Bend „Konvoj“ o karijeri i muzici: Sreća je u dosljednosti, istrajavanju i neokretanju leđa sebi

Piše: Selma Hodo

Bh. rock bend “Konvoj” postoji još od 1988. godine. Karijeru su počeli na tada popularnom muzičkom festivalu “Nove nade, nove snage”. Na festivalu su osvojili prvo mjesto, a nagrada je bila snimanje albuma. Iako su pred sami rat snimili debitantski album, on nikada objavljen. Međutim, uprkos ratnim dešavanjima članovi benda su nastavili nastupati pred brojnom sarajevskom publikom i na taj način zauvijek ostavili pečat na sarajevskoj rock muzičkoj sceni. Iduće će godine bend proslaviti 35. godina svog postojanja, a krajem mjeseca nastupit će pred sarajevskom publikom. O ovom nastupu, karijeri dugoj 35 godina, ali i o planovima za budućnost razgovarali smo s članovima benda.

– Prije svega, moram reći da smo nakon duge pauze uzrokovane Covidom jako poželjeli da se družimo s našom publikom. Godine iskušenja su, nadam se, iza nas, pa sada možemo punim plućima udahnuti, zasvirati i družiti se kao nekada. Naš set će trajati otprilike jedan sat i iskoristit ćemo ga na najbolji način, da bude nama lijepo, a samim tim i publici – kazao nam je Nedžad Nećko Merdžanović.

Bend će iduće godine proslaviti 35 godina svog postojanja. Kako ćete obilježiti ovaj jubilej?

Hamdija Hamo Salihbegović: Iako taj period zvuči pomalo zastrašujuće iz ove perspektive, mi se radujemo stvaranju i druženju svakodnevno, tako da element slavlja je zastupljen na dnevnoj bazi. Inače ne volim jubileje, naročito zbog toga što nismo radili u kontinuitetu. Imali smo pauzu od deset godina. U tom periodu smo stvarali u studiju, većinom za pozorište, tako da do danas imamo više od trideset mužičkih rješenja za pozorišne predstave, za koje smo i višestruko nagrađivani. S Albumom „Mimosvijet“ smo se ponovo aktivirali i sami sebe prijatno iznenadili svježinom ideja, tako da nastavljamo ploviti na tom kursu i danas.

Možete li se vratiti u period prije 34 godine i prisjetiti se trenutaka kako je izgledalo formiranje benda?

Hamo: To je period nevjerovatne želje za muzičkim znanjem, nastupima, otkrivanjem nepoznatih teritorija i svega onoga što znači baviti se muzikom. Mi smo krenuli kao ekipa iz mahale koja je imala sve te aspiracije, a okolnosti su odradile svoje. Krenuli smo iz KUD-a, pa preko regionalnog festivala „Nove nade, nove snage“, gdje smo osvojili dvije nagrade, po izboru publike i kao najmlađi učesnici. U ratnom periodu nam se pridružio Nećko, koji je u svojoj demo fazi svirao i pjevao u bendu „Radovi na putu“. Od tada smo objavili pet studijskih albuma i nekoliko singlova, svirali mnoštvo koncerata, gostovali na festivalima itd.

Kojom stavkom svoje dugogodišnje karijere se najviše ponosite?

Nećko: Ja se najviše ponosim činjenicom da pored svih uspona i padova ostajemo na tragu koji smo davno skicirali. Velika je stvar odolijevati raznim iskušenjima i izazovima koji nekad čine stvari primamljivim i sve se šareni, no s druge strane guraju u ponor iz kojeg se nerijetko teško vaditi. Sreća je u dosljednosti, istrajavanju i neokretanju leđa sebi.

Koliko se sadašnja postava benda razlikuje od prvobitne?

Hamo: Nedavno nam se ponovo pridružio stari član i jedan od osnivača benda basist Muamer Đozo. Tako da je sada veći dio prvobitne postave tu, ako ne računamo demo period. Sadašnju postavu čine Bojan Crnogorac za bubnjevima, Muamer Đozo – bas gitara, Nedžad Merdžanović – gitara i vokal, i Hamdija Salihbegović – solo gitara. Autorski tim smo Nećko i ja. Negdje od trećeg albuma muziku i aranžmane radimo skupa, a ja pišem stihove.

Djelovali ste i u najtežem periodu za našu domovinu. Kako pamtite ratne dane, i kako su nastajale pjesme u tom perodu? Koja vam je najdraža iz tog perioda.

Hamo: Ratne dane pamtim svakako, a nastojim se sjećati samo lijepih trenutaka. Vjerujte da ih je bilo mnogo, tada nam nije mnogo trebalo da živimo punim plućima svaki trenutak. Pjesme su nastajale kao odraz onoga što nam se dešavalo, bilo da je tematika bila ljubavna ili neka druga. Moja najdraža pjesma iz tog perioda je „Kad zablude me ostave“.

U kojim pjesmama naročito uživate kada ih izvodite uživo? Odnosno, da li postoje one koje vam baš i ne prijaju za takav nastup?

Nećko: Ne mogu sve pjesme imati težinu hita, ali kad se posmatra cjelina jednog koncerta, onda se i čarolija ukaže. Ona to sve stapa u cjelinu jedinstvenog performansa i neponovljivog trenutka. Mi volimo muziku i volimo svirati, pa i pjesme koje možda nisu snimljene u studiju na najbolji način uživo izvodimo tako da nam prija, što se prenosi na publiku.

Kada biste mogli da izaberete koncert na koji biste sutra odmah otišli, čiji bi to koncert bio?

Nećko: More je izvođača i autora koje bih volio gledati uživo. Trudim se na svaki mogući način da sebi priuštim to zadovoljstvo. Neke sam pogledao, a neki su u planu. Ako bih baš morao izdvojiti neki koncert, onda bi to sigurno bio „Pink Floyd“.

Pratite li sadašnju muzičku scenu u Bosni i Hercegovini i mlade bendove?

Hamo: Pratim i mogu vam reći da ima nade, iako bi vlasti na svim nivoima mogle dati više podrške mladima. Mislim da smo u ratu imali više bendova. Nedavno sam bio član stručnog žirija na festivalu „Bendovi zovu 033“ i prijatno sam iznenađen onim što su ponudili, ali opet kažem treba im dati dodatni vjetar u leđa.

Kako, općenito komentirate današnju bh. muzičku scenu?

– Mišljenja smo da je scena, nažalost, urušena. Od grada koji je bio na mapi svih dešavanja u r’n’r’ umjetnosti, te grada koji stvorio velika imena, spalo se na nekoliko lučonoša koji drže plamen upaljenim, u nadi da se neće ugasiti.

Rokenrol je ustuknuo, ne samo kod nas, već i u svijetu. Pojedini muzičari kažu da je razlog – kriza autorstva. Jeste li saglasni s tim?

Nećko: Velika imena rokenrola su danas veterani, a njihovi koncerti se posjećuju kao hramovi za molitve. To vrijeme je u zalasku i dolaze novi trendovi, što je u skladu s novim prohtjevima prvenstveno muzičke industrije a samim tim i publike koja gaji nove ideje. Postoji famozno poređenje koje objašnjava pitanje i nudi odličan odgovor. Freddie Mercury je sam napisao rock himnu „Bohemian Rhapsody“, za razliku od pjesme nekog novog izvođača na kojoj su učestvovali deseci autora.

Koliko se danas uopće cijeni rok muzika i je li isplativa u materijalnom smislu?

Nećko: Onaj ko zna šta je muzika cijenit će i rok muziku, pa tako i svaku drugu koja ima specifičnu vrijednost. A to da li je isplativa je poprilično rastegljivo i hipotetički.

Posljednji album „Mimosvijet“ objavili ste sad već davne 2015. godine. Sedam godina pauze, zbog čega toliko duga pauza i može li publika očekivati novi album u skorije vrijeme?

Nećko: Nije nikakav novitet da mi albume radimo u “easy modu” i s tim nemamo problem. Bitno nam je da, kada se nakupi ideja i izvori počnu plaviti, onda se uhvatimo studija i krenemo u kreativni proces. Za album je teško reći, no evo ekskluzivno informacija da spremamo singlove koji će se, ako bude sve po planu, pojaviti najesen.

Ovo ljeto provest ćete radno ili ste pak odvojili vrijeme za odmor? Gdje najradije provodite vrele ljetne dane?

Nećko: Naše ovogodišnje ljeto je vrlo intenzivno sve do sredine augusta, kada ćemo uspjeti odmoriti do novih pobjeda, koje će krenuti u septembru. To će biti kombinacija planine i mora, jezera i rijeka.

Osim muzike, šta još zaokuplja pažnju vašeg benda, kako provodite slobodno vrijeme?

Nećko: Osim benda, radimo u našem studiju “Antika” u kojem kreiramo muzička rješenja za predstave u teatru, filmove i tv. Također, angažuju nas i drugi autori i izvođači, a radimo i s djecom. Hamo u „Pop Rock školi gitare“, a ja s horom za male i mlade „Suncokreti“. Slobodno vrijeme, kad ga imamo, provodimo kvalitetno i intenzivno, s porodicom i prijateljima.

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti