Ogromnim trudom, radom i odricanjem, uz mnogo padova i uspona, uspjela sam dosad stvoriti veliku karijeru. Sinovi me inspiriraju kada imam loš dan, ali uz njih mi je uvijek lakše, jer su moji fanovi broj jedan. Voda u bilo kojem obliku, bilo da je pijem, plivam, ronim, tuširam se, jeste najbitniji dio mog dana
Mirela Kardašević (34) iz Zagreba ruši sve stereotipe o ženama kao slabijem spolu. Samohrana je majka dvojice dječaka, koji imaju deset i devet godina i uspješno se bavi digitalnim marketingom. Zaposlena je u jednoj američkoj kompaniji, a po struci je magistrica međunarodnog poslovanja. Osim toga, impresivnim rezultatima koje postiže u ronjenju izaziva oduševljenje javnosti, kako u Hrvatskoj, tako i u našoj regiji. Kako je kazala u razgovoru za magazin „Azra“, njeno prvo ronjenje bilo je dužine 50 metara, a sada je postavila svjetski rekord koji iznosi 206 metara. Mirela drži sve nacionalne rekorde, a treći put je i vice prvak svijeta. Osim toga, ona pod vodom može zadržati dah čak sedam minuta i 30 sekundi.
Postavili ste novi svjetski rekord u ronjenju, u disciplini dinamika bez peraja, pod vodom možete ostati sedam i po minuta. Taj rezultat je nevjerovatan i vrijedan divljenja. Kada se pojavila ljubav prema ronjenju?
– U martu sam postavila svoj šesti svjetski rekord u dinamici bez peraja, koji je sada 206 metara. Sam zaron traje četiri minute u kretanju. Kada radim statiku, odnosno držanje daha bez kretanja, u mirnom stanju, mogu držati dah sedam minuta i 30 sekundi. Kao u svakom sportu, ovi rezultati ne dolaze lako. Ogromnim trudom, radom i odricanjem, uz mnogo padova i uspona uspjela sam dosad stvoriti veliku karijeru. Oduvijek sam voljela biti pod vodom, nalazila sam tišinu i mir kada bih zaronila, i to me uvijek privačilo. Prije nego što sam krenula s ronjenjem, nisam bila na bazenu osam godina, tako da vjerujem da su mene neke životne stvari odvele u smjeru ronjenja u pravom trenutku – kaže Kardašević u prvom razgovoru za naš magazin.
Sjećate li se prvog ronjenja, koliko ste vremena pod vodom proveli?
– Prvi put sam zaronila prije četiri godine i tada sam izronila 50 metara, mislim da je sam zaron trajao otprilike jednu minutu. I od tih 50 metara sam došla do 206. U ronjenje sam se odmah zaljubila i mislim da su me tih 30 godina prije nego sto sam počela roniti, formirale u osobu koja sam danas, pošto je ronjenje izrazito težak i prvenstveno mentalni sport, a zatim fizički. Tako da moramo imati čvrst karakter, mali ego i biti veoma skromni. Dok guramo vlastite, a ujedno i ljudske granice, moramo biti svjesni da to ne može svako i da trebamo ići korak po korak prilikom guranja tih granica.
Kako izgledaju Vaši treninzi i gdje trenirate?
– Devet mjeseci živim i treniram u Zagrebu, gdje ujedno i treniram bazensku sezonu, a, kad dođe ljeto, treniram dva mjeseca dubinu u Komiži na otoku Visu. Treninzi su vrlo specifični i mora se dozirati intenzitet, pošto se nervni sistem jako troši i potrebno mu je duže da se oporavi. Treniram šest puta sedmično. Samo mi je jedan dan u sedmici slobodan, a ove ostale treniram na bazenu, u teretani, mentalni trening, specifične vježbe, istezanje i meditaciju.
Je li bilo trenutaka kada ste pomišljali da odustanete?
– Naravno da ih je bilo. U jednom trenu sam odustala na dvije sedmice, jer više nisam vjerovala u sebe, odnosno sumnjala sam u sebe i svoje mogućnosti. No, onda sam shvatila da se ne bavim ovim sportom zbog rezultata i rekorda, nego zato što mi je ronjenje strast i ne mogu više zamisliti svoj život bez njega. Nekad se izgubimo u tom putovanju prema svojim ciljevima, i tada se trebamo prisjetiti da nije bitan samo naš krajnji cilj nego cijelo putovanje ka tom cilju. Od tada svaki svoj neuspjeh ne doživljavam kao lošu situaciju, nego, zapravo, dobru lekciju koja mi je omogućila da nešto novo naučim i tu novu lekciju primjenjujem na idućim treninzima ili takmičenjima.
Jeste li imali neko loše iskustvo ili povredu?
– Nisam imala niti jedno loše iskustvo, osim kada sam izgubila na takmičenjima, ali kao što sam rekla, i neuspjeh je bitna stavka uspjeha.
Kada se nalazite pod vodom sedam i po minuta o čemu razmišljate?
– Pokušavam ući u meditativno stanje, što znači da potpuno utišam svoje misli i fokusiram se samo na zvukove oko sebe ili osjećaje. Ako mi dođu neke misli, onda ih osvijestim i ne dopustim da one utječu na mene, jer to su samo misli koje nemaju nikakvo značenje. Mnogo meditiram u svakakvim okruženjima, tako da me na takmičenju ništa ne može izbaciti iz takozvanog flow statea.
Posao, sport, porodica, na koji način organizirate vrijeme?
– Time management (upravljanje vremenom). Vrlo sam organizirana i poštujem vrijeme. Nemam mnogo privatnog vremena, ali ga uvijek nađem za najbliži krug svojih prijatelja.
Pokazuju li Vaša djeca afinitet ka ronjenju i plivanju ili su njihova interesovanja usmjerena negdje drugdje?
– Sinovi mnogo vole vodu, i uvijek plivamo i ronimo, ali su usmjereni više prema lopti, tako da su košarkaši.
Gdje pronalazite inspiraciju i motivaciju?
– Inspiracija i motivacija dolaze iz mog života i takmičarskog duha. Sinovi me, također, inspiriraju kada imam loš dan, ali uz njih mi je uvijek lakše, jer su moji fanovi broj jedan.
Šta Vas opušta?
– Košarka, dobra knjiga, serija, film ili priroda. Volim često biti sama, jer na taj način najbrže napunim svoje baterije.
Koji su Vam naredni ciljevi?
– Trenutno treniram dubinu i spremam se za Svjetsko dubinsko prvenstvo u Turskoj. Ne postavljam sebi velike ciljeve, jer dubini prilazim opreznije i poštujem ono što mi tijelo govori, ali se nadam da ću napraviti nekoliko novih najboljih rezultata do sada. Nakon toga imam nekoliko manjih internacionalnih takmičenja i Državno prvenstvo, a iduće godine Evropsko prvenstvo.
Bez čega ne možete zamisliti dan?
– Bez vode. U bilo kojem obliku, bilo to da je pijem, plivam, ronim, tuširam se, ona je najbitniji dio mog dana. Ujutro se probudim i prvo što napravim jeste da popijem čašu vode, kao i prije nego što odem spavati.
U čemu se najbolje osjećate, suknja i haljina ili ipak neka sportska varijanta?
– U sportskom izdanju, ali volim obući i haljinu i izaći iz svoje zone komfora.