Bisera Berberkić, 25-godišnja 3D umjetnica: Iz BiH ne planiram nikada više otići

Piše: Aldina Zaimović

Odabrala sam ovu struku prvenstveno jer je to zanimljiv i dinamičan posao, s obzirom na to da je arhitektura područje koje se neprestano razvija i mijenja. Za sve što zamislite i nacrtate, morate imati rješenje kako će se to izvesti u stvarnom životu i tu se preklapaju umjetnost i inžinjerstvo. Ovaj posao omogućava samostalnost i rad i od kuće

 

Bisera Berberkić, 25-godišnja arhitektica, rođena je u Njemačkoj, no, kako nam je kazala, s tom državom je veže samo mjesto rođenja i ništa više. Odmah nakon rata, 1997. godine, vratila se u svoj grad, Sarajevo, iz kojeg ne planira nikada više otići. U Sarajevu je diplomirala, magistrirala, te sada radi kao arhitekta i 3D umjetnik.

Gdje i kada ste završili fakultet?
– Diplomu inžinjera arhitekture sam dobila 2017. godine na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, gdje sam i magistrirala početkom ove godine. Ljudi se čude kada im kažem da nikada nisam imala želju da svoje obrazovanje steknem vani, s obzirom na to da sam imala preduslove za odlazak u inostranstvo. Volim svoj život ovdje tako da nije bilo razmišljanja o odlasku i još nema te želje.

Kada je počela Vaša ljubav prema arhitekturi?
– Nekad još na samom početku djetinjstva. Mislim da je bila 2002. godina, kada je rodica donijela kući igricu Sims. Za većinu to je igrica bazirana na simulaciji života likova. A ja sam u toj igrici otkrila svoje interesovanje za arhitekturu. Kao dio igrice za likove se pravi kuća u kojoj će živjeti. Ta igrica mi je pomogla da razvijem dobar koncept unutarnje funkcionalnosti povezane s vanjskim dizajnom.

Kako ste došli na ideju za bavljenje ovim poslom, odnosno koja je bila glavna misao vodilja?
– Odabrala sam ovu struku prvenstveno jer je to jedan zanimljiv i dinamičan posao, s obzirom na to da je područje koje se neprestano razvija i mijenja. Za sve što zamislite i nacrtate, morate imati rješenje kako će se to izvesti u stvarnom životu i tu se preklapaju umjetnost i inžinjerstvo. Ovaj posao vam dozvoljava i da budete samostalni, da ste zaduženi sami za svoj raspored, a možete ga čak raditi i od kuće.

Znamo da je arhitektonski fakultet jako težak i zahtjevan. Nakon svih neprospavanih noći, truda i zalaganja, kako ste se osjećali kada ste diplomirali?
– Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim šta se desilo (smijeh). Zadnju godinu magistarskog studija sam bila zaposlena na puno radno vrijeme. Baš pred odbranu magistarskog rada sam ostala bez tog posla. Bilo je puno izmiješanih emocija. Naravno, pozitivnih, ali i malo straha od budućnosti, šta dalje. To je bila preloma tačka da krenem samostalnim putem.

Kako danas izgleda Vaša svakodnevica?
– Moja svakodnevica izgleda malo drugačije od ostalih arhitekata, prvenstveno jer radim kao freelance arhitekta/3D dizajner. Ne postoji radno vrijeme od devet do pet, osim ako to ne želim. Ako se osjećam najproduktivnijom između dva i šest ujutro, tada mogu raditi. Ovo je zanimljiv posao i nije tipičan da se sjedi non-stop ispred računara, iako postoje i takvi dani. Ima mnogo odlazaka na teren, mjerenja, praćenje radova, posjete salonima i slično. To je sve što ovaj posao čini zanimljivim i nepredvidljivim. Jako često isplaniram dan, a on me odvede u nekom potpuno drugom smjeru.

