Zamislite da možete da pogledate nečiji život od prvih koraka do smrti i da nađete tačno šta ga je činilo sretnim.
Robert Waldinger je psihijatar i ujedno četvrti direktor najduže studije na svijetu posvećene sreći i zdravlju. Punih 75 godina posmatrano je 724 osobe. Ovo je najrjeđi primjer ovakve studije jer one često budu prekinute kada ispitivači napuste istraživanje, umru, ostanu bez novčanih sredstava za nastavak ispitivanja i tako dalje.
Godinu za godinom ove osobe su praćene, vođene na ispitivanja, postavljala su im se pitanja o njihovom životu, porodici, ljubavi, zdravlju, a ono što je bilo najzanimljivije jeste činjenica da niko nije znao kako će se njihove životne priče završiti. Do danas je još 60 muškaraca iz studije živo i i dalje učestvuju u istraživanju, a sada počinje da se istražuje više od 2.000 djece ovih muškaraca.
Prije 75 godina naučnici su odlučili da posmatraju dvije grupe ljudi. Prvi su bili na drugoj godini studija na Harvardu koji su završili tokom Drugog svjetskog rata i zatim otišli na front. Drugi su bili iz najsiromašnije četvrti u Bostonu, i izabrani su jer su dolazili iz najproblematičnijih porodica tridesetih godina, većina su živeli kao podstanari bez tople vode.
Kako Robert navodi momci su godinama krenuli raznim putevima, bili su doktori, pravnici, jedan je postao predsjednik SAD-a, neki su postali alkoholičari ili oboleli od šizofrenije… Neki su sa dna stigli do vrha, a neki su uradili potpuno suprotno.
I dok su se oni iz Bostona pitali zašto li ih ovi ljudi stalno ispituju govoreći im da njihov život nije toliko zanimljiv, momci sa Harvarda nikada nisu imali sličnu dilemu.
Nakon 75 godina, navodi direktor, najjasnija poruka koja je zaključena jeste: „Dobri odnosi nas čine sretnijim i zadovoljnijim. Tačka.“ On navodi da su istraživači naučili tri velike stvari o odnosima:
- Društvene veze su zaista dobre za nas, dok nas usamljenost ubija. Ljudi koji su povezani sa porodicom, prijateljima i zajednicom su srećniji, fizički zdraviji i duže žive. Sa druge strane, usamljenost je toksička i oni koji se izoluju su manje sretni, funkcije mozga im brže slabe i žive kraće.
Ono što je naročito tužno jeste da je sve više ljudi u današnjem svetu usamljeno ili se tako osjeća.
- Nije važan broj prijatelja koje imate niti ozbiljnost veze sa partnerom, važan je kvalitet odnosa.Život u konfliktu je veoma loš po naše zdravlje. Na primjer brakovi sa puno svađa toliko mogu loše uticati na nas da su gori od razvoda. Topli odnosi su kao zaštitni faktor.
- Dobri odnosi ne štite samo naša tijela već i mozak. Osobe koje su u veoma dubokim odnosima sa partnerom ili oni koji imaju osobu na koju znaju da mogu da se oslone u najvećim teškoćama, imaju bistiriji um i pamćenje u osamdesetim godinama. Osobe koje to nemaju sklone su gubljenu pamćenja. Bilo da su se ti parovi stalno svađali, dokle god su oni znali da mogu da računaju jedno na drugo to nije uticalo na njihovo pamćenje.
U jednom trenutku naučnici su pokušali da predvide ko će od ispitivanih biti zdrav u njihovoj 80. godini. Do 50. godine su istraživali i bilo je potpuno jasno da nije nivo holesterola ono što ih razlikuje već to koliko su dobre društvene odnose imali izgrađene. Oni sa boljim odnosima sa bližnjima u 50. su bili mnogo zdraviji sa 80 godina.
Izvor:Bizlife