Kao autor uvijek tražim maksimum, a kolege – 22 člana, koliko danas broji Ansambl baleta – zaista su svim svojim snagama učinili jedno malo čudo. Bitan je datum 25. maj 1950., kad je naš balet postao profesionalna baletna kompanija. “Žetva“ je lijepa priča o dobru i zlu, koja nas podstiče na razmišljanje gdje smo sa svojim emocijama, kako trebamo, ipak, gledati s ljepše strane života, jer postoji nada da će biti dobro i treba da bude dobro
Paralelno s Operom, 1946. godine, osnovan je Baletni ansambl Narodnog pozorišta, ali se pravi početak rada Sarajevskog baleta veže za predstavu „Žetva“, prvi balet koji su na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo, 25. maja 1950. godine, postavili kompozitor Boris Papandopulo, koji je tada djelovao u Sarajevskoj operi, te ruska balerina Nina Kirsanova. Premijernom izvedbom ove baletne predstave, čiju koreografiju i režiju potpisuje Edina Papo, pod dirigentskom palicom Samre Gulamović, bit će obilježen 70. rođendan Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.
Baletna koreografkinja i pedagoginja Edina je samo za „Azru“ govorila o novoj predstavi, historiji baleta, te planovima na narednu godinu, a na početku našeg razgovora osvrnuli smo se na sedam decenija postojanja Sarajevskog baleta.
– Zapravo, ovo je naša 71. sezona, ali zbog Corona virusa prošle godine sve je bilo u nekom drugom izdanju. Kada proučavate naše faze, kad smo bili puni entuzijazma, počeci, jedan opšti ushit svih ondašnjih ljudi koji su upravljali tadašnjim Narodnim pozorištem, tadašnjim baletom, imate sjajan period ’65 – ’75, zlatno doba Sarajevskog baleta. Negdje 80-ih godina bilo je gotovo 50 članova za našu scenu Narodnog pozorišta, sasvim dovoljno da možete razviti veliki repertoar klasične savremene kao i neoklasične predstave. Do 90-ih to je raslo, a potom slijedi period, nažalost, stradanja i potpune devastacije, zatim i obnove, vraćanja klasičnog baleta, bijelog baleta na scenu Narodnog pozorišta. Sada je potpuno drugo vrijeme, 21. je vijek, vrijeme tehnologije, napretka, brzih informacija. Tako se i u baletu dešavaju stvari koje moraju ići naprijed, mada mislim da malo negdje stagniramo posljednjih sedam do deset godina, te da je to strašno za umjetnost baleta, ali, ipak, dočekasmo 70-tu godišnjicu s baletom „Žetva“ – uz osmijeh će Papo.
PRIČA O DOBRU I ZLU
Interesantan je podatak da je ovaj balet izveden samo 1950. godine.
– Poruka baleta je vrlo pozitivna. Ovo je lijepa priča o dobru i zlu, koja nas podstiče na razmišljanje gdje smo sa svojim emocijama, kako trebamo, ipak, gledati s ljepše strane života, jer postoji nada da će biti dobro i treba da bude dobro. Na kraju, to je i suština života, da uvijek imamo nadu u budućnost i dobro – kazala je Edina, opisavši nam kako su tekle pripreme za predstavu koja je namijenjena svim generacijama.
Kao autor Papo uvijek traži maksimum i kolege u Baletu svim svojim snagama doprinose uspjehu predstava.
– Ansambl baleta danas broji 22 člana, i zaista su učinili jedno malo čudo. Tu su nam i kolege iz KUD-a „Proleter“ u smislu jednog divnog druženja. Imamo gosta iz Ljubljane, prvaka Petra Đorđevskog, koji je nosilac glavne uloge. Podjela je sjajna, likovi su, također, sve dali od sebe, uživamo u tom radu. Završavaju se scenografija i kostimi i jedva čekam da vidim kako će sve izgledati na sceni. Mi smo u jednom velikom uzbuđenju i očekujem da ova predstava dugo živi na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo.
Slušajući Edinu kako s ushićenjem govori o predstavi, nismo mogli a da ne pitamo kako nastaje jedna koreografija, koliko je potrebno da bi se osmislila, te šta sve ona podrazumijeva.
– Kad govorimo o „Žetvi“ konkretno, moram da kažem da sam vrlo kratak period imala za pripremu. Moj jedini oslonac je bio sadržaj koji je sačuvan u arhivi Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti i nešto crno-bijelih fotografija iz tog davnog perioda. Pošto nismo imali notnog materijala, mi u smo principu iz klavirskog izvoda iščitavali kakva je muzika Borisa Papandopula. Za svaku predstavu treba se dobro pripremiti i dobro istražiti. Ja obično radim pola godine na nekom projektu kad je riječ o cjelovečernjoj predstavi. Sada nisam imala toliko vremena, mnogo noći sam provela čitajući, istražujući, prosto analizirajući taj klavirski izvod, koji je samo jedan kroki onoga što će orkestar svirati. Tako da sam s te strane imala otežavajuću okolnost, naravno, kao i Ansambl baleta, pošto nisu imali snimak cijele predstave. Sve vrijeme istražujemo, posebno jer smo imali tako oskudan materijal, kako je to bilo. Nisam se mogla osloniti na to da rekonstruišem „Žetvu“ iz 1950. Ovo je moje viđenje „Žetve“ i muzike Borisa Papandopula, naravno, oslanjajući se na sadržaj koji su stvorili on i Nina Kirsanova.
VRHUNSKI KOMPOZITORI
Mnogi trenuci su iznimno važni u historiji Baleta Narodnog pozorišta, a Edina je istakla nekoliko.
– Bitan je datum 25. maj 1950., kad je naš balet postao profesionalna baletna kompanija, a to znači da ima svoje rukovodstvo i profesionalni i školovani ansambl. To u početku nije bilo baš lako, jer nismo imali dovoljno kadra. Dijelim taj period na vrijeme Franje Horvata, koji je desetak godina ovdje bio šef Baleta, te na period kad je ovdje koreografirao veliki koreograf iz tog vremena Slavko Pervan, koji se bavio našim kompozitorima. Tada je Balet narodnog pozorišta zaista bio poznat u svim jugoslavenskim razmjerama, po svom posebnom baletnom izričaju. Dijelim ga na vrijeme Katarine Kocke, Antuna Marinića, Emine Kamberović, Suade Kavazović, to su sve velika imena našeg baleta. Moramo im biti zahvalni do kraja života, jer su nam ucrtali put današnjeg razmišljanja o umjetnosti baleta, odnosno postojanja ove umjetnosti i ovakve vrste duhovnosti u BiH. Ta prva dekada je bila posebno bitna za postojanje našeg baleta. Osnovati jednu baletnu kompaniju, za dvije godine igrati „Romea i Juliju“ , „Labudovo jezero“, „Žizel“, to su bile revolucije u to vrijeme, pa tako i ova današnja „Žetva“ je jedna vrsta revolucije, jer poslije Corone i svega što nam se dešava mi imamo hrabrosti da se uhvatimo u koštac s ovako velikom predstavom. Balet je umjetnost mladosti, a mladost se vrlo brzo revitalizira.
Za kraj našeg razgovora, maestralna Edina podijelila je savjet svim mladim balerinama i baletanima.
– Balet je jedna velika istina, a vi se umjetnosti baleta predajete i samo istinskim i požrtvovanim radom se može doći do sjajnih rezultata, do onih lijepih momenata kad se izlazi na scenu u prekrasnom kostimu i divnim baletnim papučicama. Samo radom, istinskim vjerovanjem u sebe, uvjerenošću u svoje mogućnosti i talent doći ćete do rezultata – kazala je.