Koliko se ona razlikuje od studentskih dana?
– Svaki dan freelancera donosi nove izazove i iz svakog ćete naučiti nešto. Bit ćete više od dizajnera, bit ćete poslovna žena i naučit ćete rješavati poslovne probleme svakog dana kako oni nailaze. To je one man to jeste woman show što bi rekli, a to vas ne uče sve na fakultetu. Ono što je isto je sagledavanje problema, analiza i pronalazak rješenja. Arhitektonsko obrazovanje zasniva se na promatranju problema iz više različitih uglova. Ne radi se o tome da stignete od tačke A do tačke B. Sve je, ustvari, o putovanju na koje studenti odlaze kako bi stigli na odredište. Rješenja nikada ne dolaze odmah, ona dolaze kroz istragu problema i brojne verzije pokušaja i pogrešaka dok se ne dođe do savršenog rješenja. Svrha tih studentskih dana je stvoriti snažne, dinamične, pametne, dobro zaokružene diplomce koji su spremni preći u sljedeću fazu postajanja arhitektom.

Rekli ste da Vas jako zanima interijer, zbog čega?

– Dizajn interijera utječe na život ljudi u određenom okruženju, bilo da su to poslovni prostori, restorani, fitness centri, stambeni prostori… Svaki projekt koji preuzimate kao dizajner interijera bit će zanimljiv i izazovan. Testirat će vašu kreativnost, tehničke vještine, strpljenje, predanost i odnos s vašim klijentima. O dizajnu interijera se priča kao da je riječ o nečem novom ili nedavno uspostavljenom. Međutim, istina je da je to moglo biti prisutno u pretpovijesno doba. Neki bi crteže na zidovima špilja mogli smatrati ne samo oblicima komunikacije već i načinima ukrašavanja prostora. Starije plemenske kulture ukrašavale bi svoje kolibe od blata životinjskim kožama i granama drveća, a stari Egipćani svoje su domove ukrašavali oslikanim vazama i skulpturama. Za mene je sve to neki oblik dizajna.

Na koje detalje naročito obratite pažnju prilikom uređenja interijera?
– Funkcija, funkcija i funkcija. Ne postoji logičan način dizajniranja prostora dok ne odredite koja će biti primarna funkcija tog prostora. To znači da je potrebno planirati za ljude i svrhu, prije nego što uopše počnete razmišljati o paleti boja i dekoracijama. Ono što je za mene još važno jeste pravilno odabrati pozicije i modele rasvjetnih tijela. Kod nas ljudi vrlo malo pažnje posvjećuju tom elementu dizajna, jer obično to dođe na kraju, kad se budžet već maksimalno istrošio. Za mene dobra rasvjeta je podjednako bitna kao i ostali elementi. Obično kombinujem rasvjetu u tri visinska nivoa. Prvi je glavno rasvjetno tijelo na plafonu, zatim sekundarno obično zidna lampa i treće je podna ili stona lampa. Time se stvara ugodna i harmonična atmosfera.

Šta za Vas predstavlja dizajniranje/uređenje nekog interijera?
– Dizajn interijera postupak je koji svojim krajnjim korisnicima pruža skup estetski ugodnih, ali učinkovitih rješenja za bolju upotrebu datog prostora. Kao dizajner interijera, morate koristiti svoj osjećaj za stil da biste razvili dizajne koji izgledaju sjajno, ispravno funkcioniraju i estetski su ugodni. Ljudi provode sve više vremena u zatvorenom, što izravno utječe na našu dobrobit i zdravlje. U periodima obaveznog mirovanja, kao u trenutnoj pandemiji COVID-19, dobijamo osjećaj koliko su unutarnji prostori važni za našu dobrobit.

Šta je ono čemu Vi date svoj pečat, po čemu ste jedinstveni?
– Želje svojih klijenata analiziram prema bojama i stilu odjeće. Mislim da to mnogo govori o osobi i nastojim sve što skeniram prenijeti i kroz prostor. Obično ljudi već nose boje, texture u kojima se ugodno osjećaju pa će tako utjecati na njih i ako se pojave u prostoru u određenoj količini. Možda će se desiti neka tapete na prugice, jer je klijentica imala takvu kosulju, jednom prilikom kad sam je vidjela. To je mali element iznenađanja koji ni ja sama ne znam kada i gdje će se desiti.

Na kojim projektima ste do sada radili?
– Arhitekt sam i 3D umjetnik. Kad je riječ o dizajniranju, moji samostalni projekti do sada su najviše bili u vezi sa stambenim prostorima. S obzirom na to da su stanovi u novogradnji sve skučeniji, ljudima je potreban arhitekt da iskoristi maksimalno prostor pa i da ga svojim trikovima vizuelno učini većim. Kad govorimo o vizualizaciji, već duže vremena sarađujem sa sjajnom arhitekticom Majom Nurkic iz Studija „Sova“. Sve što Maja nacrta na papiru ja pretvorim u 3D prikaz. U isto vrijeme sam i dio VAVO studija iza kojeg stoji tim mladih ljudi koji dijele veliku strast prema arhitekturi, dizajnu i vizualizaciji. Najviše radimo sa stranim klijentima i to nam dozvoljava da budemo dio fantastičnih projekata koji se prave po Londonu, Mijamiju, Pragu.

Na koji način pronalazite svoje klijente?
– Izdvojila bih društvenu mrežu Linkedin koja je više orijentisana ka spajanju ljudi u poslovom svijetu. Kod nas je ta mreža često zanemarena, a ima ogroman potencijal za razvoj vlastitog biznisa. I naravno preporuka. Sve počne s jednim zadovoljnim klijentom, koji vam, ustvari, i pokrene karijeru.

Jesu li Vam klijenti zahtjevni ili ipak slušaju Vaše prijedloge?
– Klijenti najviše imaju nerealne zahtjeve u vezi s veličinom prostora. Veoma često se dešava da se stanovi kupuju s tlocrtima gdje namještaj nije ucrtan u razmjeri pa onda morate objasniti da ne može stati šest stolica kao što je na crtežu. Bitno je od početka zauzeti stav i voditi klijenta kroz proces, a ne da on vodi vas. Isto kao što ćete poslušati savjet doktora, stomatologa, tako trebate i poslušati savjet arhitekte. Možda ne vidite trenutno dati savjet kao najbolje rješenje, ali sigurna sam na kraju da ćete shvatiti motive iza toga. Velik dio mojih klijenata su mladi ljudi iz IT sektora, koji nemaju mnogo vremena da se bave uređenjem, tako da sve odluke prepuštaju meni, a ja se ne bunim (smijeh).

Može li se u BiH živjeti od ove vrste posla?
– Sve dok dajete svoj maksimum, ulažete energiju, vrijeme i ljubav, može se živjeti od bilo koje vrste posla.

Kakvi su Vam planovi za budućnost?
– Plan je dići vizualizacijske vještine na sljedeći, još ozbiljniji nivo i više rada u inostranstvu.

Šta je 3D vizualizacija?
– Osim dizajniranja interijera, bavim se i vizualizacijom arhitektonskih projekata za druge firme, arhitekte. Vizualizacija ili 3D prikaz je postupak pretvaranja podataka iz 3D modela u 2D sliku, koji se zove rendering. Većina ljudi me čudno pogleda kada čuju kako govorim da moram izrendati stan. Proces se koristi za stvaranje različitih slika, od namjerno nerealnih do onoga što se naziva fotorealističnim. Ovaj drugi tip toliko izgleda kao slike snimljene tradicionalnim fotoaparatom da većina ljudi ne može razlikovati 3D prikaz i “stvarnu” fotografiju.
3D vizualizacija je neizostavan dio gotovo svakog arhitektonskog projekta, bilo da su eksterijeri ili interijeri. Nekada su arhitekti stvarali ručno nacrtane konceptne skice, kako bi klijentima pokazali o čemu razmišljaju. Te skice su mogle biti vrlo detaljne, u boji, kako bi podijelili viziju, ili nerazumljive, linijske. Skice su se razlikovale od preciznih tehničkih crteža koji su dijeljeni inžinjerima. Na tim skicama su pokušali predstaviti objekat onako kako će ga vidjeti obični ljudi, a ne drugi dizajneri. Ali, svejedno su tražili od klijenata da se posluže maštom kada tu skicu vizualiziraju u svojoj glavi. To bi uvijek stvaralo jaz između onoga što arhitekt misli i onoga što klijent vidi u svom umu. 3D renderi čine ovaj proces mnogo lakšim. Oni pomažu klijentima, investitorima i svim ljudima uključenim u projekt da vide kako će finalno izgledati objekat kada se preuređenje/gradnja završi. Klijenti mogu odabrati materijale, namještaj, boje i teksture na temelju ovih 3D prikaza. Uz malo prepravki, arhitekti mogu svoj dizajn prilagoditi očekivanjima klijenta. Niko ne mora zamišljati kako će to izgledati iz skica ili opisa. Svi gledaju u potpuno istu viziju.

Pročitajte još