Cijeli New York je želio da se druži s njom, a sada je u zatvoru

Piše: Redakcija

Na male ekrane uskoro stiže dokumetarna serija o svim zločinima u modnoj industriji koja su potresla svijet. Američka je glumica, najpoznatija po ulogama u filmovima “Ja sam Sam”, “Rat svjetova” i “Charlotteina mreža” Dakota Fanning naratorka je serije od 18 epizoda, u kojoj će biti predstavljeno 18 modnih zločina. O ubistvima i prevarama u visokom društvu govorit će policajci koji su radili na slučajevima, porodica. Jedna od epizoda bavit će se i ubistvom nasljednika Guccija, a veliku pažnju izazvala je i epizoda o Anni Sorokin.

Dakota Fanning naratorka je serije od 18 epizoda

Anna Sorokin je napravila najveću prevaru decenije. Njemačko-ruska lažna nasljednica Anna Sorokin koja predstavljala kao Anna Delvey, krajem aprila proglašena krivom za krađu desetak hiljada dolara od banaka, hotela i prijatelja osuđena je 2019. godine na zatvorsku kaznu od četiri godine. Sud joj je odredio kaznu “od 4 do 12 godina” i Anna je optužena po osam od 10 tačaka optužnice, za tešku krađu i za prevaru.

Kao i većina drugih stvari u New Yorku, i ova je počela od novca. Nova, šuškava novčanica od 100 dolara skliznula je niz sto u sali za sastanke u jednom novom hotelu u Sohou. Neffatari Neff Davis (25), domarka tog hotela, bila je iznenađena kada je videla da novčanica pristiže iz ruku djevojke njenih godina. Ta djevojka imala je srcasti oblik lica i napućene usne.

Lice joj je bilo uokvireno riđom grivom, a na očima je imala velike crne naočale marke Céline. Djevojka joj je zvučala “evropski” i tražila je savjet za mjesto gde se najbolje jede u Sohou.

– Kako se zovete? – pitala je Neff.

– Anna Delvey – odgovorila je mlada žena, dodajući da će odsjesti u hotelu mjesec dana, što je još jedna informacija koja je iznenadila Neff. Obično samo poznate ličnosti toliko dugo odsjedaju u hotelu. Pogledala je još jednom u računar i zaista, Anna je bukirala hotel, sobu koja je koštala oko 400 dolara za noć. Bio je to 18. februar 2017. godine.

– Hvala na savjetima! Vidimo se – rekla je Anna i otišla.

Ispostavilo se da to nije bila fraza već obećanje, jer Anna je stalno svraćala do Neff i tražila joj savjete. Svaki put dodala bi joj novih 100 dolara. Neff bi nabrajala koji je klub posjećen, koji je restoran trenutno popularan, a Annine oči iza naočala su vidljivo kolutale. Na kraju, Neff je shvatila: Anna je već znala i bila na svim cool mjestima. Ne samo to, znala je imena barmena, kelnera i vlasnika.

“Ovo nije gost kome treba moja pomoć. Ovo je gost koji želi moje vrijeme”, pomislila je Neff.

Nije to bilo za nju ništa novo. Od kada radi tamo, ova tamnoputa djevojka sa prirodnom frizurom, krupnim očima i razmakom između zuba izigravala je terapeuta mnogim gostima. Hrabrila je muževe koji varaju žene, hrabrila i žene koje su došle tu sa ljubavnicima. Ona je samo sjedila i slušala, jer tako to rade recepcioneri.

Uvijek se na kraju gosti vrate svojim životima a Neff se vrati svom. Međutim, mart je uveliko bio tu a Anna Delvey nije prestajala da svraća. Donijela bi hranu i vino i sjela za Neffin sto da popričaju. Ostali zaposleni u hotelu mrzili su Annu i smatrali je odvratnom pojavom. Zaista, Anna i nije imala neke manire. U njenom rječniku nije postojalo “Molim” i “Izvini”. Izgovarala je rasističke stvari pred Neff. Međutim, Neff to nije primala k srcu i nije to vidjela kao zlobu. Vidjela je Annu kao neku staromodnu evropsku princezu koja je iščupana iz svog svijeta i posađena u modernu Ameriku, premda je Anna dolazila iz savremene Njemačke, i to ne sa dvora već od oca, proizvođača solarnih panela.

Anna se ubrzo uvrstila u jedne od najdarežljivijih gostiju ovog hotela.

– Osoblje se utrkivalo u tome ko će je uslužiti, jer bi uvijek dobili po 100 dolara – sjeća se Neff.

Vremenom se Ana odomaćila u hotelu i ponašala se kao da je vlasnik. Često je do hotelskog lobija dolazila u ogrtaču.

– Taj stav je bio nevjerovatan. Znate kako moćno izgleda Riana kada šeta ulicom sa naočalama za sunce? E, Anna je izgledala još moćnije – kaže Neff.

Anna je zapravo pripremala sopstveni biznis. Planirala je da otvori klub poput svih sličnih u Sohou, dakle fokusiran na umjetnost. Otvorit će po jedan u Los Angelesu, Londonu, Hong Kongu i Dubaiju, a Neff je vremenom postala njena sekretarica. Dane je provodila organizirajući joj sastanke.

– Često se dešavalo da se pojavi kada mi je recepcija puna. Ipak, bez pardona je stajala usred svega i pokušavala da mi privuče pažnju. Kada bih probala da joj objasnim da sam u poslu do guše, samo bi spustila novac na sto – sjeća se Neff.

A iako je Neff počela da sumnja da Anna nije više samo gost, već prijatelj, pravi prijatelj, nije oklijevala da novac strpa u džep.

– Bilo je to malo sebično od mene, ali tako je kako je – govorit će kasnije posle.

A ko bi mogao da je krivi? Ipak je to Manhattan i 21. je stoljeće. Novac je sve. Ko bi odbio 100 dolara dobačenih tako ležerno preko stola? Pa ipak, obično takav novac dolazi sa nekim očekivanjima. Nekad su ta očekivanja skrivena, ali svi pretpostavljaju da ih ima. Pa ipak, niko se ne libi da posegne za novcem.

Jedan kratak period, Ana Delvey je u ogromnim količinama doprinosila količini novca koji je bio u opticaju u New Yorku.

– Dijelila ga je svima. Taksisti je išla napojnica 100 dolara, kao da je dolar u pitanju. Nije dozvoljavala da ikad posegnem za torbicom da ja platim nešto – sjeća se Neff.

Ana je trošila novac kao da žuri da ga se što prije riješi. Hotelska soba bila joj je zakrčena kesama koje je donijela iz shopinga u preskupim dizajnerskim kućama, a između sastanaka vodala je sebe i Neff na masaže, terapije, manikire i slično. Jednog dana je dovela Neff na sastanak sa personalnim trenerom i lifecoachem koju je našla na internetu a koja je radila sa poznatim ličnostima.

– Prestani da se grbaviš! Ispravi leđa! Ti si bistra žena i želiš da budeš poslovna žena! Moraš da demonstriraš moć – podviknula bi Anni.

Anna je platila jedan paket usluga trenera koji je koštao 4.500 dolara mesečno, i to u kešu.

Neffin dečko nikako nije razumio zašto njegova devojka provodi toliko vremena sa tom “čudnom djevojkom”. S druge strane, Anna nikako nije mogla da razumije zašto Neff ima dečka i šta će joj.

– Ali bogat je! I obećao mi je da će mi finansirati moj prvi film – bunila se Neff, koja je sanjala o tome da bude rediteljica.

– Ostavi ga. Ja imam više para od njega – savjetovala je Anna.

Neff je na kraju ostavila dečka. Ne zbog toga što je Anna rekla, već zato što, kako je otkrila, Anna je pripadala samom kremu društva. Anna je poznavala bukvalno sve. Noću je priređivala glamurozne večere na kojima su bili prisutni direktori, umjetnici, sportisti, poznate ličnosti…svi koji nešto vrijede. Jedne noći je Neff sedila pored svog idola iz djetinjstva – Macaulay Culkin, legendarnog dječaka koji je utjelovio Denisa, glavnog glumca filma “Sam u kući”.

– Bilo mi je baš neprijatno! Toliko toga sam željela da ga pitam, ali o glupostima vezanim za “Sam u kući”, ali vidjelo se da su on i Anna bliski prijatelji, pa mi je bilo bezveze da upadam u priču sa takvim pitanjima – prisjeća se Neff.

Iako je živjela gotovo kao nomad, Anna je bila više nego priznata u najvišim društvenim krugovima.

