Foto: Mijodrag Mika Marković / Teodora Milovanovć / Danilo Novović
Petar Burić, mladi, atraktivni i perspektivni glumac crnogorskog porijekla, iz dana u dan osvaja naš region. Zabilježio je uloge u brojnim predstavama, serijama i filmovima, a imao je prilike okušati se i u priznatim svjetskim produkcijama. Domaća publika ga posebno pamti po ulozi policajca Mate u seriji „Kud puklo da puklo“ zbog koje je napustio i Los Angeles, gdje je dotad poslovno boravio. Trenutno u hit seriji „Kumovi“ utjelovljujete Mikulu, glavnog zavodnika koji je pobrao sve simpatije ženskog dijela publike. O novoj ulozi, ljubavi i predanosti glumi na koju, kako kaže, ne gleda kao na posao nego poziv, rado je govorio za „Azru“.
Koliko Mikula i Petar imaju sličnosti?
– Mislim da nemaju nimalo, Petar se nikada ne bi našao u tim situacijama u kojim Mikula očigledno voli biti koliko god da mu donose rizik i problem.
Koliko izazovno inače bude ući u određeni lik, naprimjer lik policajca u seriji „Kud puklo da puklo“? Kako se spremate za takve uloge?
– Snimanje serija poput „Kud puklo da puklo“ iziskuje od glumca jednu određenu brzinu u radu, reakciji, promišljanju, pa se nerijetko dogodi da se likovi koje igramo jednostavno dese kao rezultat našeg svakodnevnog rada, koji zna potrajati i do 8-9 mjeseci. Mate je bio rezultat dobre saradnje s kolegama i dobrog scenarija.
Zbog uloge ste napustili i Los Angeles i došli u Zagreb. Da li zaista gluma igra toliku važnost u Vašem životu i koliko Vas ispunjava ta poziv?
– Volim svoj poziv, ispunjava me, sretan sam kada sam na setu i stvaramo zajedno. Kada su stvari prirodno, inuitivno tako postavljene, u tom slučaju odgovor je da, gluma igra veliku važnost u mom životu, baš zato što je poziv, a ne posao.
S obzirom na to da ste jedan period boravili u SAD-u i okušali se u nekim stranim projektima, koliko je za jednog mladog glumca teško da se istakne u priznatim glumačkih krugovima?
– Disciplinovan rad i vjera u sebe sa, neizostavnim preduslovom, talentom uvijek su tačna formula za uspostavljanje nekih ličnih i profesionalnih dometa, gdje god se nalazili! U manjim sredinama je čak i teže, nego u SAD-u, samim tim što ima manje posla i prilika za rad.
Kakvi su bili Vaši glumački počeci? Koliki napredak primjećujete na sebi danas u odnosu na period kada ste načinili prve korake na sceni?
– Sada se osjećam da sam u potpunoj dostupnosti mogućnosti svog glumačkog dara. To je očigledno ta nagrada koja nas čeka nakon akademije i 15 godina iskustva. Poznavanje sebe i poznavanje čovjeka.
Imate li nekog glumačkog uzora?
– U ovim godinama ne baš, ali ranije, dok sam bio na Akademiji, to je bio Al Pacino. Dobar uzor je potreban u nekom periodu razvoja, uzor bude kao koordinate koje vas vode da ne skrenete na put dilentatizma i amaterizma.
Koga ste kao mlađi voljeli gledati na TV-u? Postoji li neko od starije generacije s kim biste voljeli ukrstiti snage?
– Kao mlađem, definitivno, moj izbor su bili Al Pacino, Marlon Brando, Christian Bale, Heath Ledger, a sada ne razmišljam mnogo o tome s kim bih igrao, već koga bih volio igrati. S razvojem serijskog programa definitivno su se pojavile fuzije nekih žanrova koje omogućavaju kreaciju raznih likova koji bi mi bili interesantni za igrati!
Koja je ljepša, a koja teža strana glumačkog posla?
– Sve je lijepo kada nešto voliš! Zvuči banalno, ali baš i jedino tako kada je o meni riječ. Teža strana može biti nekada fizički umor od trajanja snimanja koje zna da bude i po nekoliko mjeseci. Eto, ako baš moram tražiti neku lošu stranu.
Prepoznaju li Vas ljudi na ulici, pišu li Vam na društvenim mrežama? Kakav feedback dobijate?
– To je sastavni dio posla bez kojeg ne bismo znali koliko dobro radimo svoj posao ili bismo samo znali iz okvira gledanja naših kolega ili bliskih prijatelja, koji bi, vjerovatno, navijački bili nastrojeni prema našem radu. Potrebno je, također, da imaš vjetar u leđa od svojih bližnjih, ali feedback publike je pravi iskreni odgovor na poziv kojim se bavimo. Ili nam vjeruju ili ne, nema velike dvojbe. Zahvalan sam fanovima svih projekata koje sam radio za njihovu iskrenost i ljubav.
Serija ili film?
– Ranije bi odgovor bio film, ali sada, s promjenom načina na koji se tretiraju serije, kao i scenariji i likovi u okviru serijskih produkcija, jedna serija bude urađena kao nekada što bi se radio film. Tako da, sada bih prije rekao serija i film, a ne ili.
Koliko često odlazite u rodnu Crnu Goru? Kako inače najviše volite da odmorite?
– Vrlo često, zapravo! Kad je riječ o odmoru, u posljednjih nekoliko godina je to odlazak u prirodu, ma gdje se nalazio. More, planine ili jednostavno odlazak na rijeku u blizini grada, gdje je savršeno za otpuštanje svih nebitnih informacija koje se skupe u toku rada i življenja u gradu s mnogo interakcije. Priroda to vrlo brzo neutrališe i resetuje nas na nama odgovarajuću frekvenciju.