Foto: Adis Nović
Osim zajedništva i podrške koju jedna drugoj godinama pružamo u Reprezentaciji BiH, naš tim krasi i strpljenje. Od petnaeste godine živim prepuštena samoj sebi, odvojena od porodice i prijatelja, viđajući ih povremeno, u sezonskim pauzama. Izbor na draftu WNBA je san svake košarkašice. Kao i svaki put, i sada naglašavam da će se moj odlazak u SAD dogoditi samo onda kada osjetim da sam psihički i fizički u potpunosti spremna na taj korak. Prije utakmice razgovaram sama sa sobom. Moja torba je jako dosadna
Heroina pod obručima Marica Gajić (26), košarkašica je koja Reprezentaciji Bosne i Hercegovine donosi bolju budućnost. Za one koji se eventualno pitaju kako izgleda boriti se svim srcem za boje svoje države, dovoljno je da pogledaju neku od Maricinih utakmica u dresu najbolje selekcije. Ova rođena Bijeljinka, košarkašica je španske „Avenide“, šesterostrukog prvaka Španije i nekadašnjeg osvajača Eurolige, a u Salamancu je stigla iz turskog Hataya.
Početkom ove godine Marica se povrijedila tokom utakmice i trenutno je na višesedmičnoj pauzi, ali to je nije spriječilo da bodri svoju reprezentaciju, koja je nedavno postigla historijski uspjeh, kvalificiravši se na Evropsko prvenstvo.
Mlada košarkašica samo za „Azru“ pristala je obući kombinacije koje nisu u njenom stilu, ali je bila oduševljena krajnjim rezultatom.
Jedna od naših najboljih košarkašica, koja će zasigurno ostaviti trag u ženskoj košarci, za naš magazin govorila je o povredi, povratku na košarkaški teren, uspjesima, željama, porodici, kao i ambicijama i planovima za budućnost.
Kakve je prirode povreda zbog koje ste propustili posljednje utakmice i kada očekujete povratak na teren?
– Nakon rehabilitacije od prve povrede, koja se desila u decembru, pri povratku na teren, tačnije na prvoj utakmici, doživjela sam težu povredu lista i tetive. Nažalost, očekuje me duži oporavak i, prema procjenama doktora, sa terena ću odsustvovati skoro tri mjeseca.
Kako se sada osjećate?
– Trenutno dobro i napredak je vidljiv iz dana u dan. Uz dobre terapeute i svakodnevne terapije, počela sam normalno da hodam. Daleko sam od priključka trenažnom procesu, ali radim sve što je do mene u ovom trenutku, kako bih se što bolja vratila na teren. Sada je najbitnije biti strpljiv i pametan, da se ovakve povrede ne bi ponavljale u budućnosti.
Kada je riječ o Vašem sportskom početku, sjetite li se Ljetne škole košarke „Budućnost“?
– Počeci su neizostavni dio uspjeha i smatram da se ne smiju zaboraviti. Ličnih se uvijek rado sjetim i trudim se da ih često spominjem kao bitan faktor u mom razvijanju. Upravo zbog njih mi se današnji uspjeh čini još dražim. Radujem se što KK „Budućnost“ i danas, kao i u prethodnom periodu, radi dobar posao s talentovanom djecom, pa i ne čudi činjenica da ih zovu “fabrika talenata”. Moji prvi treneri su me usmjerili i imala sam sreću raditi s takvim stručnjacima i ljudima prije svega.
Koliko Vam je na košarkaškom putu pomogao boravak u Celju?
– Svakako da je Celje bila glavna prekretnica u mojoj karijeri. U Celju sam se obrazovala, košarkaški napredovala i napravila veliki iskorak ka evropskoj košarci. U početku je bilo teško, kao jako mlada sam otišla od kuće, morala sam se navići na život u kom zavisim isključivo od sebe. S vremenom sam se uklopila u taj sistem i maksimalno iskoristila priliku koja mi je data od kluba. Zahvalna sam im, a taj period je ostavio veliki pečat na mene.
Igrali ste u Turskoj, sada ste u Španiji. Kakav je odnos u tim državama prema ženskoj košarci?
– U Turskoj sam igrala u klubovima gdje cijeli grad živi za žensku košarku. Tako je trenutno u španskom prvaku „Avenidi“. Španska i turska liga slove za najjače lige u Evropi, tako da je odnos izuzetno profesionalan. Ulaže se mnogo i samim tim su očekivanja visoka. Pritisak je uvijek prisutan i ponekad je teško igrati u takvim klubovima. Međutim, upravo je to nivo kome svi težimo i tada znamo da su se dugogodišnji trud i odricanje itekako isplatili.
Ranije ste izabrani na WNBA draftu, očekujete li da ćete se jednog dana okušati u WNBA ligi?
– Izbor na draftu WNBA je san svake košarkašice. Zaigrati preko okeana, u najpoznatijoj ligi svijeta je prestiž. U WNBA stvari stoje malo drugačije nego u muškom NBA, sezona zahtijeva žrtvu kad je riječ o reprezentativnoj i evropskoj košarkaškoj karijeri. Finansijsko stanje nije ni približno ispraćeno kao u Evropi, pokazatelj tome je činjenica da većina WNBA igračica nastupa za evropske klubove. Kao i svaki put, i sada naglašavam da će se moj odlazak u SAD dogoditi samo onda kada osjetim da sam psihički i fizički u potpunosti spremna na taj korak.
Šta je, prema Vašem mišljenju, bilo presudno za uspjeh Ženske košarkaške reprezentacije BiH?
