Regionalna muzička zvijezda Kiki Lesendrić zajedno sa svojim „Pilotima“ počeo je s promocijom novog albuma „Mali tragovi na nebu“, koji je objavio krajem 2022. godine.
Upravo na tom albumu Kiki i „Piloti“ žude za nostalgičnim vremenima i čak nas u jednom trenutku vraćaju u osamdesete. Pjesmom “1981” otvorili su album i upravo njom Kiki potvrđuje svoj kantautorski talent kojim je i stekao zvjezdani status na regionalnoj muzičkoj sceni.
– Pjesma “1981” naišla je na sasvim dobar odgovor publike koja ima korijene u osamdesetim. Ipak, kada počnu koncerti, vidjet ćemo zapravo reakciju – istakao je Lesendrić na početku razgovora za magazin „Azra“ i priznao šta mu je bio najveći izazov u životu, šta je za „Pilote“ sarajevska publika, da li mu je u životu išlo sve u pravcu koji je zamislio…
Proteklu godinu završili ste novim albumom, po čemu je još pamtite?
– Najviše vremena sam proveo u studiju, a pamtit ću je i po čestim putovanjima na lijepa mjesta.
Može li se reći da smo se protekle godine vratili u „normalu“ kad je riječ o koncertima zbog pandemije Covida-19, kako ste prebrodili period bez nastupa?
– Sve je to bilo vrlo čudno. Navikli smo na druženje i koncerte, ali nije loše da se ponekad čovjek preispita u smislu svojih životnih stavova. Ipak, bilo je i previše vremena za to.
Može li se reći da na novom albumu žalite za nekim boljim vremenima i da ste nostalgični?
– Ma ne. Vrijeme koje je prošlo ostavilo je trag i na meni i generaciji, ali uvijek treba gledati unaprijed. Svakako da su najljepše godine kad si tinejdžer, ali i i sad u ovim godinama se nađe neko zrno mladosti i optimizma.
Je li ovaj današnji svijet lijep samo kada sanjamo?
– Nažalost, moramo da sanjamo širom otvorenih očiju.
Koliko ste dugo radili na novom albumu?
– Predugo po svim kriterijima. Malo korona malo lijena buba, ali na kraju stigao sam do cilja.
Nakon što je album objavljen, dan poslije ste u Sarajevu imali koncert. Šta je za Vas Sarajevo i sarajevska publika?
– O Sarajevu mislim sve najljepše. Imam mnogo prijatelja, a posebnu vezu imamo jer je prvi spot „Pilota“ za pjesmu “Ne veruj u idole” pošao iz Sarajeva, tačnije sa TVSA. Naša veza traje do danas.
Često nam dolazite, publika Vas voli, sigurno ima neka posebna veza. Ima li nekih prijateljstava s bh. muzičarima koja su Vam posebno važna?
– Ma naravno, drugari iz moje generacije Žera, Brega. Posebno sam volio Davorina Popovića i Bodu Kovačevića, a uvijek je lijepo vidjeti Halida Bešlića.
Imate li već zakazane nastupe za 2023.?
– Imat ćemo mnogo koncerata ove godine. Čini mi se više nego ikad. Obići ćemo cijeli naš region i nadam se lijepom vremenu i dragoj publici.
Kako gledate na današnja vremena kad je riječ o publici? U svojoj dugogodišnjoj karijeri imali ste mnogo nastupa, ima li razlike u publici od prije i danas?
– Naravno da ima, čitav svijet se prevrnuo od osamdesetih do danas. Ipak, i nova generacija negdje korijene svega traži u tim godinama, a mi to i dajemo.
Zašto ime „Piloti“?
– Bile su presudne neke uniforme iz šezdesetih, ljubav prema vazduhu i nebu, bio je splet slučajnosti kako smo došli do imena grupe. Ali, mislim da nam stoji. Od prvih članova svi su nekako u tome, paraglajding, padobranstvo i profi piloti. Četvrti član „Pilota“ Goran Bogićević je postao pravi pilot, što je naslijedio od svoga oca, koji je ostavio iza sebe neprkosnovenu uniformu. To su bili stvarno fenomenalni sakoi, Christian Dior je to 1963/64. godine dizajnirao za Jat i mi smo to uzeli od njegovog tate, koji je inače poginuo, srušio mu se avion, pa je tako nastradao.
Foto: Antonio Ahel/ATAImages
Kada se osvrnete, da li je sve išlo i ide u pravcu koji ste zamislili?
– Iskren da budem, nije. Nekako se kod mene sve dešava slučajno i bez mnogo reda. Ali opet predugo traje, pa se često zamislim nad činjenicom da sam amaterski profesionalac.
Kažete da nastupate kao da Vam je 20, a kad je riječ o izgledu godine Vam ne mogu ništa. U čemu je tajna?
– Ljudi s kojima sviram su zaista kao familija i bez mnogo riječi dolazimo do dobre energije. Bez toga teško da bismo izdržali toliko godina. Volimo život na točkovima i to i pokažemo na bini.
U čemu je tajna dugogodišnjeg braka Vas i supruge Ljilje?
– Ljubav je vječna.
Vaš sin Đorđe je jedno vrijeme s Vama nastupao. Pruža li Vam još podršku na bini i čime se danas bavi?
– Đorđe svira ponekad sa nama, ali on je uglavnom u Italiji i bavi se sasvim drugim poslom. U Rimu je završio studij ekonomije i međunarodni biznis, a vezan je i za muziku.
Šta Vam je u dugogodišnjoj karijeri bio najveći izazov?
– Najveći izazov je bio kada sam odlučio da okačim gitaru o klin, pa da je onda ponovo uzmem u ruke. Znao sam da je sve drugačije i da su šanse male da bude isto kao i prije, ali sreća je bila na mojoj strani. Uz pomoć prijatelja i podršku publike tu smo.