Moja Hedda je jedna tužna žena, puna kreacije koja nije realizovana na pravi način te time ona postaje destrukcija. Pitanje nesretne žene i ljudskih sloboda je pitanje svevremensko i pitanje koje će uvijek biti aktuelno, dok je svijeta i vijeka. Volim biti sa svojim sinovima i kćerkom, s Dankom, volim šumu i prirodu. Volim klasičnu muziku, vjerovatno koliko i glumu
Lijepa i talentirana glumica Mona Muratović, majka troje djece, supruga Danka Delibašića, poznata po brojnim teatarskim rolama, ulogama u serijama i filmovima, a sada je zablistala u glavnoj ulozi pisihološke drame „Hedda Gabler“.
“Hedda Gabler” je djelo poznatog norveškog dramskog pisca Henrika Ibsena. Svjetsku premijeru imala je 1891. godine u Residenztheatreu u Münchenu. Režiju za sarajevsku premijeru potpisuje Nermin Hamzagić, dramaturgiju i adaptaciju teksta Asja Krsmanović, scenografiju Mirna Ler, kostimografska rješenja povjerena su Irmi Saje i Vanji Ciraj, dok je na scenskom pokretu radio Thomas Steyaert.
– Način na koji smo mi pročitali Heddu, da bi bila savremena i da bi pripadala našem vremenu i prostoru je slojevita studija kompleksne, zanimljive žene koja se ne osjeća sretnom uprkos lagodnom životu i privilegiji. Depresija je, jer Hedda Gabler vjerovatno pati od nje, jer na kraju krajeva izvršava samoubistvo, vrlo rasprostanjena bolest danas, ali je i svevremenska. Šta kada žena ima sve, a ne osjeća se ispunjenom, šta kada žena ne želi biti majka, šta kada se žena beskrajno dosađuje i ne nalazi nikakav smisao u svojim koordinatama… šta ona znači za sebe, za porodicu, prijatelje, društvo u cjelini. I sigurno najveća tema koju istražujemo u ovoj predstavi je pitanje lične, individualne slobode. Da li je ona moguća i ako jeste pod kojim uslovima – opisala je Mona glavnu junakinju.
Ibsen je Heddu kreirao kao inteligentnu, lijepu, nepredvidljivu, često zlobnu i nepoštenu mladu ženu koja voli manipulirati drugim ljudima, kako bi oni napravili sve što im zatraži, ženu iz 19. vijeka. Kakva je Vaša Hedda?
– Naša, moja Hedda je sve to, pa i još jedan sloj više, ako je takva, zašto je takva. Ja sam nastojala da joj priđem iz pozicije razumijevanja njene agonije. Naravno, pokušala sam da pravdam i motiviram njene postupke, kako bih ih mogla igrati uvjerljivo i istinito, jer ako publika ne vjeruje u to što ja na sceni živim i činim, onda nikakva teorija ne drži vodu. Moja Hedda je jedna tužna žena, puna kreacije koja nije realizovana na pravi način te time ona postaje destrukcija. Hedda je vir koji u svoje dubine uvlači sve koji joj se približe.
Kako ste istraživali ovaj lik iz perspektive svog ličnog života?
– U glumi imamo jedan postupak , a to je uvijek dobro polazište i zove se „kad bi“. Dakle, kad bih ja imala muža kojeg ne volim, kad bih ja bila trudna s djetetom koje ne želim, kad bih ja bila ljubomorna, zavidna, destruktivna, onda bih ja ovako… i onda to igram. To daje jednu autentičnost glumi, jer tako navlačite lik na svoju kožu. To je teško i iscrpljujuće, ali kada me moj posao prestane dirati, uzbuđivati i izneđivati na taj način, prestat ću se baviti njime. Volim te ekstremne izazove.
Tekst je nastao u 19. vijeku. Koliko ima sličnosti, odnosno razlike s današnjicom?
– Pitanje nesretne žene i ljudskih sloboda je pitanje svevremensko i pitanje koje će uvijek biti aktuelno, dok je svijeta i vijeka. Zato treba da se okrećemo klasicima, jer u njima je sadržana sva pamet i sva mudrost o ljudskoj prirodi. Jer, ljubav, ambicija, porodica, ljubomora, sloboda, moć, ideali sve su to teme koje nam svjedoče da se svijet nije niti će se ikada se promijeniti.
A koliko Hedda hoda svijetom, odnosno kakav svijet stvara Hedde?
– Dobro pitanje. Ne znam. Znam samo da svako, ako iskreno zaviri u svoje srce, naći će komad Hedde tamo. I taj mrak i želja za destrukcijom je jako važna za ukupnu svijest o samom sebi te je stoga važno da znamo kako uzgajati zdrave mehanizme, kako da kontolišemo te mračne strane svoje prirode. Hedda Gabler je svjetionik kako ne treba, možda.
Šta je bio okidač da gluma bude Vaš životni poziv?
– Kad sam bila mala, u ratu, u podrumu smo organizovali predstave. Te trenutke pamtim kao najljepše u svom životu, jer smo tada putovali na druge planete, uprkos granatama i gladi, već tada sam shvatila da umjetnost ima tu snagu da nas nosi daleko, daleko više od trenutnog ljudskog iskustva. Ja sam bila dijete, teatarska glumica i već do 16. godine imala iza sebe turneje po Francuskoj, Njemačkoj, Španiji… Mislim da me jedino muzika jednako uzbuđuje.
Desi li se da nekada zaboravite repliku? Koliko je bitna improvizacija?
– U ovakvom tipu predstave važna je preciznost, jer svaka replika je znak za kolegu, svjetlo, promjenu… Za svaku predstavu je drugačije. Najveća umjetnost glume je upravo to da je uvježbano, ali da djeluje spontano, da ima svježinu kao da to radimo prvi put.
U kojem žanru se najviše pronalazite?
– Ne znam koji žanr najviše volim, ali znam da su mi uloge komplikovanih žena najdraže.
Kojom ulogom se najviše ponosite?
– Nikada nisam do kraja zadovoljna. Trenutno sam zaljubljena u Heddu svim svojim srcem. Sretna sam također s dvije filmske uloge koje sam napravila u posljednje vrijeme i raduju me premijere ovih filmova.
Šta bi bio Vaš najveći izazov u karijeri?
– Naučiti zdrave mehanizme kako se zaštititi od preintenzivnih emotivnih i intelektualnih procesa koje su pretpostavka rada na ulozi. Često je vrlo intenzivno i potrebni su velika zrelost i mentalna stabilnost.
Kada niste na sceni, šta Vam je još zadovoljstvo raditi? Šta je to što Vas najviše u životu ispunjava?
– Volim biti sa svojim sinovima i kćerkom, s Dankom, volim šumu i prirodu. Volim klasičnu muziku, vjerovatno koliko i glumu.
Kako izgleda dan u životu jedne glumice?
– Nikada isti. Zavisno da li je intenzivan rad na novoj ulozi. Moj svaki dan je ispunjen odgovornošću, ustajem jako rano bez obzira na sve.
Najbolji savjet koji ste dobili u životu?
– Govori istinu čak i iako ti drhti glas.
Kako provodite slobodno vrijeme? Šta Vas posebno opušta?
– Nemam slobodnog vremena, ali u narednom periodu ću ga izmisliti. Najmanje dijete nije više beba, pa se nadam da ću uspijevati malo nadoknaditi odmora, čitanja i filmova.