Ove godine učestvuje u “Zvezdama Granda” i jedan je od najmlađih učesnika iz Regiona, iz Sarajeva sigurno najmlađi. Nije bilo potrebe da se takmiči u prvom krugu. Tako je odlučio direktor “Grand produkcije” Saša Popović, koji je, nakon što ga je čuo kako pjeva na audiciji u Sarajevu, njegovo ime stavio na izdvojeni spisak, onih koji odmah idu u drugi krug. Zato su brojni gledatelji “Grand zvezda” Ibru na ovom takmičenju vidjeli tek u februaru
Piše: Lejla Lojo
Foto: Samir Saletović
Prije četiri godine, a na nagovor onih koji od sve muzike najviše uživaju u sevdahu, razgovarali smo sa tada 12-godišnjim Sarajlijom Ibrom Bublinom. Čudo od djeteta, nasljednik Safeta Isovića, dijete koje je svojim glasom postidilo mnogo iskusnije interpretatore sevdaha, samo su neki naslovi koji su se vezali uz njegovo ime. Predviđali su mu veliku karijeru, a Ibro je danas na dobrom putu da je i ostvari. Na dogovoreno mjesto intervjua, baš kao i prvi put, dolazi tačno na vrijeme i u pratnji svog oca Derve, njegove najveće podrške i savjetodavca. Ali jednako kao što mu je sazrio glas, tako je sazrio i on sam. Priča otvoreno, razgovjetno i bez zamuckivanja, baš kao da intervjue daje svakog dana. Ove godine učestvuje u “Zvezdama Granda” i jedan je od najmlađih učesnika iz Regiona, iz Sarajeva sigurno najmlađi.
Direktni prolazak
Nije bilo potrebe da se takmiči u prvom krugu. Tako je odlučio dirketor “Grand produkcije” Saša Popović, koji je, nakon što je Ibru čuo kako pjeva na audiciji u Sarajevu, njegovo ime stavio na poseban spisak, onih koji odmah idu u drugi krug. Zato su brojni gledatelji “Grand zvezda” Ibru na ovom takmičenju vidjeli tek u februaru.
– Kad sam došao u Beograd, sve mi je bilo čudno, ali lijepo sam se osjećao. Stajao sam ispred vrhunskih pjevača i muzičara. Slikao sam se s Draganom Stojkovićem, jer mi je, nekako, najdraži. Ne želim potcjenjivati ostale članove žirija, ali mislim da je Bosanac najkompletniji muzičar. U Beogradu mi se sve svidjelo i organizatori ovog muzičkog takmičenja veliki su profesionalci. Naše je samo da dođemo, pripremimo odjeću, oni će sve ispeglati, našminkati nas i na nama je samo da što bolje otpjevamo – priča nam Ibro na početku našeg razgovora.
Muzikom se bavi od pete godine, otkako mu je otac kupio prve klavijature. Uprkos mladim godinama, Ibro iza sebe ima brojne javne nastupe, a večeri i festivali sevdaha nezamislivi su bez Ibrinog učestvovanja. Noć prije našeg intervjua stigao je iz Tuzle, gdje je pjevao na Večeri sevdaha. Uprkos tome što pjevačkog iskustva ima mnogo više od svojih vršnjaka koji su u ovoj sezoni “Zvezda Granda”, Ibro priznaje da nije bilo jednostavno izaći pred članove žirija.
– Opet, nije bilo lako, noge klecaju. Zid je ispred nas i ne znam šta se dešava. Kad sam otpjevao prvu pjesmu, vidim ne pomjera se zid, a mislio sam da sam dobro otpjevao…(smijeh). Poslije sam shvatio da tek kad svi udare tastere, zid se podiže. Prije nije bilo tako. Kasnije, kad sam pregledao snimak, vidio sam da je Šaban Šaulić prvi udario taster, pa potom Viki Miljković i to me oduševilo. Posebno kad je Šaban podigao ruke na pjesmu od Milančeta Radosavljevića. Bilo je treme, ali pjevanjem prve pjesme, oslobodiš se i dobiješ elena da nastaviš dalje.