– Osim zajedništva i podrške koju jedna drugoj godinama pružamo, ovaj tim krasi i strpljenje. Upravo je to bilo presudno za trenutni uspjeh. Ništa se ne može uraditi preko noći, put ka uspjehu traje godinama i postepeno se gradi. Tako se i naša ekipa počela graditi još u mlađim selekcijama. Potrebno je bilo vrijeme da djevojke sazriju i uigraju se timski. Nakon nekih prvobitnih pomaka koje smo napravile, interesovanje javnosti je poraslo i skrenule smo pažnju na sebe dobrim partijama. To nam je, naravno, dalo vjetar u leđa. Kada tome pridodate odgovarajuće ljude u Stručnom štabu i Savezu, dobijete jednu lijepu priču.
Može li naš tim napraviti novi iskorak u budućnosti?
– Veliki je iskorak odlazak na Evropsko prvenstvo. Zato, krenimo od toga, korak po korak. Ne sumnjam da ćemo na Prvenstvu ostaviti srce na terenu i dati sve od sebe na svakoj utakmici. Vjerujem da ćemo prikazati jednu lijepu košarku i zdravu timsku atmosferu kojom ćemo mnoge ljubitelje košarke iznenaditi na Prvenstvu. Uz to će doći i pobjede.
Kako gledate na žensku košarku u BiH, šta bi trebalo unaprijediti?
– Ženska košarka, kao i ženski sport općenito, uvijek je kaskala za muškom. Želim da vjerujem da se kod nas stvari polako mijenjaju i idu nabolje. Drago mi je ako je upravo ova ženska reprezentacija “krivac” za to. Talenta i želje nam ne manjka, dok su finansije i dalje najveći problem. Nadam se da će cijela situacija i u tom smislu napredovati, jer ulaganjem u sport pomažemo stvaranju najboljih ambasadora ove države, a to su bez sumnje sportisti.
Ko su Vaši košarkaški uzori?
– Ne mogu reći da sam ikada u životu imala košarkaškog idola ili uzora, ali svakako postoje osobe čiji rad izuzetno cijenim i koji su mi svojim primjerom pokazali neke smjernice. S obzirom na to da nisam sujetna, nije mi bilo teško da učim od drugih ljudi. Kupila sam znanje i korisne stvari od svakoga ko je bio spreman da ih podijeli, ne samo u košarkaškom smislu, nego i u životnom iskustvu.
Šta je neophodno za uspjeh jednog sportiste?
– Kojim god poslom se bavili i šta god u životu radili, najbitnija je maksimalna posvećenost tom poslu. U zabludi su oni koji se oslanjaju isključivo na talent. Uspjeh ne dolazi preko noći nego korak po korak, zato ne osuđujte sebe i ne odustajte kada na momente doživite padove. Padovi vrhunskim sportistima služe za napredovanje i upravo to čini razliku između njih i prosječnih sportista.
Koliko ste se Vi odricali, da biste postigli sve ove sjajne rezultate?
– O odricanjima sportista bih mogla pričati danima. Od petnaeste godine živim prepuštena samoj sebi, odvojena od porodice i prijatelja, viđajući ih povremeno, u sezonskim pauzama. Čak i sada, nakon toliko godina, svaki odlazak u novu sezonu je izuzetno težak. Ipak, sretna sam što sam okružena ljudima koji to u potpunosti razumiju i pružaju mi nesebičnu podršku.
Ko je Vaša najveća podrška, s kim dijelite sve svoje pobjede i poraze?
– Najveću podršku od samog početka pružaju mi mama i sestra. One su te koje me uvijek bodre, prate svaku moju utakmicu i raduju se svakom mom uspjehu više nego ja. Uz bezuslovnu ljubav koju mi pružaju, one su moji najodaniji navijači u svim životnim utakmicama.
Kakav uspjeh biste smatrali krunom svoje karijere?
– Ako u trenutku kada odlučim da završim karijeru budem osjećala da sam ostavila pečat u košarkaškom svijetu i dala svoj doprinos napretku i razvijanju ženske košarke u BiH, smatrat ću to krunom svoje karijere. Od izuzetne važnosti mi je da mogu poslužiti kao uzor nekim novim košarkašima i košarkašicama, te da ih možda baš moj primjer podstakne i dâ motivaciju za ostvarenje njihovih ciljeva. Naravno, titula Eurolige ili odlazak na Olimpijske igre sa zastavom BiH bi bili ispunjenje želja.
Kako izgleda jedan Vaš slobodan dan, imate li rituale za opuštanje?
– Slobodni dani su rijetki kada nastupate u više takmičenja. Tada volim pročitati dobru knjigu, slušati kvalitetnu muziku, prošetati… Nisam zahtjevna i male stvari me čine sretnom, a najviše slobodnog vremena provodim u razgovoru s bliskim i dragim osobama. To je ono što mi daje snagu za novi dan, novi izazov i nove napore.
Imate li neki ritual prije utakmice?
– Ne znam ni da li bih te stvari nazvala ritualima, to je uglavnom moja standardna priprema pred utakmicu, ništa specijalno. Najbitnije mi je da samu sebe psihički pripremim i imam običaj da obavim cijeli razgovor sa sobom u svlačionici. Nadam se da ovo nije zvučalo jezivo ili ludo (smijeh). I da, šoljica kafe prije utakmice je neizostavna.
Za kraj, šta nosite u svojoj torbi, bez čega Marica ne ide vani?
– Moja torba je jako dosadna (smijeh). Ne nosim šminku u svojoj torbi, uglavnom su to neke normalne stvari, stvarno ne biste pronašli nešto prezanimljivo. Recimo, labelo, to uvijek moram da imam uz sebe, a i punjač za mobitel mi je jako bitan.
Lokacija: Concept store “Kutcha”