Prošle godine, dok smo promovisali početak rada na filmu “Koncentriši se, baba”, shvatio sam da se ne osjećam dobro zdravstveno i fizički. Imao sam mnogo kilograma i prepao sam se da neću biti u stanju da odgovorim zadatku. Nije mi bilo svejedno. Sreo sam prijatelja Halida Bešlića na SFF-u koji je prošao kroz liposukcijsku ishranu i imao dobre rezultate. Do sada sam izgubio gotovo 60 kilograma
Svjetskom premijerom filma “Koncentriši se, baba” nagrađivanog bh. reditelja Pjera Žalice otvoreno je ovogodišnje 26. izdanje Sarajevo Film Festivala. Nakon filmova “Gori vatra” iz 2003. i “Kod amidže Idriza” iz 2004. godine, koji su stekli kultni status, ovo je treći dugometražni igrani film na koji je Žalica stavio svoj rediteljski potpis, ali i treći koji je otvorio najveći i najznačajniji filmski festival u jugoistočnoj Evropi. Zbog trenutne epidemiološke situacije ovogodišnji SFF održan je bez publike. Ipak, publika je imala priliku gledati novo filmsko ostvarenje Pjera Žalice iz udobnosti svog doma. Po čemu se ova godina razlikovala od prethodne za početak našeg razgovora kazao nam je poznati reditelj.
– Sve se promijenilo, sve se na glavu okrenulo. Ono što je u januaru izgledalo kao scenarij iz nekog naučno-fantastičnog filma, u martu je postalo realnost. Poslije šoka koji je trajao mjesec-dva, prilagođavanja, lockdowna, kada smo se svi zatvorili u kuće, sad smo, čini mi se, prihvatili i naučili se da živimo s tom realnošću, koja će, nadam se, biti što kraća. To je direktno utjecalo na sve sfere života pa i na kulturu i umjetnost. Mi smo prvo morali pronalaziti nove načine da radimo i da sarađujemo, a i da to što uradimo pokažemo publici. Tu je Sarajevo Film Festival, kao i obično, bio pionir, i mislim da su odgovorno, na vrlo efikasan i uspješan način našli odgovor za ovu situaciju. Jako mi je žao što barem jednim dijelom projekcija u Sarajevu nije bila pred publikom, ali mislim da je u ovim uslovima sve prošlo odlično – kazao je Žalica za “Azru”.
Noć poslije, u Mostaru, publika je imala priliku pogledati film na otvorenom. Kakve su bile te „uživo“ reakcije?
– U Mostaru je bilo nešto potpuno drugo. Film je prikazan tri puta i s obzirom na to koliko je bilo interesovanje, mislim da se mogao prikazati 20 puta zaredom, jer su ljudi jako željeli da dođu. Pozitivne su reakcije, one koje sam dobio na toj drugoj promociji, a i poslije toga. Dobijam razne poruke i vidim interes. Veoma sam zadovoljan reakcijama i interesom, a i sretan što sam zbog bolje epidemiološke situacije u Mostaru imao priliku da doživim i projekciju filma s publikom.
U čemu ste pronašli inspiraciju za stvaranje ovog filma?
– To je priča koju kao anegdotu poznajem iz svoje porodice, mada smatram da se čak i nije dogodila u mojoj porodici. Ona nije ono što se događa u filmu i što je stvarni događaj, potpuno je različito, međutim, ta neka duhovita inspiracija bila je jedna rečenica koja se prepričavala u porodici kao anegdota, kada je neko svojoj baki rekao “koncentriši se, baba”, jer je dosta dugo umirala. Iz tog nekog nukleusa koji je ustvari anegdota, razvila se, čini mi se, malo ozbiljnija priča o kompleksnim odnosima ljudi unutar jedne porodice, kao i na nekom mikroplanu, tako i na nekoj široj slici raspada društva i na nekom makro planu.
Kada govorimo o festivalima, Vaši filmovi su prikazivani u Londonu, Cannesu, Sydneyu, Rimu… Kada ste najviše osjećali tremu od reakcije publike?
– Teško je napraviti tu neku toplu istinu. Bilo bi očekivano da što je veći festival, da je veća trema, pa ako je film u Cannesu ili Torontu, da onda imate posebnu tremu. Međutim, u principu to nije tako, projekcija je projekcija i imate tremu. Ali, ako bih baš morao izdvojiti to neko pozitivno uzbuđenje i neizvjesnost kako će neka nova publika da primi vaš film, to bi bile dvije projekcije. Ona filma “Gori vatra” u Locarnu, jer je bila svjetska premijera i veliki festival, prvi film i prvo takvo iskustvo, pred četiri do pet hiljada ljudi. Bilo je to strašno uzbuđenje i nešto neponovljivo, kao i prva projekcija “Vatre” u kinu Metalac, otvaranje Sarajevo Film Festivala, gdje se promovišeš u svom gradu. To može biti ili ugodno i fantastično, ili užasno traumatično, jer, ako to ne prođe dobro, onda bar privremeno bježi iz grada. Veliki je to izazov i, nasreću, obje premijere su prošle dobro, ostale su divne uspomene i neki dokaz da je vrijedilo baviti se ovim poslom.
SFF 2019
Ne mogu, a da se ne osvrnem na ovogodišni SFF kada Vas gotovo niko nije prepoznao zbog primjetnog gubitka kilograma. Saznali smo da ste to postigli liposukcijskom ishranom. Kada i zbog čega ste se odlučili na to?
– Odluka nije bila direktno povezana sa Sarajevo Film Festivalom, ali sve je počelo prošle godine u tom periodu. Tada smo promovisali početak rada na filmu, na projektu “Koncentriši se, baba”, bili su predstavnici Državne turske televizije i Sarajevo Film Festivala i ja s nekim autorima. U jednom trenutku sam shvatio da je plan ostvariv i da ćemo snimati. Međuim, nisam se baš dobro osjećao zdravstveno, fizički, imao sam mnogo kilograma i prepao sam se da neću biti u stanju da odgovorim zadatku. Nije mi bilo svejedno. Sreo sam prijatelja Halida Bešlića na SFF-u koji je prošao kroz liposukcijsku ishranu i imao dobre rezultate. Zamolio sam ga da me spoji sa timom Liposukcijske prehrane u Sarajevu, razgovarao sam i sa nutricionistom Kenanom Mandrom i tako krenuo s Liposukcijskom prehranom, koja je pokazala odlične rezultate koje imam i danas.
Koliko ste od tada izgubili kilograma?
– Do sada sam izgubio skoro 60 kilograma i jako sam blizu težine koja je za moje godine, visinu i spol gotovo idealna. Dugo već nisam u takoreći crvenoj zoni koja mi je utjecala i na zdravlje, u zelenoj sam i živim mnogo bolje i ljepše se osjećam.
SFF 2020
Kada su se počeli nakupljati neželjeni kilogrami?
– Odmah poslije rata. Iz rata sam izašao s nekih 75 kilograma, a poslije nekoliko godina sam se gotovo uduplao i imao više od 130 kilograma. Tu se može tražiti neko opravdanje, psihosomatsko, da sam izašao iz rata i da je organizam naprosto eksplodirao. Ali, udebljate se zato što nezdravo živite. Sad ima neko ko je skloniji i neko ko je manje sklon, pa to lakše ili teže ide, no u suštini uvijek je to, jer niko se ne deblja od zraka i zdravog života. Nezdrav život, loše navike, opuštanje, sve to utječe na organizam. Prije rata sam imao neke oscilacije, ali sam bio uredu, međutim, poslije se to promijenilo. Borio sam se. Stalno sam išao deset kilograma dolje-gore. Taj život otkako sam se udebljao je neka stalna dijeta. Sjećam se da je to jednom Troka dobro opisao: “Mislim da sam izgubio dvije hiljade kilograma, a i dalje sam krupan”. To je stvarno tako, naročito još ako ste skloni debljanju, pa morate stalno da pazite. Meni je film bio neka vrsta okidača, a naravno tu su i sve druge stvari. Zaista mi je bilo dosta toga i bio sam siguran da Liposukcijska prehrana neće biti pucanj u prazno, da ću uspjeti da izgubim kilograme, da popravim kompletnu zdravstvenu sliku, te da neću imati problem da tako i dalje živim.
Istom vidu ishrane okrenula se i Vaša supruga, glumica Jasna Žalica koja je izgubila 15 kilograma. Koliko je bitno u ovakvim odlukama, ali i svim ostalim, imati partnera koji je podrška da idete naprijed?
– Sve je lakše s partnerom, tu nema dileme. Čak i kad je nešto naizgled problem. I kada sam imao neke dane kada mi je bilo dosta svega i izazove koji su stalno prisutni, lakše je kada ima neko da ti kaže da staneš i probaš ponovo. Nama se često nije preklapao taj ciklus da smo zajedno na Liposukcijskoj prehrani, ali smo stalno bili tu u istom procesu. Recimo, ja sam bio na snimanju za vrijeme korištenja tretmana Liposukcijske prehrane, a Jasna nije, jer posao glumca i reditelja na snimanju je zbilja različit, kad je riječ o fizičkom angažmanu. Za glumca je to mnogo teže, a meni je jako prijalo da ne moram gubiti vrijeme na ručku, pa da sam težak poslije ručka, kad sjednem u rediteljsku stolicu. Iako smo bili u različitim fazama, jako mi je bilo od pomoći, a mislim i Jasni, što smo velikim dijelom zajedno bili u ovome.
U filmu „Koncentriši se, baba“ ulogu je ostvarila i Vaša supruga Jasna. Koje su prednosti rada s bračnim partnerom?
– Tu ima i prednosti i mana, jer ljudi se prirodno trude da posao ne donose kući te da, kada ste u svoja četiri zida, budete rasterećeni, bar dijelom onoga čime se bavite. Naš posao je takav da se kada nešto snimate ili montirate teško možete isključiti, kao da to ne postoji, nije uredski posao pa da u kancelariji možete ostaviti sve probleme. Ako ste s partnerom u tom poslu i onda tek može biti teško i problem. Iskreno, znalo nam je biti problem i muka od toga da nema ništa drugo osim filma ili predstave, ali s druge stane brak je mnogo kompleksnija i odgovornija stvar od zanimanja. Tako, i da se ne bavimo istim poslom, problemi koje sobom nosi brak bi bili problemi, a dobre stvari koje nosi brak bi opet bile dobre stvari. Može to biti plus, može biti minus, ali čini mi se da je to zanimljivije kao neki naslov ili priča za komšiluk nego što je zanimljivo, uzbudljivo ili traumatično kad se stvarno događa. Brak je odluka dvoje ljudi da život provedu zajedno, radili isti posao ili ne. Znalo je biti dobro što smo iz slične branše, a znalo je biti i opterećenje, kao i sve drugo.
Kako inače predstavljate svoja filmska djela, koliko je teško ostati u potpunosti objektivan?
– Ne trudim se biti objektivan. To je izraz pomalo oholosti, kada čovjek kaže da će biti objektivan, a nužno ste subjektivni. Ja sam uz to svezan, naročito za neka autorska djela, umjetnička… To je proizvod iskustva i procesa koji je strašno ličan i kreacija onoga što vi stvorite. I kad vas neko napada, to zaboli, jer je to nešto vaše, kao dijete; i kad neko hvali, vi ste strašno uzbuđeni i sretni, pa i predstavljate kao svoje dijete i trudite se da budete skromni i da ne pretjerate, pa i kad osjećate da je to jako dobro, nećete reći: “Ovo što sam napravio je jako dobro”, jer je to nekako nepristojno. Odnos je jako sličan kao sa članom porodice i tu je teško biti objektivan. Sjećam se jednog predavanja profesora Karahasana (Dževad,op.a.), koje je meni bilo jako važno, predavao nam je dramaturgiju i jednom prilikom rekao: “Djeco, nemojte se truditi da budete originalni, vi ste nužno originalni, jer ne postoji niko drugi kao vi.” Tako da se tu krije i odgovor na to pitanje objektivnosti. Moguće je biti objektivan, ali je to često neugodno. Znate da ste napravili to nešto dobro, ali vam je neugodno da se baš hvalite, a isto tako i ako je loše.
Konsultativne usluge
International Health pruža stručno-konsultativne usluge za pravilo provođenje protokola mršanja kroz konsultacije, te rad s klijentima na daljinu putem telefona ili interneta uz 24-satnu podršku call centra. Više informacija možete dobiti na www.liposukcija.eu.
Savjetovalište za Liposukcijsku prehranu: Sarajevo: +387 61 170 077; Banja Luka: +387 65 167 167.