Riječ je o veoma teškom sportu u kojem su povrede uobičajena pojava. Slobodnog vremena imam mnogo manje nego moji vršnjaci. Za pet godina se vidim na istom mjestu. Ono što me privlači jeste sport i volio bih da imam priliku da od toga mogu zarađivati, kako bih sebi omogućio da živim
Ime dvadesetjednogodišnjeg Sarajlije Nedžada Husića ostat će upisano zlatnim slovima u historiji bh. sporta. Ovaj mladi taekwandoist ostvario je najbolji rezultat na Olimpijskim igrama u Tokyju osvajanjem petog mjesta.
Student je prve godine Burch univerziteta, a taekwandoom se bavi od svoje treće godine i, kako kazuje, prve dvije su prošle u igri, dok je u narednim počeo da se uči vještinama ovog sporta. Samo za magazin „Azra“ otkriva nepoznate detalje iz svog života, te da se njegova izabranica Džejla bavi istim sportom i da mu je u svemu velika podrška, kao i on njoj.
Nedžadu je otac Haris trener, a prvo što smo ga pitali bilo je kako je trenirati s ocem, je li to dodatni izazov i podsticaj.
– Naravno da jeste, smatram da je svaki roditelj veoma utjecajan kad govorimo o sportu, a ne samo moj otac, koji je istovremeno i moj trener. Naš odnos na treningu je profesionalan i on tada nije moj otac nego trener – kaže Husić.
Plasmanom u polufinale na Olimpijskim igrama ostvarili ste najbolji rezultat u tom sportu u historiji Bosne i Hercegovine. Kakvi su dojmovi?
– Možda jesam napravio veliki iskorak za olimpijski sport u BiH, ali meni to ništa ne znači, jer sam mnogo više očekivao.
Jeste li zadovoljni svojim nastupom ili mislite da je nešto trebalo/moglo drugačije?
– Naravno da mislim da je trebalo bolje, uvijek može bolje. Koliko god to dobro izgledalo, može bolje.
Postoji li trema i kako je se rješavate?
– Trema uvijek treba da postoji. Međutim, ona nestaje čim se stane na tatami.
Osvojili ste brojne medalje na omladinskim takmičenjima. Koliko ovaj sport zahtijeva odricanja?
– Zahtijeva više odricanja nego što bi neko pomislio, jer za ovaj sport morate imati sve, od izdržljivosti, stabilnosti, istezljivosti, pa sve do adekvatne ishrane.
Koliko je taekwando težak i ima li povreda?
– Riječ je o veoma teškom sportu u kojem su povrede uobičajena pojava. Takvo nešto nije moguće izbjeći.
U narednom periodu ćete se pripremati za Evropsko prvenstvo do 21 godine. Kako teku pripreme za jedno takvo takmičenje?
– S obzirom na to da sam se spremao za Olimpijske igre, sadašnje pripreme ne bi trebale predstavljati problem. Već sam dovoljno spreman.
Kakve su ambicije i očekivanja?
– Očekivanja su velika, jer sam među starijima na tom takmičenju i koristim zadnju godinu prava na to takmičenje.
Kako provodite slobodno vrijeme i koliko ga uopće imate?
– Slobodnog vremena imam mnogo manje nego moji vršnjaci, a uglavnom ga trošim na izlaske i opet neki vid sporta.
A emotivni život? Je li neka djevojka osvojila Vaše srce?
– Djevojka s kojom sam zajedno već dvije i po godine zove se Džejla Makaš. Dolazimo iz istih voda (taekwondoa), tako da se u potpunosti slažemo i mnogo volimo. S njom provodim mnogo vremena, jer jako utječe na moju emotivnu stranu.
Gdje se vidite za pet godina?
– Vidim se na istom mjestu. Ono što me privlači jeste sport i volio bih da imam priliku da od toga mogu zarađivati, kako bih sebi omogućio da živim. Ovaj sport volim i u njemu sam se pronašao.