Otac i sin, Željko i Zvonimir Bebek ekskluzivno za “Azru” o zajedničkoj saradnji

Piše: Ilma Jakubovic

Ljubav prema muzici je kod mene vjerovatno od rođenja, stvorena nesvjesno, iako sam počeo svirati tek s 12 godina, ali prije sam uživao u muzici slušajući, kazao je Zvonimir. Tata mi oduvijek daje savjete koji su mi pomogli. Kada smo kući, provodimo vrijeme svako u svom hobiju, a uvijek to prati glasna muzika. Maštamo o pozornici u Sarajevu

 

Legendarni muzičar Željko Bebek (75) nedavno je izdao novi album zanimljivog naziva „Mali oblak ljubavi“ za koji kaže kako mu je najposebniji do sada, jer na njemu gostuje njegov sin Zvonimir (Zvone, 18), koji je vokalno prvi put stao s tatom rame uz rame. Otac i sin prvi put su zajedno nastupili na „CMC festivalu u Vodicama 2017.“, gdje su odsvirali pjesmu „Ono nešto naše“, a od tada Zvone redovno nastupa na očevim koncertima. Kako nam je Zvone kazao, njegova najveća ljubav i strast je muzika koju studira u Zagrebu na Rock Akademiji već šest godina, svira gitaru i klavir i brucoš je na Visokom učilištu Algebra, smjer Digitalni maketing. Jedan od naših najprepoznatljivijih rock vokala, čovjek s nevjerovatnom karijerom dužom od pola vijeka samo za „Azru“ zajedno sa sinom govorio je o novom albumu, saradnji, anegdotama sa snimanja, a Zvone nam je otkrio i da li planira zaploviti solo vodama.

 

Kada se rodila ljubav prema muzici? Jeste li zamišljali da ćete jednog dana zasvirati s tatom?

Zvone: Ljubav prema muzici je kod mene vjerovatno od rođenja, stvorena nesvjesno, iako sam počeo svirati tek s 12 godina, ali prije sam uživao u muzici slušajući. No, kada sam počeo svirati i napredovati u tome, naravno da mi stvorila želja da barem ponekad zasviram i s tatom na pozornici, iako je prvo tata bio moj gost u Rock Akademiji kada sam imao završni ispit pa smo odsvirali dvije pjesme u duetu.

 

Željko, na novom albumu donosite mnoga iznenađenja i totalno jednu novu energiju. Možete li izdvojiti najdražu pjesmu?

– Ovo mi je, uistinu, po mnogo čemu album kojim sam potpuno zadovoljan, gotovo bih rekao i najdraži. Na njemu je dvanaest pjesama, u kojima sam ispoljio pristup i način s vidljivom velikom količinom energije, ali i novih ideja i nadasve iznova rock&roll. Među najdražim je ”Kakav otac takav sin” u kojoj gostuje moj sin, ne samo gitarom nego i glasom. Neopisiv osjećaj je bio zaista. Osim toga, izdvajam pjesme ”Kćeri moja”, „Mali oblak ljubavi“…

Zvonimire, kako je Vama bilo raditi s tatom?

– Pjesma je jedan iskreni rock&roll, kako je meni i najdraže. Te noći kada smo je snimili, snimanje nije bilo planirano, nego smo tata i ja došli na preslušavanje ostalih pjesama i ideja, a onda je naš producent rekao: „Idemo snimati“, bilo je već jedan ujutro i mislio sam da se šali, no ipak nije bila šala nego ponovo pravi rock&roll.

 

Znači li to da Zvone Bebek kreće u pjevačke vode i gradi solo karijeru?

Zvone: U ovom trenutku muzičkog puta zadovoljan sam što smo zajedno, a i ja se nadam da je to već na neki način ozbiljan početak i samostalnog puta.

 

Kako su Ružica i Katarina reagirale kada su prvi put čule pjesmu?

Željko: Sestra voli svaki bratov korak i samo nije znala kada će se to desiti. Mama Ružica jako emotivno reagira na njegov muzički put, a u ovoj je prilici posebno zadovoljna, jer to i njegov poslovni korak koji prati i kao menadžerica.

Kakva je atmosfera vladala tokom snimanja?

Željko: Bio je to pravi party. U tekstu se spominje i ”natoči nam”.. (smijeh). Bilo je super do dugo u noć.

 

Željko, kako biste opisali Zvonimira?

– Sve što bih mogao reći je u superlativima, ne bi se trebalo provjeravati.

 

A Vi, Zvonimire, kako biste opisali Željka?

– Muzički za tatu mogu reći da sam ja jedan veliki obožavatelj svega što je on radio od svog početka do danas, i da mi je veliko zadovoljstvo što imam  priliku da s njim sviram i čak sarađujem u studiju. A, mogu reći da s tatom imam odnos kao što kaže onaj stih „Ma ti si meni otac, brat i prijatelj“.

 

Koji je najbolji savjet koji ste dobili od tate?

-Tata mi oduvijek daje savjete koji su mi pomogli i teško mi je odabrati onaj najbolji, ali zasigurno meni jedan od dražih je „Radi ono što voliš i nikad ne odustaj.“

Vaš otac je bio jedan od najpopularnijih i najtraženijih pjevača kojeg je bivša Jugoslavija, ali i BiH, imala. Jeste li bili svjesni očeve popularnosti tokom odrastanja?

– Bio sam svjestan toga oduvijek, jer ne možemo proći gradom da nas ne zaustavljaju ljudi koji se žele slikati s tatom i, naravno, zato jer sam i bio u prilici biti na brojnim koncertima još od mog rođenja. Ali, smatram i da nikada nije ni prestao biti najpopularniji i najtraženiji pjevač na ovim prostorima.

 

Planira li Katarina krenuti stopama vas dvojice?

Željko: To se još nije desilo ozbiljno i ne znamo šta će se događati ubuduće, ali ima sklonosti i također je na Rock Akademiji na klaviru, pa vidjet ćemo.

 

Željko, koliko je teško bilo sačuvati svoju privatnost i privatnost svoje djece kroz Vašu karijeru?

– Ne trudim se čuvati privatnost kada živimo potpuno otvoreno. Naš život je život na putu, na pozornici, u studiju, a ostalo vrijeme, na putu radi odmora. Nekad na snijegu, nekad na moru, često u inozemstvu, širom svijeta.

Zvonimire, hoćete li nam otkriti planove za naredni period?

– Iskreno, nisam baš tip od planiranja, više volim da se situacije spontano dogode, ali mogu reći da mi je velika želja u budućnosti stvoriti svoju karijeru, pjevati, svirati i pisati svoje pjesme.

 

Nedostaju li Vam nastupi? Koliko je pandemija Corona virusa utjecala na Vas?

Željko: Evo nešto se kreće, nadamo se da će se nastaviti tako i sve bolje. Nadam se da će kao i uvijek u historiji čovjek pobijediti nedaće koje nas snađu. Onda ćemo imati opet mnogo muzike, plesa, smijeha i ljubavi.

 

Kako izgleda jedan dan u porodici Bebek?

Željko: Uvijek nastojimo zajedno objedovati svaki obrok. To svakodnevno prakticiramo. Kada smo kući, provodimo vrijeme svako u svom hobiju. Uvijek to prati glasna muzika, neko je na kompu, neko u garaži, neko u vrtu.

Kada vas možemo očekivati u Sarajevu?

Željko: O koncertima odlučuju organizatori i tu se mi ne pitamo, ali maštamo o pozornici u našem gradu. Inače, često smo privatno u gradu sa svojim starim komšijama, pa naravno kao da smo turisti uvijek smo na Baščaršiji na ćevapima.

 

Željko, je li se ikada desilo da Vam je slava udarila u glavu pa ste sami sebi kazali: „Spuštaj se na zemlju“?

– Od davnina sam naučio živjeti kao pristojan i pristupačan blisko s poznatima i nepoznatima. Takav sam oduvijek i zauvijek!

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti