Srđan Jevđević, frontmen “Kultur Shocka”: Da bi bio star i mudar, moraš prvo biti mlad i glup

Piše: Lejla Pujagić

 

Frontmen “Kultur Shocka” Srđan Jevđević, poznat i kao Gino Banana, sa svojom vjernom ekipom obilježava 25 godina benda. Tokom svoje slavljeničke turneje obilaze gradove po Americi i Evropi, a nezaobilazna destinacija na njihovom putu je bila i Bosna i Hercegovina, u kojoj su održali dva koncerta, u Stocu i Lukavcu.

Svjetska atrakcija iz Seattlea pod vodstvom sarajevskog umjetnika predstavlja jedinstveni muzički izričaj za koju je i Jello Biafra izjavio da zvuči onako kako bi punk rock trebao zvučati.

Grupa „Kultur Shock“ spaja balkanske narodne melodije s punkom i metalom u tzv. gypsy punk, jedinstven upravo zbog posebnog balkanskog štiha koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.

– „Kultur Shock“ je metal bend kada iskazujem bijes protiv ovog svijeta, kada hoću politički da se izrazim, onda su tu punk i rock, a kada boli, onda je tu sevdah i to je tako. Ja sam taj koji pjeva i piše pjesme na raznim jezicima, svaka pjesma sama odabere svoj jezik – ističe na početku veoma otvorenog i ugodnog razgovora Jevđević za magazin „Azra“.

Bez obzira što je njegova adresa godinama u Americi, u Seattleu, često je u rodnom Sarajevu, tako smo ovog puta imali prilku da ga dočekamo u jednoj kultnoj sarajevskoj slastičarni u njegovoj, kako kaže, mahali – Grbavici.

Uvijek postoji razlog

Razgovor je počeo pričom o muzici, koncertima, budućim planovima „Kultur Shocka“, te da li će biti koncert u Sarajevu. Govorio je Jevđević i o svojoj filozofiji života, mami, ljubavi, supruzi, sinu, snimanju filma i mladim generacijama.

– Uvijek treba neki razlog za nešto, pa tako, da se ne lažemo, 25 godina „Kultur Shocka“ bilo je prošle godine, a meni 60. rođendan. Plan je bio da održimo koncert u Sarajevu, međutim, kod našeg benda se ništa ne planira, uvijek je sve spontano. Bilo je planiralo nešto glamurozno, ali splet okolnosti potcrtao je karakter ovog benda. Sve je ispalo spontano, slavimo 25 umjesto 26, a ustvari najviše što radimo jeste da ovim koncertima ispipavamo puls Starog kontinenta, povratak u novi stari svijet, da vidimo gdje smo s Covidom, odnosno gdje smo s publikom. Samo nova ploča, samo kreacije umjetničkih djela mogu da opravdaju nečije postojanje. Nećete mene naći u Kući Velikog Brata, neću nikad biti sudija u muzičkim takmičenjima, gdje ljudi pjevaju dvije minute, a žiri ih analizira 25 minuta. Iskreno, nisam znao ni kako ćemo dalje ni šta će biti s bendom. Ljudi mojih godina hoće da sviraju, ali neće niko da ih sluša, ja sam rijetka „životinja“ koja je sretna – iskren je svestrani Sarajlija.

 

O povlačenju sa scene ne razmišlja. Rade na novom materijalu, a ističe da sve dok rade, radit će kako treba, zato im je publika od Turske do Srednje Evrope mnogo mlađa u odnosu na ostatak svijeta.

Nismo mi dobar uzor

– Mladi ljudi s naših prostora razmišljaju, obrazovani su. Nemam ja nikakvu poruku mladim ljudima, jedina moja poruka je: „Ne slušajte nikog, pogotovo stare kretene kao što sam ja, moju generaciju, mi možda nismo rat napravili, ali smo pucali“. Nismo mi dobar uzor našim mladim ljudima, ima onih kojima je draže da mu je dijete kriminalac nego gay, to nema smisla, protiv toga se treba boriti i ovi klinci to znaju. Trebamo djeci pokazati prave vrijednosti, a tu djecu ja vidim na svojim koncertima. Naši klinci su pametniji od onih na Zapadu. Istina, svima su im telefoni važni, svima je Rembrandt tu, a oni su na telefonu, međutim, naši mladi imaju genetsku predispoziciju da budu pametniji, jer mi ne veličamo svoje vođe, uvijek ih mrzimo. Puno mi je srce kad vidim kako su bolji od ostatka svijeta, još da imamo para kao ostatak svijeta, što je naš balkanski kompleks… U svakom slučaju, dolaze mladi pametniji ljudi, a ako odu, vratit će se, ne možeš otići iz svoje domovine nikad, ja nisam nikad otišao. Ovdje sam rođen, ali ne mogu ja ovdje raditi ovo što radim, ne bi niko svirao sa mnom. Kod nas odma pitaju: „Imal’ tu kakvih para“ – ističe Jevđević.

Dodaje da onog čovjeka na baušteli niko ne pita može li preživjeti. On smatra da ljudi u sebe trebaju investirati. Ne treba misliti da ako radiš nešto kreativno nemaš šanse, ako voliš svoj posao da od toga ne možeš preživjeti.

– Ja sam čitav život podredio tome da meni bude dobro, onda će i drugima biti dobro. Činjenica je da sam ja ratni profiter, da je kriza napravila mene boljim. To je, ustvari, pola mog života, a prvu polovinu sam podredio tome da drugima bude dobro. Da bi bio star i mudar, moraš prvo da budeš mlad i glup. Shvatio sam da je život prekratak da bih se trošio na stvari koje me ne zanimaju i od tada pa nadalje živim ovakav život. Pjevam svaku pjesmu kao da mi je zadnja, to je kako sam ja profitirao u životu i to se može vidjeti na našim svirkama. Više se dajemo u malim klubovima, nego na velikim koncertima. Kad im vidim oči, kad oni zbog mene tu dođu – priznaje.

Supruga i sin

U Ameriku je otišao nakon rata, imao je 34 godine. Otišao je jer je velika, nema tamo para, ali ima enklava. Za sebe kaže da je čudan, ali porodični čovjek. Sa suprugom Kym, koja je Amerikanka filipinsko-njemačkog porijekla, zajedno je od 2006. godine, imaju sina kojeg je Srđan prihvatio iz njenog prvog braka i odgojio ga kao svog.

– Partner je vrlo suhoparna riječ, ali ne postoji drugi način da se objasni šta je bračni drug. Ljubav traje, zaljubljenost ne traje, život je pun izazova. Ako na kraju dana, bez obzira koliko bio stresan, nađete mir s nekim, onda ste vi sretna osoba. Kym i ja smo prvo bili prijatelji, prije nego što smo postali partneri. Ja sam imao dva braka iza sebe, ona jedan i jednoipogodišnjeg sina. Kym nikada nije htjela da ja budem nešto drugo nego ono što jesam. Zahvalan sam što mi je neko pustio da živim svoj život, mnogi to ne bi i nadam se da sam ja vrijedan toga, nadam se da se ta osoba neće pokajati i da sam dobar prema njima. Dovede te nekad i do ludila. Prema mojoj mami je najbolja na svijetu, očisti joj meso s kostiju. Dolazi i u Sarajevo, bili smo tu prošle godine. Sada smo pravi prijatelji, imamo vrlo nezavisne živote, ona još igra bejzbol, najbolja je u ligi, ima 54 godine i još trči, bavi se sportom. Vrlo je humana i dobar čovjek. Mene svugdje ima, nismo ljubomorni, ljubomora je u principu projekcija, šta bi ti radio da si na mjestu te druge osobe, prema mom mišljnju. Veoma smo sigurni jedno u drugo, poštovanje je vrlo važno, važnije od ljubavi – ističe muzičar.

Smatra da je najvažnije imati osobu koja vas voli kakvi jeste i koja neće da vas promijeni, bez obzira koliko bi joj bilo lakše s vama da ste drugačiji.

– Svakodnevne prepirke što je ovo ovdje, što nije ovdje, nisu vrijedne razvoda, gomilaju se pa onda eksplozija, ali i dalje nije vrijedno ničega. Kad su ljudi različiti, kad nemaju zajedničkih interesa, to je problem, a to se desi mnogima. Život koji sada živim ne bih mogao živjeti u brakovima s prijašnjim partnericama – izjavio je i otkrio da se prvi put oženio kada je imao 29 godina.

„Grandpa Guru“

U toku je i snimanje dokumentarnog filma „Grandpa Guru“, koji će biti prikazan iduće godine.

– Nisam htio da to bude film o meni. To je priča o jednoj neperfekciji ljudskog života. „Grandpa Guru“ je priča o bijegu na kraj svijeta, promjenama jedne ličnosti u krizama i demoni koji je prate – kaže Jevđević.

Moj jedan dan

– Kada sam u Sarajevu, budim se kasnije. S mamom gledam da provodim što više vremena. Družim se i s rajom, dan mi je kompletiran. U Americi je totalno drugačije. U avionu mi je uvijek dobro, jer uvijek idem kući. U Americi ustajem rano i onda pišem, nikada ne znam šta će ispasti da li muzika, da li pozorište. To vrijeme iskoristim za sebe dok ukućani spavaju, jeste da smo Kym i ja sada sami. Sin se osamostalio, njemu su sada 24 godine, završio je fakultet i pronašao posao. Malo sam ljut na njega jer se ne javlja baš često, kako je bio obećao. Ponosan sam na njega jako, još kad bi češće dolazio kući bilo bi bolje – opisao je Srđan.

Koncert u Sarajevu

– Ove godine smo odlučili da nećemo svirati u Sarajevu, nećemo na festivale. Želim da u Sarajevu napravim koncert za svoje ljude, one koji nas vole. Hoću da bude koncert na kojem ćemo predstaviti i nove pjesme. Želim da živa muzika opstane, nastupi ove godine pokazali su mi da ne izumire – otkriva frontmen „Kultur Shocka“.

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti