Top tema svjetskih medija u posljednje vrijeme je objavljivanje strastvenih pisama koje je bivši francuski predsjednik François Mitterrand 33 godine pisao i slao ljubavnici Anne Pingeot. Pisma je dobivala svakih desetak dana, a u njima je sadržana nevjerovatna ljubavna priča, kao i dvostruki život Mitterranda. Iako je za života javnosti pokazivao jedino svoj „skladan brak” i „sretnu porodicu” sa suprugom Danielle i njihovom dvojicom sinova, sada je sasvim jasno da je ljubav njegovog života bila Anne Pingeot, Parižanka koja mu je rodila vanbračnu kćerku.
Javna tajna
Pisma su hronika strastvenog odnosa koji počinje sramežljivim formalnostima, gdje se dvoje budućih ljubavnika jedno drugom obraćaju u drugom licu množine. Prvo od njih napisano je 19. novembra 1962., kada je Anne Pingeot imala 19 godina i bila još formalno maloljetna. Par se upoznao godinu ranije u Hossegoru, ljetovalištu u jugozapadnoj Francuskoj, a tada je Mitterrand već bio 20 godina u braku s Danielle i imao iza sebe četiri ministarska mandata. Tek nakon zajedničkog putovanja u Amsterdam, u maju 1964., u pismima prelaze na “ti” i ona postaju intimnija.
– Volim svoje ruke, jer su milovale tvoje tijelo, svoje usne koje su te pile – napisao je Mitterrand u julu 1964. godine.
Broj pisama smanjio se kada je Mitterrand, 1981., postao predsjednik, ali je zato kao šef države mogao provoditi više vremena s Anne i malom Mazarine. Majka i kćerka živjele su u stanu u blizini Eiffelovog tornja, a prekoputa je bio Mitterrandova kancelarija i službena rezidencija. Danielle Mitterrand dugo je šutke morala promatrati kako ljubavna afera dobija na zamahu. Za Mitterranda razvod nije dolazio u obzir, jer je mogao naštetiti njegovoj karijeri, ali se Anne Pingeot kleo u “apsolutnu, strašnu, konačnu ljubav”.
Iako su se sastajali u tajnosti, njihova ljubav u Elizejskoj palači bila je javna tajna. Svi članovi Mitterrandovog najužeg tima, agenti tajne službe i osiguranja znali su za ovu vezu, te su predsjednikovu kćerku i ljubavnicu tretirali kao zaštićene osobe.
Anne je povremeno pokušavala da izađe iz života u sjenci, ali Mitterrand nikada nije ni razmatrao mogućnost da se razvede od supruge. Osim toga, Anna mu nije bila jedina ljubavnica, ali je ljubomorno čuvao ženu koja je mogla da mu bude kćerka i s kojom je želio da ima dijete.
Neki pasusi izražavaju čežnju za ljubavlju koja je često bila nedostupna, a ponekad duboku i nezasitu strast:
– Volim tvoje tijelo, radost koja me prožme kada te poljubim. Posjedovanje zbog kojeg u meni gore sve vatre svijeta, prskanje moje krvi duboko u tebi, tvoje zadovoljstvo koje izvire iz vulkana naših tijela, plamen u svemiru, vatrena stihija. Volim te cijelim svojim tijelom. Ništa drugo nikada nije postojalo. Samim tim, svaka greška je isključena: o, savršeni incestu! Ti si dijete kakvo sam svakodnevno zamišljao. Izgubiti tebe je sva nesreća odjednom. Pomisao da bi mogla da pripadneš drugom osjećam kao fizički bol. Često sam razmišljao o tome da imam dijete s tobom. Tako bih barem stvorio biće kakvo si ti – pisao je nekadašnji predsjednik.
Rođenje kćerke
Želja mu se ispunila. U decembru 1974., u Avignonu je rođena Mazarine Marie, a otac je bio nepoznat. Anne je morala naučiti da laže, jer je tajna morala biti sačuvana. Tek 1994. godine “Paris Match” je objelodanio istinu o tajnoj kćerki državnika oboljelog od raka.
“Sretan sam što mogu misliti na tebe i voljeti te. Bila si sreća mog života”
Posljednja pisma iz 1995., pisana su nakon što je Mitterrand napustio Elizejsku palaču.
– Sretan sam što mogu misliti na tebe i voljeti te. Bila si sreća mog života – riječi su kojima je završio zadnje pismo. Mitterrand je umro izmučen teškom bolešću u januaru 1996., u dobi od 79 godina. Mazarine i njena majka bile su na Mitterrandovom sprovodu, a to je bilo prvo pojavljivanje u javnosti tih dviju diskretnih žena.
Mazarine Pingeot danas ima 41 godinu i profesorica je filozofije. Prije šest godina prekinula je šutnju knjigom “Bouche Cousue” (“Jezik za zubima”), u kojoj svoju majku opisuje kao “junakinju filma koji niko nikada neće pogledati”.
Najvažniji ljudi u Mitterrandovom životu upoznali su se na njegovom sprovodu, te je to bio početak njihovog prijateljstva. Da su se žene kojima je život namijenio da budu suparnice na kraju međusobno zavoljele i poštovale, pokazuje i činjenica da Mazarine knjigu očevih pisama nije željela objaviti za Daniellina života. Mazarine je odlučila objaviti knjigu uoči očeve stote godišnjice rođenja.
Mitterrand je testamentom zadužio kćerku, kojoj je dao ime po pariskoj univerzitetskoj biblioteci, da se brine o njegovim spisima i biblioteci, ali je zanimljivo da joj je ova pisma pokazala majka Anne Pingeot. Ona više nikome ne mogu nauditi, niti povrijediti bilo čija osjećanja, ali mogu pokazati i drugu sliku pokojnog predsjednika.