– Prisustvovala je svim elitnim zabavama – priseća se Tommy Saleh, popularni marketing direktor koji ju je upoznao 2013. godine na “Sedmici mode” u Parizu. Anna je nekada bila pripravnica u časopisu “Purple” i bila bliska sa glavnim urednikom, Olivierom Zahmom, ali i sa Andreom Saraivom – njih dvojica su bili prisutni uvijek i svuda, na svim zabavama.

– Upoznali smo se na jednoj zabavi. Predstavila mi se i bila je jako simpatična i ljubazna. Odjednom se priključila mom društvu – prisjeća se Andre.

Uskoro, i Anna je bila prisutna svuda, naravno, uvijek na pravim mjestima.

– Uvijek je nosila skupu dizajnersku odjeću, a čula sam i da ima svoj privatni avion – sjeća se još jedna od poznanica.

Niko nije znao odakle je Anna tačno. Ljudima je govorila da je iz Kelna, ali nije dobro stajala sa njemačkim jezikom. Niko nije znao ni odakle joj toliki novac. Ali, to nije ništa neuobičajeno u ovakvim krugovima. Kada je uspjela da se upozna sa Michaelom Xufu Huangom, izuzetno mladim ali i uspješnim kolekcionarom i osnivačem “M Woods” muzeja u Pekingu, Anna mu je predložila da zajedno odu na Bienale u Veneciji. Huang se danas prisjeća da mu je bilo “malo čudno” kada ga je Anna zamolila da bukira avionske karte i hotel na svoju kreditnu karticu, ali pristao je. Primijetio je da mu je čudno i da, kada su stigli tamo, Anna je sve plaćala kešom. Ne samo to, kada su se vratili iz Venecije, Anna je, čini se, zaboravila da mu vrati novac za avion i karte.

– Nije to bilo nešto puno, dvije-tri hiljade dolara – kaže ovaj mladić koji je riješio da na dug zaboravi. Kad ste tako izuzetno bogati, lako je oprostiti takvu siću. Zato su mnoga Annina čudna ponašanja prošla nezapaženo. Često je molila prijatelje da svojom kreditnom karticom plate taksi, pitala ljude da prespava kod njih na kauču, privaljivala se ljudima da im bude cimerka a da nikada ne ponudi da plati račune. Možda je prosto imala toliko novca da joj je postao nebitan.

Sljedećeg januara, Anna je unajmila jednu PR firmu da joj upriliči proslavu rođendana u njenom omiljenom restoranu u Sohou.

– Gosti su svi bili utjecajni i uspješni ljudi – seća se Huang, koji je negdje u podsvijesti bio svjestan činjenice da mu Anna duguje novac, ali je riješio da to zanemari. Međutim, ponovo se toga sjetio kada je Anna okačila njihovih par slika sa proslave na Instagramu i tagovala ga. Uskoro mu je stigla poruka od menadžera restorana, koji ga je zamolio za Annin kontakt, jer nije platila račun.

– O Bože, ona je prevarant – pomislio je Huang.

Kasnije su pripadnici njujorške elite isticali da su bili uvjereni da Anna troši neko porodično nasljedstvo. Jedan poznanik je bio uvjeren da je Annin otac diplomata iz Rusije. Drugi je “znao” da je u pitanju tajkun koji se bavi poslom sa naftom. Pojedinima je Anna govorila da je čekala da napuni 25 godina, jer će tada dobiti dozvolu da upravlja svojim bogatstvom, te će otvoriti klubove o kojima je sanjala.

Uskoro, Anna je počela sa sastancima sa utjecajnim ljudima, menadžerima, slavnim kuharima kako bi diskutirala o tome kako će izgledati taj njen klub. Richie Notar, jedan od osnivača restorana “Nobu” pomagao joj je i davao savjete.

Anina zamisao je bila preskupa – planirala je da uloži 25 miliona dolara, a ispostavilo se da bi sve koštalo oko 50 miliona. Prvo je tražila investitore, a potom odustala od njih jer “nije htjela da joj iko naređuje”.

Poznanici su je posavjetovali da se čuje sa Joelom Cohenom, tužiocem Jordana Belforta (poznatijeg kao “Vuk sa Woll Streeta”) kako bi osigurala sebi zajam. Joel je u to vrijeme radio u pravničkoj firmi “Gibson Dunn”. Spojio ju je sa Andyem Lanceom, svojim partnerom. Anna je bila oduševljena saradnjom sa ovim advokatom i ispunila formular koji je zahtjevala njegova firma. Taj formular zahtijeva i da kijent da izjavu da ima potrebna sredstva i da neće dovoditi svoje zastupnike u neprijatne situacije. Ana je štiklirala te boksove, i Lance ju je spojio sa nekoliko velikih finansijskih institucija, između ostalog i sa Nacionalnom bankom, sa ispostavom u Los Angelesu i sa “Fortress Investment Group”.

Tražili su zajam u Annino ime uz objašnjenje da joj treba, jer je veliki dio sredstava zarobljen u švajcarskom bankarskom gigantu UBS.

– Novac koji ćete joj dati na zajam bit će u potpunosti osiguran pismom preporuke iz švajcarske banke – pisalo je u zahtjevu.

Kada je bankar iz Nacionalne banke zatražio da vidi te preporuke, dobio je mailom papire sa vrtoglavim sumama od čovjeka po imenu Peter V. Haneke.

– Koristite se za sada ovim, a izjave i izvode na papiru šaljem u ponedjeljak – rekao je Peter.

Anna je kasnije zbunjenom bankaru objasnila da je Peter direktor njene porodične firme.

Uskoro je došao april. Vrijeme je bilo idealno za ispijanje rozea po krovovima elitnih zgrada, što je bila Annina omiljena aktivnost. Neff je, međutim, primijetila da je sve manje ljudi oko Anne. Jedna od upornih Anninih satelita bila je Rachel Williams, urednik fotografije u “Vanity Fairu”.

– Znam mnogo djevojaka iz bogatih kuća. Anna me je impresionirala jer je zapravo željela da se bavi nečim. A djelovala mi je i usamljeno – sjeća se Rachel.

I Neff je primijetila da Anna djeluje usamljeno, te ju je jedne večeri pitala gde su joj svi silni prijatelji.

– Oh, nešto su se naljutili na mene zbog toga što sam odbacila prvu ideju o klubu. A uostalom, i nemam vremena za druženje, gradim svoj biznis – odgovorila je Neff, prisjećajući se da je Anna stvarno stalno bila na sastancima ili na telefonu.

U decembru je Nacionalna banka odbila njen zahtjev za zajam. Novac joj je trebao hitno, jer će inače prostor koji je htjela da kupi prodati švedskom muzeju “Fotografiska”.

A Anna je imala i druge probleme. Jedne večeri pozvala je Neff na večeru. Bile su samo njih dvije, što je bilo neuobičajeno samo po sebi. A onda, kada je došlo vrijeme za plaćanje, Annina kartica je odbijena.

Anna je izvadila gomilu kartica. Sve su redom odbijene.

– Tada sam počela da se znojim jer sam znala da ću ja morati da platim račun. Cifra od 286 dolara njoj je do tada bila smiješna, ali meni je to vrtoglavo velika cifra. Bilo mi je strašno krivo što toliko trošim, ali realno gledano, Anna je trošila veliki novac na mene – sjeća se Neff.

Nedugo zatim, menadžer hotela je rekao Neff da Ana duguje 30.000 dolara koje su joj u tišini praštali jer je Anna bila ugledan gost, i obećavala je da će uskoro platiti.

Sutradan, Neff je rekla Anni da će morati da plati račun. Anna je klimnula glavom, oči su joj bile sakrivene iza naočala. Vratila se popodne sa sandukom i zamolila je da podijeli nadređenima. Sanduci su bili puni “Dom Perignona” iz 1975. godine. Odbili su poklon i zatražili novac, ili će je izbaciti iz hotela.

Uskoro se desilo čudo – zaista je leglo 30.000 dolara na Annin račun. Neff je pozvala Annu da joj to kaže, a Anna je sišla do nje sa poklonom – kupila joj je majicu vrijednu 400 dolara.

Anna je otputovala u Omahu da se nađe sa Warrenom Buffettom. U međuvremenu, račun za hotel nije plaćen i na kraju su joj zamijenili ključ sobe. Neff je poslala Anni poruku da joj javi loše vijesti.

Ana se vratila i odmah otputovala u Maroko. Sa sobom je povela Rachel Williams, lifecoacha i snimatelja. Planirala je da snime dokumentarac o stvaranju njenog kluba. Neff nije mogla da uzme odmor da im se pridruži, pa je sve gledala preko Instagrama. Uskoro je shvatila da gleda u laž.

