poklon i uspomena na matursku godinu. Bitno je da ostanu kontakti između njih u budućnosti. I da se druže i poslije završetka školovanja.
Mnogi kažu da je muzika lijek. Jeste li saglasni?
– Apsolutno! Nije samo ovo primjer, primjera je mnogo. Muzika je oduvijek spajala ljude i s njom se uvijek lakše izlazi iz problema, jer djeluje kao terapija poslije koje se osjećate mnogo bolje. Kad ste tužni, smiri vas, a kad ste radosni, još više vam uljepša dan. I zato je muzika univerzalni jezik i lijek koji svi razumiju.
Koliko muzika ima mogućnost pomoći djeci, ali i odraslima?
– Djeca koja se bave muzikom su smirenija, kreativnija, društvenija… Muzika proširuje svijet, stvara nova prijateljstva, nove poglede, vodi nas kroz historiju, uči nas novim jezicima, upoznaje nas s kuturom i običajima drugih zemalja, pomažući svima u svakodnenom životu, i mladima i starima.
Zajedno s djecom imali ste brojne nastupe. Koji je Vama ostao upečatljiv?
– Pitanje je zaisto teško… Svaka generacija obilježila je neki poseban nastup, a bilo ih je mnogo. Ali, ako baš moram, onda bih izdvojila otvaranje Vijećnice 2014., kada sam okupila 250 djece raznih uzrasta, koja su u direktnom evrovizijskom prenosu na mostu pjevali „Sarajevo, ljubavi moja“.
A za koji su djeca rekla da im je poseban?
– Svi su im posebni, jer volimo da nastupamo i pjevamo. Izdvojit ću vam samo neke prošlogodišnje nastupe s ovom generacijom hora: na poziv dr. Semira Osmanagića nastupali smo na otvorenoj pozornici u Visokom, na zatvaranju Ljetnog festivala 2019., ali smo se isto tako u organizaciji Festivala „Sarajevska zima“, zahvaljujući Ibrahimu Spahiću, osim koncerta koji smo održali, svi vozili sarajevskom žičarom, što je bio predivan doživljaj.