Nova studija pokazala je da je finansijski stres potencijalno vrlo štetan za interakciju bitne infrastrukture tijela, uključujući imunološki, živčani i endokrini sustav, stavljajući ga u rang s nekim drugim velikim stresorima.
Akademici na Univerzitetskom koledžu u Londonu promatrali su velike stresne događaje poput žalosti i razvoda kako bi utvrdili njihov utjecaj na pojedince mjeren koncentracijama četiri biomarkera u krvi nakon četiri godine.
To je utvrđeno ispitivanjem četiriju biomarkera u krvi – kortizola (hormona koji se proizvodi kao odgovor na stres), C-reaktivnog proteina (CRP), fibrinogena i inzulinu sličnog faktora rasta 1 (IGF-1). Sve su to imunosni faktori povezani s razvojem stresa, razvojem upala i starenjem, dok je IGF-1 povezan i sa starenjem i s dugovječnošću.
Ovi uzroci stresa proizveli su 61 % veću vjerovatnost visokog rizika od poremećaja tjelesnih sustava koji su povezani sa širokim rasponom mentalnih i fizičkih bolesti, od kardiovaskularnih bolesti do depresije i shizofrenije.
Kod sudionika koji nisu imali druge velike stresore, ali su prijavili financijski pritisak – percepciju da možda nemaju dovoljno financijskih sredstava za zadovoljenje svojih budućih potreba – postojala je 59 % veća vjerojatnost, četiri godine kasnije, da će pripadati visokorizičnoj skupini.
Nacionalno reprezentativna studija potvrdila je da je financijski stres povezan s dugoročnim promjenama u ključnim pokazateljima zdravstvenog stanja, poput imunosnog, živčanog i hormonalnog sustava.
– Kad imunološki i neuroendokrini sustav dobro funkcioniraju zajedno, homeostaza se održava i zdravlje se čuva. Ali kronični stres može poremetiti ovu biološku razmjenu i dovesti do bolesti, objasnila je glavna autorica studije Odessa S. Hamilton.
“Otkrili smo da je financijski stres najštetniji za biološko zdravlje iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se to sa sigurnošću utvrdilo. To može biti zato što ovaj oblik stresa može zahvatiti mnoge aspekte našeg života, dovesti do obiteljskih sukoba, društvene isključenosti, pa čak i gladi ili beskućništva.”
Proživljavanje stresa tokom duljeg vremenskog razdoblja može poremetiti komunikaciju između imunološkog i neuroendokrinog sustava. To je zato što je odgovor na stres sličan odgovoru na bolest, kako piše Investment News.
Istraživači su također pogledali genetske varijante za koje je prethodno utvrđeno da utječu na imunološki-neuroendokrini odgovor i otkrili da je povezanost između stresnih životnih okolnosti i pripadnosti visokorizičnoj skupini četiri godine kasnije ostala istinita bez obzira na genetsku predispoziciju.