Tokom života iskušavamo različite situacije, trenutke i dane – život je nekada siv, a nekada obojen poput najljepših duginih boja. Emocije se smjenjuju i ne možemo biti uvijek podjednako raspoloženi. Ipak, šta se dešava kada idemo iz krajnosti u krajnost i imamo stalne, nagle, velike smjene raspoloženja? Trebamo li onda posumnjati da se iza te priče krije neki dublji razlog i tragati ka rješenju?
Bipolarni poremećaj je teško zdravstveno stanje s kojim se susreće sve veći broj ljudi širom svijeta. Ovo stanje uzrokuje dramatične promjene u raspoloženju, energiji, ali i sposobnosti jasnog razmišljanja.
Potraga za objašnjenjem
Karakterišu ga upravo burne promjene raspoloženja koje se kreću od ekstremnih uspona, poznatijih kao manije, do ekstremnih padova, odnosno depresija.
Danas rijetko ko želi podijeliti svoja iskustva sa zdravstvenim problemima. No, poznati fotograf Mario Klein odlučio je podijeliti s čitaocima „Azre Premium“ životnu borbu s bipolarnim poremećajem.
– Skoro godinu prije nego što sam dobio stručnu dijagnozu, uvidio sam promjene u sebi i svojoj okolini. Osjetio sam kako stvari izmiču kontroli. Bio sam vrlo otvoren o pitanju mentalnog zdravlja, posebno među vršnjacima. Nakon jednog intenzivnog napada panike, samostalno sam se „teleportirao“ u psihijatrijsku ordinaciju, tražeći pomoć. Dijagnosticirani su mi anksiozni i konverzivni poremećaj, uz napomenu o blagoj depresiji i blagi rizik od napada panike. U narednim mjesecima stigle su i dijagnoze opsesivno-kompulzivnog poremećaja, poremećaja pažnje i intruzivnih misli. Konačno, dobio sam dijagnozu bipolarnog poremećaja u ranoj maničnoj fazi – rekao je Klein.
Fotograf ističe kako je suočavanje s činjenicom da nešto nije uredu bio prvi korak ka ozdravljenju. Iako nije mogao apsolutno rezimirati svijet koji ga okružuje te stvoriti potpuno čistu sliku, shvatao je da atmosfera nije ista kao ranije.
Haotična smjena različitih emocija bio je jedan od najranijih simptoma bipolarnog poremećaja.
– Prvi simptomi najbolje se opisuju kao nervoza, stalna napetost koju su gradili iznenadni i neobjašnjivi padovi raspoloženja, nezadovoljstvo, pretjerano razmišljanje i nemoguće usporedbe prošlosti i budućnosti. Sve se to manifestiralo kao strah od budućnosti, vođen traumama iz prošlosti. Anksioznost je poput inteligentnog predatora; pojavi se nenajavljeno, čak i u trenucima kada mislite da ste dobro. U sekundi vas preplavi osjećaj da gubite kontrolu, da se gušite, uz strah od smrti, i to bez ikakvog vidljivog povoda – objasnio je naš sagovornik.
Teška dijagnoza sobom donosi i brojne teške situacije, kao i velike izazove. Najveći izazov svakako je prihvatanje i traženje pomoći, a kada se to učini, sve kasnije postaje mnogo lakše.
– Proces ozdravljenja sličan je putovanju s mapom u ruci, svaki korak ima svoj jasan smjer. Medikamenti su bili sljedeći izazov. Iako zahtijevaju prilagodbu, preporučujem izbjegavanje čitanja tuđih iskustava na internetu jer je svaka terapija individualna i, uz pravilno vodstvo stručnjaka, ništa od toga nije strašno. Lijekove treba prihvatiti s lakoćom, poput sirupa za kašalj – rekao je Klein.
Kreativnost i produktivnost
Iako na prvu ne izgleda tako, bipolarni poremećaj može donijeti i neke pozitivne stavke. Ono što je ključno jeste informisanje te edukacija. Na taj način pružaju se dodatno olakšanje i podrška onima koji vode ovu borbu.
– Uz odgovarajuću njegu, bipolarni poremećaj može postati veoma snažan alat za produktivnost. Za mene, to je smjena kreativnosti i lijenosti i do dvadeset puta dnevno. Kreativne faze koristim za rad, dok pauze koristim za kratke aktivnosti koje ne zahtijevaju pretjerano razmišljanje – ispričao je fotograf.
Iako suočavanje s ovim problemom može izgledati zastrašujuće, nije nemoguće nastaviti voditi normalan i lijep život, kao i prije. Mariov uspjeh i zavidna karijera to potvrđuju.
– Dijagnoza donosi olakšanje. Kada znate s čim se suočavate, lakše je usmjeriti svoje napore. Najteži momenti nisu me spriječili da vjerujem kako ispod svega toga i dalje postoji ona ista osoba. Razgovori sa stručnjacima i bliskim osobama pomogli su mi da vratim osjećaj kontrole. Uprkos svemu, nisam odustao od sebe – zaključio je Mario Klein.
Slijedite korake
Kakve savjete biste dali osobama koje se suočavaju s istim stanjem?
– Priznavanje problema je ključno. Razgovor s vlastitim odrazom u ogledalu može biti prvi korak ka samosvijesti. Ne možemo preskočiti prvi korak i početi od drugog. Čak i ako zatražite pomoć od bliske osobe, već ste napravili veliku stvar priznajući problem sebi i drugima.