Razgovarala: Selma Hodo Petrović
Glumac Muhamed Hadžović iza sebe ima niz sjajnih pozorišnih i filmskih uloga. Glumio je u domaćim, inozemnim, te regionalnim filmskim produkcijama. Iako kao dječak nije maštao da će jednog dana postati glumac, godine 2006. proglašen je najboljim studentom Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, te dobio brojne nagrade na mnogim pozorišnim festivalima. Muhamed u novoj sezoni najgledanije serije u našem regionu “Močvara” tumači lik Saleta koji predstavlja glavnog zaštitnika siromašne porodice Karan, a trenutno se nalazi u Crnoj Gori, gdje snima film “Zaliv”. Ekskluzivno za „Azru“ govorio je o novoj ulozi u kojoj je utjelovio lik glavnog junaka priče, hrvatskog pomorca Ivana Visina, ali i podijelio fotografije sa seta.
– Riječ je o jednom predivnom projektu koji se godinama prije samog početka snimanja iscrpno pripremao s mnogo ljubavi, pažnje i izuzetnim profesionalizmom, samim tim mogu reći da sam ponosan što sam dijelom projekta čiji je autorski tim uistinu fenomenalan. Film “Zaliv” predstavlja ljubavnu priču na području Kotora i Perasta, koja se odvija samo nekoliko dana uoči katastrofe Prvog svjetskog rata – kaže nam na početku razgovora.
U filmu tumačite glavnu ulogu. Recite nam nešto o toj ulozi?
– Tačnije, tumačim lika po imenu Ivo, koji je glavni pokretač radnje, što, naravno, podrazumijeva vrlo intenzivna snimanja, s obzirom na to da moram vrlo mnogo biti prisutan u kadru. Ono što je za mene kao glumca vrlo interesantno kada je riječ o ovom liku, jeste činjenica da je inspirisan istinitim likom, Ivanom Visinom, hrvatskim pomorcem, prvim Hrvatom koji je oplovio svijet te kojeg je Car Franjo Josip I odlikovao počasnom zastavom. Osim toga, postoje priče iz njegovog života koje su vrlo sadržajne i neobične, što je meni i kao čovjeku i kao glumcu posebno zanimljivo. S obzirom na to da su snimanja još u toku, ne želim otkrivati previše detalja, no ono što mogu reći jeste da do sada nisam imao priliku igrati ovakvu ulogu i da se ona razlikuje od svega što sam do sada radio.
Koliko je bilo teško ući u lik koji pripada dobu koje je iza nas cijelo jedno stoljeće? Kako ste se spremali za ulogu?
– Vrlo je izazovno, ali istovremeno uzbudljivo oživljavati situacije iz vremena u kojem nikada niste živjeli, no upravo zato su priprema, istraživanje i općenito znanje najbitnije stavke u ovom slučaju. A kako bi sve to imalo smisla u konkretnoj situaciji, potrebno je istinsko razumijevanje s rediteljem, što na zadovoljstvo svih koji učestvuju u projektu i jeste slučaj. Izuzetna mi je čast raditi s Draškom Đurovićem, jer pripada onom tipu reditelja koji strastveno radi svoj posao i koji ima organsku potrebu za pravljenjem filmova. S obzirom na to da takvo razumijevanje postoji, lako dolazimo do željenih rezultata. Moram istaći da mi je velika čast sresti takvog čovjeka i imati priliku raditi s njim, jer način na koji se on bavi režijom danas je prava rijetkost.
U filmu sudjeluju glumci iz cijelog našeg regiona. S kim ste ostvarili posebnu komunikaciju i s kim ćete nastaviti prijateljstvo i nakon snimanja?
– Na moju sreću, ne bih mogao posebno izdvojiti nikoga, jer su sve kolege sa snimanja stvarno predivni ljudi koji su spremni dati svoj maksimum za ovaj projekt. Iskoristiti ću priliku da spomenem i imena kolegica i kolega, te izdvojim Isidoru Građanin kao glavnu žensku ulogu, zatim pored glavnih uloga i izvanrednu Sanju Vejnović, Danila Babovića, Adnana Haskovića, Sanju Popović, Jelenu Rakočević, Tihanu Čulafić, Anđelu Radović…
Kako provodite slobodno vrijeme u Crnoj Gori?
– Da budem potpuno iskren, uopšte nemam slobodnog vremena. Moj boravak u Crnoj Gori svodi se na probe i snimanja, jer je materijal prilično zahtjevan, ali to mi uopšte ne pada teško jer volim svoj posao i istinski uživam u svakom trenutku rada.
Snimanja za film, seriju iziskuju ponekad sate i sate ispred kamera, dane i dane u kojima ste odvojeni od svoje porodice, prijatelja. Je li Vam to ponekad teret ili u svakom momentu svog stvaranja uživate?
– Uživam u svakom trenutku svog stvaranja, no to ne mogu mjeriti sa čežnjom koju osjećam za svojom porodicom. Volim svoje Sarajevo i to je moj jedini dom, još osjećam uzbuđenje kada vidim prve poznate ulice svog grada kada se vraćam s poslovnog puta, i to je nešto što jednostavno ne mogu objasniti riječima, ali je za mene posebno. Već godinama često putujem, pa sam jednostavno navikao da dolazim i odlazim, i to sam i zavolio, jer uvijek se volim ponovno obradovati povratku kući.
Postoje li prijateljstva na glumačkoj sceni? Postoji li neko koje posebno njegujete?
– Naravno da postoje, družim se s kolegama i volim reći kako su glumci iznutra obojeni istim bojama, jer se kao glumačka bića prepoznaju i prije nego što se upoznaju, ako razumijete šta želim reći… Posebna prijateljstva sam stekao nedavno u Srbiji, prilikom snimanja serije “Močvara”, gdje sam bliskim počeo smatrati Marka Janketića, Gorana Bogdana, Miloša Timotijevića, Katarinu Marković… i druge. Također se ponekad svjesno distanciram od glumačkih ekipa zbog potrebe za drugom vrstom mira.
Pročitala sam negdje da, zapravo, Vi nikada niste željeli biti glumac. No, život je želio drugačije. Šta je to čime biste se voljeli baviti, a da nije gluma?
– Zahvaljujući glumi “radio” sam poslove do kojih me život vjerovatno nikada ne bi odveo. Iako sam svestrana osoba po prirodi, upravo zbog toga u ovom trenutku ne bih znao odgovoriti na ovo pitanje.
I postoji li neka uloga koju biste željeli odigrati? Šta bi Vam bio izazov u glumačkom smislu?
– Zahvalan sam Bogu što postoji kontinuitet u mojoj karijeri, što ne postoje pauze i čekanja, što su sve uloge koje su mi dodijeljene upravo one koje bih i sam odabrao, što moj život u potpunosti ispunjava i samim tim nemam nikakvih neostvarenih želja u tom smislu.
Ostvarili ste mnogo uloga, kako u teatru tako i na filmu/TV serijama. Kojom ulogom se posebno ponosite?
– Vrlo je teško izdvojiti samo jednu, jer sam do sada igrao jako mnogo, kako u teatru, tako i na filmu/serijama, no ono što je možda najaktuelnije, samim tim meni lično najinteresantnije, jeste glavna uloga u filmu Pjera Žalice “Praznik rada” čiju premijeru s uzbuđenjem iščekujem, jer je riječ o filmu koji će publika sigurno zavoljeti, a u kojem sam, uz bh. glumce, igrao i s Brankom Katić, Borisom Isakovićem… Također, uloga Saleta u seriji “Močvara”, jednoj od najpopularnijih televizijskih serija u našem regionu trenutno, u režiji Olega Novkovića, prema scenariju Milene Marković, za mene je posebna. Isto tako, vjerujem da će se na tom spisku vrlo brzo naći i lik Ive iz filma “Zaliv”.
Recite nam nešto o seriji „Močvara“, kakva je bila atmosfera na setu?
– O seriji najbolje govori njena ogromna popularnost u cijelom našem regionu, gdje i publika, ali i kritičari seriju “Močvara” izdvajaju kao jednu od najboljih serija u posljednjih dvadeset godina. Kao što sam i ranije spomenuo, radeći na ovom projektu stekao sam prijateljstva i iskustvo s vrhunskom produkcijom kakva je “Firefly”, zahvaljujući kojoj je sve bilo vrhunski organizovano i idealno za pokazivanje umijeća svakog glumca.
Poznato je da ste 2019. godine obavili umru. U toku je jedan od najznačajnijih mjeseci u životu svakog muslimana. Kako provodite ramazanske dane i koliko je Vama značajan ovaj mjesec?
– Vjera je moj temelj. Ona zauzima posebno mjesto u mom srcu, u mom životu i iz nje crpim snagu, mudrost i sve ono što je ljudski, plemenito i lijepo. Vjera za mene predstavlja vodilju i putokaz, ono jedino bez čega na kraju ne bih mogao. Iako imam vrlo gust raspored, ramazan mi je svake godine sve važniji, te se trudim da svoje dane u ovom mjesecu provodim u skladu s onim što je svakom vjerniku propisano. Drugačije više ne bih ni znao, jer to predstavlja moju nultu tačku u koju se uvijek vraćam kako bih ostao insan.