Maja i Mirza Malkoč: Desila nam se ljubav na prvi pogled

Piše: Aldina Zaimović

Sad je naš cijeli život podređen Uni, prvo ona pa onda sve naše obaveze. Trudimo se da budemo maksimalno s njom, da je uključujemo u sve naše aktivnosti

 

Mirza Malkoč, rođen u Bihaću 1987. godine, ostao je upamćen kao učesnik jedne od najvećih regionalnih muzičkih talent show emisija „Zvezde Granda“. Učestvovao je i u hrvatskom „Supertalentu“, za vrijeme kojeg je stekao veliku popularnost. Nakon duže pauze, u autorskom smislu, vraća se na scenu s novom pjesmom „Amnezija“. Na pjesmi je radio Amil Lojo, a za sjajan spot zadužen je bh. režiser muzičkih spotova Haris Dubica.

– U svojoj karijeri sam najviše radio s istim timom. Autor pjesme, kao i prethodnih, jeste Amil Lojo. Pjesma se zove „Amnezija“ i brža je, u tom modernom ritmu, s dobrim tekstom, refrenom, a ima i novog i starog mene, u nekom novom smislu i svjetlu, jer ništa takvo nisam radio do sada. Spot je radio Haris Dubica, a sniman je na lokaciji u jednom malom mjestu pored Genove u Italiji. Kroz pjesmu i spot se spominje amnezija koju sam doživio i ne sjećam se ničega. Pošto je moja supruga bila u spotu, ona mi je na kraju sve to oprostila i ispalo je dobro (smijeh) – kazao je Mirza na početku našeg razgovora.

Zbog intervjua, iz Krajine u Sarajevo došao je sa suprugom Majom, stomatologinjom po struci, s kojom je u braku tri godine i ima osmomjesečnu kćerkicu Unu. Nismo mogli, a da Maju ne upitamo kako je bilo glumiti u suprugovom spotu.

Maja: Teško. Za mene je to bilo prvi put da se susrećem s takvim poslom. Prvo, kada mi je Mirza rekao za spot i predložio da budem u njemu, dvoumila sam se, ali sam na kraju pristala, zato da imamo uspomene, zbog bebe i budućnosti. Bilo je teško, nimalo lagan posao, ali sam nekako uspjela zadovoljiti Harisove ideje i zahtjeve. Tog dana je bilo jako hladno. Čekali smo da Sunce izađe, da dobijemo ljetnu priču, međutim, ono izađe 15 minuta, pa zađe, te smo mislili i da će pasti kiša. Stvarno je to bio čudan dan.

Kako je biti supruga pjevača?

Maja: Nekad je teško, a nekada nije. Najviše zbog ljudi koji pitaju: „ Kako to možeš podnijeti?“, „Razmišljaš li ti gdje je on sada?“, ali sam se nekako uklopila u sav taj njegov život i imam povjerenje u njega. Smatram da ne trebam brinuti gdje je otišao, hoće li nešto uraditi. Podrška sam mu u svemu, kao i on meni, tako da uopšte nemamo nekih problema.

Koliko je bitno povjerenje između dvije osobe, da bi se održala veza ili brak?

Mirza: Mislim da je to najbitnija stvar, jer bez toga je teško opstati i imate veliki problem, niste svoji, nemir je u vama, što nije baš zdravo. Takvo nešto vodi ka težem obliku stresa. Ja to tako posmatram. Nikada u životu nisam bio takav, ali sam gledao ljude koji su pod stresom, nemaju mira, neki s razlogom, a neki bez razloga, ali su takvi. Mi imamo povjerenje u braku i volio bih da nam ovako bude čitavog života. Podržavam je u njenom poslu, ona je doktorica stomatologije i ima svoju ordinaciju. Radi s ljudima kao i ja, a treba se odlučiti za takav potez u današnjem vremenu, da otvoriš svoj privatni biznis, posebno onaj koji mnogo košta, to zahtijeva podršku, a znamo u kakvoj situaciji je društvo. Normalno je da će me pitati: „Da li ja to mogu“ ili „Da li bih ja to“, i tu sam da joj dam podršku, da je guram dalje, a meni također treba podrška s njene strane, jer i moj posao nije nimalo jednostavan i jeftin, tako da nam to zasad odlično ide.

Kada ste se vas dvoje upoznali?

Mirza: U Bihaću sam imao tada kafić i igrom slučaja ona je došla tu s prijateljicom, koju sam poznavao pa smo stajali zajedno za stolom. S moje strane to je bila ljubav na prvi pogled, jer sam osjetio da bi tu nešto moglo biti. Naravno, prvo što svi zapažaju jeste fizički izgled, možemo bježati od toga, kao da je nešto drugo bitno, no, meni je na prvu bitan fizički izgled, ako toga nema, onda teško da ću se upoznati bolje. Tako je to krenulo. Mislim da je bio august 2016. godine, u ozbiljnu vezu smo već ušli početkom oktobra, a vjenčali smo se 21. jula 2017., zato što je to bilo to i bio sam siguran.

Maja: Mirzu sam prije poznavala samo preko svirki, ali se nismo upoznali, nego nas je upoznala naša sadašnja kuma. Ranije smo se viđali po gradu i uvijek pozdravljali, ćao za ćao, i to je bilo neko upoznavanje u prolazu. Te noći ona mi je predložila da odemo kod njega, jer ima neka svirka, pa ćemo dalje. Tako da smo se tada i zvanično upoznali. Kroz priču smo se dotakli nekih tema, ništa značajno, međutim, nakon dva sata primijetila sam da me on čudno gleda, ali sam pomislila da umišljam. Razmijenili smo brojeve telefona, ali sam mislila da mi se neće javiti. Bitna stavka jeste da sam toj prijateljici bila kuma i kada se ona udavala predložila sam joj da Mirza pjeva na njenoj svadbi, ali on je bio zauzet. Rekla sam joj: „Kad se ja budem udavala, Mirza će mi pjevati na svadbi.“ Te noći kada smo se upoznali to sam  mu i rekla, a on me pogledao i odgovorio:  „Onda ćeš ti biti prva mlada kojoj će mladoženja da pjeva na svadbi“. Tada nisam skontala o čemu je riječ. Međutim, kroz naše druženje rodila se velika ljubav, koja traje tri godine i nadam se da će trajati čitavog života.To ne bih mijenjala nizašta, to je bila ljubav na prvi pogled.

photo by NunoToromanovic©

Kako je izgledalo vaše vjenčanje?

Mirza: Bilo je prelijepo. Imali smo malo veću svadbu, bilo je više od 280 zvanica, imali smo četiri muzike, koje su se smjenjivale. Cijele noći se nešto dešavalo, od benda, do tamburaša. Bilo je veselo i svi gosti kažu da je to bila posebna svadba, svi su bili na nogama. Pamtim da je tog dana bila ogromna vrućina, gotovo 40 stepeni, a ja sam morao biti u odijelu, ali je Maja bila prelijepa.

Je li Mirza održao obećanje i zapjevao na svadbi?

Mirza: Jesam. Otpjevao sam svoju pjesmu „Kada srcem ljubim“, ali nije mi dala da pjevam više od dvije-tri pjesme.

Maja: Rekla sam mu da otpjeva dvije pjesme i dosta, da treba da uživa u svojoj svadbi, a ne da radi.

Roditelji ste, imate djevojčicu Unu. Koliko su se vaše obaveze promijenile otkako je ona došla u vaš život?

Maja: Sve se promijenilo u dobrom smislu. Sad je naš cijeli život podređen njoj, prvo ona pa onda sve naše obaveze i trudimo se da budemo maksimalno s njom, da je uključujemo u sve naše aktivnosti. Moram spomenuti da nam je ovaj period Corone dobro došao, kad je riječ o zbližavanju s Unom, pogotovo Mirzinom. Kao majka sam radila većinu tih stvari: hranjenje, ustajanje, presvlačenje, međutim, Mirza je sada mnogo toga preuzeo i naučio, povezao se s njom mnogo više.

Mirza: Ranije sam svakog dana izlazio van i u kafane, jer su tamo ljudi, dogovori, moj posao. U periodu Corone jedno vrijeme nismo nigdje izlazili skoro 20 dana i onda sam 24 sata bio u kući. Tada sam vidio da nije lako biti ni majka, jer si ti tu samo za dijete. Meni nije ništa bio problem, samo moram krenuti. U početku nisam znao šta i kako, ali već za mjesec sam na sve navikao. Iskreno, najteže mi je hraniti Unu, jer je živahno dijete, sve je zanima, a ostalo mi je sve uredu.

Kakav je osjećaj bio kada ste prvi put kćerkicu uzeli u naručje?

Mirza: Maja je, ipak, majka djeteta i pretpostavljam da je njen osjećaj bio mnogo jači, ali moj je bio nevjerovatan. To je, ustvari, najbolji osjećaj, o njemu su mi svi pričali, ali sam ga morao doživjeti. Ne može se porediti ni s čim drugim. Tek sada vidim da ništa nije bitno i ništa nije važno, ni posao, ni novac, ni uspjeh, karijera, ništa, kao dijete. Samo da mi je dijete živo i zdravo, ne moram nikada biti neki popularan lik. Sada sam osjetio tu porodičnu liniju, tu zbliženost. Uvijek sam bio porodičan i nikada ne bih mogao biti sam u životu. Porodica mi je na prvom mjestu, a ostalo kako bude.

Kako je, Mirza, izgledalo Vaše djetinjstvo?

Mirza: Vezan sam i za majku i za oca, ali veza s ocem je posebna. Pošto sam muško dijete, normalno je da me je on svugdje vodio sa sobom. Moja prva ljubav bila je fudbal. Više volim igrati fudbal nego pjevati, više volim gledati fudbal nego koncerte. Trenirao sam 10 godina i onda to napustio, jer sam tada počeo studirati. Povezanost s ocem traje i danas kroz muziku. On mi je stvarno valjao u životu, usmjeravao me u svemu. Studirao je Vojnu akademiju u Beogradu, koji je tada bio centar dobre muzike, kao i Sarajevo, bio s muzičarima i onda me usmjerio koju kvalitetnu muziku da slušam, koju da pjevam. Zbog toga mi je teško da provarim u želucu ovu današnju muziku koja ima malo kvaliteta, a više nekvaliteta, ali moram se uklopiti. Danas, kad snimim neku modernu pjesmu, ne trebam je nositi ocu, jer znam da mu se to ne sviđa (smijeh). Moj otac je uvijek bio iskren prema meni i kad odigram loše utakmicu, kaže da sam bio najgori, pa sam kroz sve to jačao. Savjetovao bih roditeljima da budu iskreni prema djeci, jer onda nema greške. Ne možete dijete gurati u muziku ako nema talenta. Možda moja Una sutra ne bude znala nikako pjevati, kako da joj kažem da zna, jer ode, izgubi vrijeme bezveze. Neka ide tamo gdje je kvalitetna.

Koji su Vaši naredni planovi?

Mirza: Pripremam pjesme s Amilom Lojom, jednu baladu, poslije te balade sam u nekom projektu za duet, vjerovatno neki ženski vokal, bit će i covera, vraćam se na estradu i redovno ću nešto raditi. Nije me bilo od 2014., bio sam lijen, iako sam radio po svadbama, privatnim feštama, u tom poslu me bilo, ali u autorskom ne.

Da li će se supruga pojaviti i u narednim spotovima?

Maja: Mislim da ne. Nije to moj posao i ja se ne znam ponašati pred kamerama, imam ogromnu tremu i nešto mi se čudno dešava. Ovoga puta sam pristala zbog te takve situacije, da imamo neku uspomenu, ali to je dovoljno od mene, sve ostale ću prepustiti nekome ko je stručan. Haris je više vjerovao u mene nego ja i smatrao je da će to uspjeti.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti