Da je živ Mustafa Nadarević danas bi slavio 80. rođendan: Bilo mu je svejedno kako će ga pamtiti

Piše: L. K. P.

Meni je svejedno kako će me pamtiti – kao Izeta ili kao Španca, bit će mi jedino drago ako se ijedan mladi glumac ili glumica u svojoj glumi nasloni na posao koji sam ja prije radio – izjavio je u jednom intervjuu legendarni Mustafa Nadarević koji je preminuo u novembru, prije tri godine.

Da je živ, glumac sa sto lica danas bi slavio 80. rođendan. Rođen je 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci.

Iako je živio i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, najveći dio života proveo je u Zagrebu.

Nadarević je ostavio neizbrisiv trag u kulturi južnoslavenskog prostora, nakon pola stoljeća njegovog djelovanja na sceni.

Ostvaruje značajne uloge u domaćem i stranom repertoaru: Bodgan u Hvarkinji, Pomet u Dundu Maroju, Miletić u Ostavci, Leone u Gospodi Glembajevima… Lorenzacco u Lorenzaccio, Cyrano u Cyranou de Bergeracu, Platonov u drami bez naslova, Figaro u Figaro se ženi i Figaro se rastaje, M.P. Murphy u Letu iznad kukavičjeg gnijezda…

Filmsku karijeru započinje sporednim ulogama početkom osamdesetih godina, da bi se zatim nametnuo kao izbor za glavne uloge. Na filmu se etablira ulogom daidže Zijaha u filmu Otac na službenom putu (E. Kusturica), te filmovima Miris Dunja (M. Idrizović), Već viđeno (G. Marković), Glembajevi (A. Vrdoljak – za koju je dobio Zlatnu arenu festivala u Puli za najboljeg glumca), Praznik u Sarajevu (B. Filipović), Gluvi barut (B. Čengić), Savršeni krug (A. Kenovića), uloga Izeta Fazlinovića u seriji Lud, Zbunjen Normalan i druge.

Kao reditelj debitovao je 1992. godine predstavom Let iznad kukavičjeg gnezda, a od tada je postavio više predstava, između ostalih Balkanskog špijuna Dušana Kovačevića i Zabune Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh i Hasanaginicu Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu predavao je dvije godine, na sarajevskoj jedan semestar. Odlukom Ministarstva kulture RH 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.

Tri puta se ženio, prva supruga Jasna bila je povjesničarka umjetnosti. S njom je dobio kćerku Nađu. Par se rastao kada je djevojčici bilo osam godina. Majka i kćerka danas žive u SAD-u.

Drugi brak sklopio je sa suprugom Snježanom, s kojom je dobio kćerku Nanu i sina Ašu.

S trećom suprugom Slavicom Radović proveo je dvadeset godina, sve dok ih nije rastavila opaka bolest s kojom se Slavica borila dugi niz godina. U njoj je našao srodnu dušu, upoznao ju je u zrelim životnim godinama i bili su nerazdvojni. Teško mu je pao njen odlazak. Budući da su slutili što će se dogodili, Slavica i Mustafa odlučili su se nakon duge veze i vjenčati pa su to napravili par mjeseci prije negoli je ona preminula.

O njenom odlasku nikad nije želio pričati u intervjuima. Nije sklon niti izvan te tragedije pričati o privatnosti.

Pročitajte još