Samo dva dana po pristizanju u Maroko, njen lifecoach vratila se zbog bolesti u New York. Sedmicu dana kasnije, Anna ju je zvala, jecajući. Ispostavilo se da “ima problema sa karticom” i da u hotelu u Maroku prijete da će je uhapsiti.

Pomogla joj je i rekala da će joj platiti avion do New Yorka. Anna je plakala od zahvalnosti, a onda kroz jecaje zamolila da karta bude za prvu klasu. Vratila se u New York i otišla u “Beekman” hotel. Tamo su poslije 20 dana shvatili da Anna neće platiti i izbacili su je. Isto se ponovilo u drugom hotelu.

Na kraju, otišla je kod svog lifecoacha jedne noći, očajna.

– Pokušavam da radim sve kako treba ali tako je teško! – zavapila je.

– Možda da popričaš sa porodicom? – predložila je lifecoach. Anna joj je odvratila da su joj roditelji u Africi, a potom zamolila da prespava kod nje. Pitala je te noći Rachel Williams šta se zapravo dogodilo u Maroku – Rachel je Anni pozajmila pare da pokrije troškove i Anna joj ih nikad nije vratila. Lifecoach je riješila da Annu izbaci što prije. Rekla joj je da mora da ode ujutro i Anna je i otišla, pritom “zaboravivši” laptop. Međutim, nije joj uspeo plan jer je lajfkouč ostavila laptop kod domara i poslala joj poruku gdje da ga nađe.

Sljedeća scena: Piskavi glas Anne Delvey sa čuđenjem pita Neff: “Fotografiska je stvarno uzela zgradu?”. Ispostavilo se da Ana to pita iz “Rajkersa”, glavnog zatvorskog kompleksa u New Yorku. Ispostavilo se da je po cijelom gradu, ali i državi, ostavljala čekove bez pokrića, otvorene račune i prazna obećajna. Dugovi su bili astronomski. Anna je u zatvoru postala zvijezda i sklopila mnogo prijateljstava. Van zatvora, cijeli svijet brujao je o njoj kao o “društvenoj zvijezdi u pokušaju koja je tresnula na zemlju”.

Ko je zapravo Anna?

Istraga je pokazala da se radi o Anni Sorokin, rođenoj u Rusiji 1991. godine. U Njemačku se preselila 2007. godine, kada je imala 16 godina, i to sa mlađim bratom i roditeljima. Tata joj se zaposlio kao kamiondžija i živjeli su prilično skromno. Anna je završila srednju školu 2011. godine, otišla u London, upisala fakultet, ispisala se i vratila se u Berlin gdje je bila pripravnica u jednoj PR firmi, potom se preselila u Pariz gde je bila pripravnica u časopisu “Purple” i postala Ana Delvey. Roditelji su joj pokrivali sve te troškove.

– Roditelji su uvijek imali velika očekivanja od mene i bezgranično vjerovali mom donošenju odluka. Sad se vjerovatno kaju – rekla je nedavno u intervjuu koji je dala novinarki magazina “TheCut”.

Novinarki se požalila i na to što je mediji predstavljaju kao “pripadnicu elite u pokušaju”.

– Nikad to nisam željela da budem. Želela sam samo da me shvate ozbiljno, a ne kao pohlepnog idiota. Da sam zaista željela samo novac, našla bih mnogo bolji način da do njega dođem – rekla je novinarki.

Ono što je najviše boli je to što se ismijavaju njeni pokušaji da osnuje svoj klub, svoju fondaciju.

– Imala sam svoj tim i zabavljali smo se. Da, povukla sam par loših poteza, ali to ne može da potre stotine stvari koje sam uradila dobro – kaže Anna novinarki.

A možda je sve to i moglo da joj prođe. Pa zar nisu Kardashianke pobrale milijarde na osnovu par selfija? Po čemu se to razlikuje od Anninih planova? Čini se da Anna jeste jednu stvar ubola – vidjela je ono što mnogi ne vide. Zavirila je u dušu jedne metropole i vidjela da ako ljude dezavuirate lažnim sjajem i gomilicama novca koji su tek najava pravog bogatstva koje posjedujete, ako im pružite iluziju da ste masno bogati, lako ćete uraditi mnogo toga.

Anni se plan nije ostvario, ali mnogima jeste, i to baš na taj način.

Izvor: Žena.blic.rs

M. K.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti