Brano Jakubović iz “Dubioze kolektiva”: Na prvom post Covid koncertu pustio sam suzu

Piše: Ilma Jakubovic

Najpopularniji bosanskohercegovački bend nove generacije “Dubioza kolektiv”, koji je znao imati i po nevjerovatnih 200 koncerata godišnje, nakon 18 mjeseci pauze ponovo je na točkovima. Koncerti se nižu jedan za drugim, a vjerna publika širom svijeta željna dobrog provoda svaki put ih na bini dočeka uz gromoglasan aplauz. Kakav je osjećaj ponovo stati na scenu nakon toliko mjeseci, šta spremaju za naredni period, gdje ćemo ih sve moći slušati te još poneku zanimljivost, samo za “Azru” otkrio je producent, DJ i multi-instrumentalist benda Brano Jakubović.

–  Ovu godinu možemo nazvati povratničkom sezonom u normalni život. Trebat će još neko vrijeme da mi kao društvo isprobamo kako se nosimo s novim varijantama virusa, ali nadam se da izlazimo iz Covid-19 tunela. Prvi koncert smo svirali na Arsenal festivalu u Kragujevcu. Znao sam da će za mene to biti užasno emotivnih devedeset minuta. Članovi benda žive u pet različitih gradova i u tri različite države. Prvi put smo se okupili da napravimo probu poslije osamnaest mjeseci viđanja putem ekrana. Nismo uopšte znali kako ćemo zvučati poslije toliko vremena. Ispostavilo se da nam je sviranje kao vožnja biciklom. Samo smo počeli svirati i sve je bilo kao da pauza nije ni postojala. Na tom prvom koncertu u jednom momentu sam pričao publici kako je lijepo jer smo ponovo zajedno, nema ekrana, interneta nego samo čisti i jednostavni ljudski kontakt. Kada sam rekao riječ “zajedno”, glas mi je preskočio i podigao se za dvije oktave, a tvrda muška suza je sama krenula niz obraze – prisjetio se Brano na početku našeg razgovora.

Je li i ostatku benda bio isti osjećaj? Kakve ste utiske podijelili nakon koncerta?

– Bilo je vrlo emotivno i za nas i za publiku. Taj momenat smo htjeli ovjekovječiti pa smo poveli našeg prijatelja Mirzu Ajnadžića, koji je kamerom zabilježio čitav događaj.

Muzike i dobre zabave, ipak, nije nedostajalo. Pokrenuli ste „Quarantine Show“ te na taj način udovoljili i sebi i publici, koja je poželjela vaše nastupe. Koliko Vam je to pomoglo da barem na tren „pobjegnete“ od tmurne stvarnosti?

-“Quarantine show” smo radili, prije svega, da bismo mi kao bend ostali u svakodnevnom kontaktu. Željeli smo raditi zajedno na bilo koji način. Tako je sve krenulo, nismo očekivali da će milion i sedamsto hiljada ljudi gledati prvu epizodu na našim socijalnim mrežama. Sada nam ljudi prilaze prije ili poslije koncerta i govore da im je “Quarantine show” mnogo značio za vrijeme lockdowna. Kada gledam iz ove perspektive, vidim da su ti internet koncerti bili mjesto gdje su se ljudi ponedjeljkom navečer virtualno okupljali, ne samo da bi slušali bend kako svira, nego da bi osjetili dašak solidarnosti i zajedništva koji su nam toliko nedostajali.

Novi spot za pjesmu “Space Song”, koja je, kako kažete, dio “višestruko nenagrađivanog” albuma “#Fakenews”, izazvao je oduševljenje publike širom svijeta. Kako je proteklo snimanje? Hoćete li s našim čitateljima podijeliti neku anegdotu sa snimanja?

– Snimanje je trebalo da se obavi u martu 2020. godine, ali se nije desilo zbog čitave situacije. Tokom ljeta smo našli način kako da uradimo snimanje u Covid uslovima. Snimali smo u rudniku u Brezi. Bilo je vrlo komplikovano, jer smo morali poštovati mjere, a scenarij i scenografija su bili jako zahtjevni. Čitav spot i rad na njemu je ispala jedna velika anegdota, ali nam je drago da smo uspjeli dobiti odličan rezultat i da se ljudima sviđa kako je sve ispalo na kraju.

Funkcionira li jednako dobro družina „Dubioze” i privatno, kao što funkcionira na sceni?

– Poslije osamnaest godina na putu, toliko smo se zbližili da jednostavno ne postoji crta koja razdvaja privatno od profesionalnog. Čitavu stvar držimo na familijarnom nivou. Ne radimo ništa s čime nismo svi sretni.

Radili ste muziku za film Danisa Tanovića “Deset u pola”. Kako je sarađivati s našim oskarovcem?

– Rad s Danisom na filmu “Deset u pola” za mene je bio vrlo jednostavan. Kada radim muziku za film, volim da pratim reditelja, jer je reditelj dirigent čitave filmske ekipe koja funkcioniše kao jedan veliki orkestar. Što je reditelj sigurniji u ono što hoće da dobije, orkestar bolje radi. Danis je definitivno čovjek koji zna šta hoće, ali, s druge strane, traži prijedloge od svojih saradnika. Bilo mi je vrlo ugodno raditi, jer sam imao mnogo vremena, a inspiracije je bilo napretek.

Uporedo s “Dubiozom” ide i projekt “Diskobajagi”. Kako je nastao i da li je nekad pretijesno i za bend i za “Diskobajagi”?

– “Diskobajagi” je DJ-VJ projekt koji smo osmislili kako bismo sebe natjerali da izađemo i da se zabavljamo, ali i da pružimo sebi priliku da istražujemo muzičke stilove kojima se ne bavimo kroz “Dubiozu”. To nam je čista uživancija i radimo samo kada imamo vremena i potrebu da se zabavimo.

Upisali ste se u Robotsku demokratsku partiju. Šta Vas je ponukalo na taj korak?

– Ja sam u međuvremenu napustio RDP zbog nesuglasica s predsjednikom partije i dijelom članstva. Njima želim svu sreću u daljem radu. Što se mene tiče, još jednom se pokazala istinitom ona dobra stara narodna pjesma koja kaže: “Politika je ku…, ubila je bomba…”

U posljednje vrijeme na jednom portalu čitamo Vaše kolumne kroz koje Vas upoznajemo iz jednog drugog ugla. Kada ste ih počeli pisati?

– Da, objavljujem neke svoje kratke priče koje mi same dođu iz neke inspiracije, pa ih ja zapišem. Mislim da je smrt mog oca u meni pokrenula emocije, a to pisanje je način kako da se izborim s njima. Većina priča koje sam napisao su o mom starom i dok ih pišem imam osjećaj da sam s njim na neki način. Kada završim pisanje teksta, prvo njemu jednom pročitam, a onda ga šaljem mami na čitanje. Tako imam osjećaj da nas troje razgovaramo.

Da niste muzičar, čime biste se bavili?

– Vjerovatno bih kopao kanale s obzirom na moj interes za školu, koji je naglo opao kada sam bio šesti razred osnovne. Tada sam otkrio hip-hop muziku i sve se okrenulo.

Kakvi ste u kuhinji, na TI ili na VI?

– Nedavno sam bio u Pragu. Tamo sam se sreo sa svojim starim prijateljima. Denis Baptiste je kuhar, koji je nekoliko godina živio i radio u Sarajevu. On me je naučio kuhanju. Joss Crooks je DJ koji me je naučio kako se miksaju ploče. Dakle, s jednim miksam na ringlama, a s drugim na gramofonima.

Podijelite s našim čitateljima omiljeni recept?  

– Osmislio sam svoje jelo. Zove se pasta Zabeđezze. Sve namirnice dolaze iz naše bašte, a recept je strogo čuvana tajna.

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti