Autentičnost je za mene najvažniji kriterij pri snimanju videa. Kad dobijem ideju, ponekad znam sve obaveze kratko zapostaviti, otrčati do ormara, presvući se i snimiti. Podcasting i rad sa zvukom je moja druga strast. Ako osjetim da mi nije mobitel u džepu, hvata me panika. Jednom godišnje putujem u BiH da posjetim rodbinu, uživam u opuštenosti naših ljudi i ukusnoj hrani
Amila Redžić (22), na društvenim mrežama poznatija kao @dramillah, svojim videima na duhovit način prikazuje svakodnevicu balkanske porodice. Bosanka s adresom u Zurichu ima tri sestre koje su joj vječita inspiracija za videe koje objavljuje na TikToku, gdje je prati više od 55.000 ljudi. Kako kaže, voli različite vrste umjetnosti koje se mogu kombinirati. Studentica je završne godine na Odsjeku za komunikologiju Univerziteta u Zurichu, a koliko je svestrana i vrijedna govori i njen angažman kao podcaster u švicarskoj podcast agenciji „Podcast-schmiede“. Glumila je u pozorištu, trenirala latinoameričke plesove i slikala, a svi ti njeni interesi su joj pomogli da lakše zapliva vodama jedne od najpoznatijih društvenih mreža. Amila je samo za „Azru“ otkrila kako je odlučila snimati, koji video joj je najdraži, ali i kakve su reakcije roditelja kada ih imitira.
– Prije TikToka sam vrlo rijetko objavljivala humoristički sadržaj. U tom momentu nisam bila spremna za javno eksponiranje, sve do marta 2020., kada je jedan video potpuno neočekivano prikupio nevjerovatan broj pregleda. Naime, vraćajući se kući s predavanja nalazila sam se u istom vozu sa sestrom, ali sam bila toliko zadubljena u telefon da nisam primijetila da sjedi preko puta mene. Pa, čak i njeni pokušaji javljanja porukom nisu uspjeli (smijeh). Tokom noći je taj video imao milion pregleda, a kako je vrijeme odmicalo, taj broj je rastao. Nakon toga sam počela aktivno snimati, prvo na engleskom, a onda sam se usudila snimati na bosanskom jeziku, što se više ljudima dopalo. Stupila sam u kontakt s drugim tiktokerima, naročito sa Seadom Hrustanovićem s kojim sarađujem i u međuvremenu smo postali dobri prijatelji – prisjetila se Amila na početku našeg razgovora.
Jeste li u snimanju tih zgoda i nezgoda balkanske porodice inspirirani stvarnim životnim situacijama?
– Autentičnost je za mene najvažniji kriterij pri snimanju videa. Svoju poruku zaista mogu samo iskreno prenijeti ako sam je već doživjela u nekom obliku. Ne mora značiti da mi se neka situacija desila, ali ako svakog školskog raspusta slušate istu priču od nane iz BiH, na kraju više ne znate stvarno da li ste dio nje. Uglavnom, inspiraciju dobijam iz moje svakodnevice, jer život u velikoj porodici, gdje svi imaju svoje obaveze, zna nekad biti haotičan, ali u isto vrijeme mi služi kao scenarij za budući video. Kad prepoznam taj momenat, naglasim roditeljima da se sutra mogu pronaći u mom novom videu ili čak oni nekad sami kažu: „Amila, ne želimo sutra biti glavna uloga na tvom TikToku“ (smijeh). Također, dobijam ideje od svojih pratitelja i prijatelja, koje pokušam snimiti na svoj način. Zahvalna sam za sve sugestije i uvijek označim čiji je prijedlog bio.
Kakve su reakcije roditelja na Vaše videe?
– Moji roditelji me podržavaju u svemu što radim. Rano su primijetili da me privlače gluma i ples, ali u isto vrijeme su kritični i daju mi sugestiju da bi snimili video na drugačiji način ili ga nisu razumjeli. Smatram da je to dobro, jer često dobijam inspiraciju od njih i ako se oni u tome ne prepoznaju, vjerovatno ni drugi balkanski roditelji neće. Znaju koje kategorije videozapisa snimam, ali ne gledaju svaki od njih niti ga detaljno analiziraju.
Imate li određene pripreme prije snimanja, pišete li scenarij?
– Da budem iskrena, nisam jedna od strukturiranih tiktokera. Kad dobijem ideju, ponekad znam sve obaveze kratko zapostaviti, otrčati do ormara, presvući se i snimiti, ali pokušavam sakupljati ideje tokom sedmice, a zatim ih snimati vikendom. Ponekad to dobro funkcionira, ponekad manje, kad moja šesteročlana porodica priređuje „pozorište u kući“. Stoga često iskorištavam trenutke kada sam sama kod kuće i snimam koliko mogu za sljedeću sedmicu. Zapisujem ključne riječi, ali ne pišem skripte. Više volim imati ideju u glavi, i pustim da ostalo dolazi samo po sebi. Spontano i prirodno.
Koji Vam je najdraži Vaš video?
– Najviše mi se dopada video u kojem švicarski radio upoređujem s „Balkanskim radijem“. S jedne strane, bilo mi je jednostavno i ujedno zabavno snimati. Moja sestra i ja smo se toliko smijale da smo istu scenu deset puta snimale. Također, volim eksperimentirati sa svojim glasom i moderirati emisije, nakon završetka gimnazije godinu sam radila na jednoj švicarskoj radiostanici. S druge strane, dobila sam toliko pozitivnih reakcija od ljudi, što me učinilo sretnom i dalo mi motivaciju da nastavim.
Šta Vas motivira u ovome što radite?
– Teško se ograničiti samo na jednu stvar. Raduje me oblačiti različite kostime, doživjeti različite uloge i zabavljati ljude. Ja TikTok doživljavam kao jednu mogućnost približavanja prema mojoj velikoj strasti, glumi. Ali, naravno sve ovo ne bi funkcioniralo i imalo smisla bez ljudi koji me podržavaju i vole moj humor. Divan je osjećaj pročitati komentare pratitelja koji mi pišu da sam im „zasladila dan“ ili da sam im svojim videozapisima pomogla u teškim vremenama.
Koliko je teško ostati ozbiljan u neozbiljnim situacijama koje snimate?
– Kad se sama snimam, ne pada mi teško ostati ozbiljna i u ulozi, osim ako mi nešto padne ili se udarim dok trčim kroz stan (smijeh). Drugačije izgleda kad me sestra ili prijateljica snimaju. Tad se često događa da zaista moramo zastati od smijeha i više puta ponoviti. Pogotovo kad sam snimala u pariskom Louvreu ili u Topkapiju u Istanbulu, gdje su me posjetitelji gledali. Ali, ako imate misiju i želite je prenijeti, nije teško ostati u ulozi.
Jeste li očekivali ovoliku popularnost kod publike?
– Da budem potpuno iskrena, to mi je bila želja već od moje pete godine. Moj prvi posao iz snova u to vrijeme bio je „superzvijezda“. Nekako se to, zapravo, nikad nije promijenilo. Najsretnija sam kad mogu ljude animirati svojom glumom, pjevati ili plesati na pozornici. Stoga sam jako zahvalna što su me, do sada, ljudi voljeli i prihvatili kao komičara i zabavljača. Bilo bi „lažna skromnost“ reći da to nisam očekivala niti planirala.
TikTok je društvena mreža takozvane generacije milenijalaca. Odakle Vas ljudi najviše prate?
– Moji pratitelji su prilično mješoviti. S Balkana me uglavnom prate ljudi iz BiH, Hrvatske i Srbije te iz zemalja njemačkog govornog područja, Švicarska, Njemačka i Austrija. Ponekad to ne olakšava posao, pogotovo što se tiče jezika i prevoda. Tako da u svojim javljanjima uživo mijenjam između bosanskog, standardnog njemačkog, švicarskog njemačkog i engleskog (smijeh).
Društvene mreže su pune tzv. „trolova“ i „hejt“ komentara. Kako se nosite s time?
– Još nisam pronašla savršen način da to riješim, ali radim na tome. Postoje bolji i lošiji dani za rješavanje toga. Ponekad mi je potpuno svejedno, a ponekad mogu i suzu pustiti. Imam za sada kao neko pravilo kako se nositi s tim. Ako je to konstruktivna kritika, prilazim ljudima i uključujem se u određenu raspravu. Tako sam i ponekad uspjela promijeniti mišljenje nekim „mrziteljima“. Ali, ako se radi samo o vrijeđanju i ponižavanju u komentaru, tad brišem komentar i prijavljujem korisnika.
Snimate podcaste i vrlo ste uspješni u tome. Možete li nam reći nešto više?
– Podcasting i rad sa zvukom je moja druga strast, osim TikToka. Dvije godine radim u timu kao producent u švicarskoj podcast agenciji „Podcast-schmiede“. U ovoj agenciji svi rade sve, od moderiranja, snimanja, uređivanja i marketinga. Svi, zapravo, rade relativno samostalno na svom projektu, što mi se sviđa. Do sada sam uglavnom imala dva velika projekta. Prvi je bio znanstveni podcast koji je istraživao društvena pitanja, poput: hoće li teleportacija u jednom trenutku biti moguća? Kad će biti pronađen lijek za neizlječive bolesti itd. Veoma interesanto je bilo što smo uvijek mogli posjetiti različite laboratorije i istraživačke institute. Osim toga, radim na policijskom podcastu gdje portretiram razne policajce. Naprimjer, bilo mi je dopušteno sudjelovati u obuci pasa za droge, što je bilo vrlo impresivno.
Kako uspijevate iskombinirati slobodno vrijeme i fakultet, posao i snimanje za TikTok?
– U ovom trenutku bilo bi najlakše reći da je dobar plan dovoljan. Naravno da je to u određenoj mjeri istina, ali postoji još mnogo više stvari koje se moraju uzeti u obzir. Određivanje prioriteta je za mene centralno. Naprimjer, dok sam pisala diplomski rad, smanjila sam ritam objavljivanja dnevnih TikTok videa do svakog drugog i trećeg dana. To mi je zaista omogućilo predah. Nasreću, imam i relativno fleksibilan posao koji mi dozvoljava da mogu odrediti kako, gdje i kada radim. Inače ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Naravno da ima dana u kojima, uprkos dobroj organizaciji, sve postane previše i imate osjećaj da želite sve odbaciti i da ste preopterećeni. Ako nisam dobro raspoložena, ne prisiljavam se snimiti video, jer će to publika sigurno primijetiti. Na kraju dana radim samo ono u čemu uživam i ne prisiljavam se na bilo šta. Mislim da je to ključ uspjeha.
Bez koje stvari ne izlazite iz kuće?
– Znam da trenutno govorim „tipično“ za svoju generaciju, ali bit ću iskrena, to je moj mobitel. Ako osjetim da mi nije u džepu, hvata me panika. Saglasna sam s mamom, da trebam tu ovisnost dovesti pod kontrolu, no u svoju odbranu moj mobitel je moj navigacijski uređaj, sredstvo za plaćanje, karta za prijevoz i to vam, naravno, sve treba kad ste izvan kuće. Uz mobitel tu su uvijek i slušalice, pa tako mogu uroniti u sanjarenje svoje svjetske turneje ili poslušati dobar podcast.
Da imate čarobni štapić, šta biste promijenili u ovom trenutku?
– Kratkoročno je to da je moj sljedeći video već snimljen, montiran i preveden, a dugoročno želim da još dugo mogu raditi ono što radim danas. Zabavljati ljude.
Posjećujete li BiH?
– Ranije sam češće s roditeljima posjećivala BiH. Sad pokušavam jednom godišnje putovati, kako bih posjetila svoju rodbinu, uživala u opuštenosti naših ljudi i ukusnoj hrani. Posebno u ovim vremenima to mi daje mnogo inspiracije za nove videe. Dešavalo mi se dobijem toliko pozitivnih povratnih informacija čak i od nepoznatih ljudi na ulici.
Gdje se vidite za pet godina?
– To je pitanje zbog kojeg se na razgovorima za posao uvijek počinjem znojiti, jer je teško reći. Želim steći uporište u industriji zabave općenito. Bilo u komediji, glumi ili umjetnosti. I nadam se da nikada neću izgubiti svoju strast prema ovom poslu.