Prvo škola, pa karijera
Ibro trenutno pohađa drugi razred Srednje muzičke škole u Sarajevu, teoretskog smjera. Podrška prijatelja, kolega i profesora ne izostaje, ali škola mora biti na prvom mjestu. Također, otkako se prijavio na “Zvezde Granda”, više ljudi ga prepoznaje i prilaze mu na ulici ili u javnom gradskom prevozu.
– Svi pozitivno reaguju i hoće da se slikaju sa mnom. Čestitaju mi i baš mi je drago zbog toga. Trudit ću se da opravdam njihova očekivanja u narednim krugovima. Hvala Bogu, dosad sam zadovoljan kako sve teče i uspjehom koji sam ostvario. Puno ljudi mi piše i iz Srbije, prate me na Facebooku, šalju poruke: “Svaka čast, bre”…(smijeh). Ali, moram reći da i bez “Zvezda Granda” ljudi iz Srbije su mi pisali sve najbolje. Mnogo su me pozivali na gostovanja i tamo sam dobro došao – priča nam Ibro, koji svojim učestvovanjem u “Zvezdama Granda” želi svojoj generaciji više približiti izvornu sevdalniku.
– Pjevam sve, ali treba biti iskren. Znam da zabavnu pjesmu nikad neću otpjevati toliko dobro kao kada pjevam ono što volim, kao kada pjevam sevdalinku. Pjevam i folk, jer je danas vrijeme takvo da se ne može živjeti od sevdaha, ali sevdah jeste moja najveća ljubav i pokušavam da ga približim mladima, posebno svojoj generaciji. Da ne zaboravimo ono što su nam u amanet ostavili naši stari poput Himze Polovine ili Safeta Isovića.
Mnogi mu predviđaju ulazak u finale “Zvezda Granda”, pa čak i pobjedu. No, Ibro je već sada zadovoljan svim što je ostvario i pobjeda bi bila samo šlag na tortu.
– Svi govore da ću pobijediti, da sam najbolji, ali ne treba ništa očekivati. Meni nije cilj pobjeda. Neko će reći da lažem. Bilo bi mi drago da pobijedim, ali nije mi toliko stalo. Draže mi je da me što više ljudi upozna i da prepoznaju moj kvalitet. Kad sam se takmičio u posljednjem natpjevavanju, odlučio sam da pjevam staru pjesmu od Šabana Šaulića, predsjednika žirija. Kad neko pjeva njegovu pjesmu, lice mu je uvijek smrknuto i ozbiljno, ali kad sam ja počeo, on se sve vrijeme smiješio. Kad mi je rekao da imam anđeoski glas, srce mi je bilo kao planina. Viki mi je rekla: “Blago majci koja te je rodila, sve je Šaban u pravu”. I to je ono što mene čini sretnim, da dođem iz druge države i pokažem kako se u Bosni pjeva – kaže nam na kraju razgovora Ibro, kojeg ćemo, sigurni smo, gledati u finalu “Zvezda Granda”.
Otac Dervo: Želim da moj Ibro postane čovjek iz naroda
– Ne patim za bogatstvom i nikad nisam. Tako sam odrastao i učili su me da, prije svega, budem čovjek. Tako i ja odgajam svoju djecu, sinove Armina i Ibru. Želja mi je da ih izvedem na pravi put. I kada bi moj Ibro jednog dana zarađivao puno para, to bi mi bilo drago jedino iz razloga da može pomagati slabije i siromašnije od sebe, da može pomoći bolesnim i nezaposlenim. Najteže bi mi bilo kad bi moj Ibro postao zvijezda, digao glavu i nikog ne bi gledao oko sebe. To bi mi bio najteži životni udarac. Želim da on bude čovjek iz naroda, da ostane onakav kakav je sad. Baš kao Halid Bešlić. Pita mene moj Ibro: “Babo, što narod voli Halida?”, a ja mu kažem: “Sine, zato što je Halid čovjek iz naroda, što nikad neće voziti skup auto, a da mu komšija pored njega bude gladan”. Eto, to bih najviše želio svome Ibri.