Nije više tolika rijetkost da rodtelji dobiju blizance, međutim, vjerovatnoća da majka dva puta zaredom rađa blizance je mala i ravna čudu. Mi smo uspjeli pronaći četiri majke, koje govore o svom najvećem bogatstvu i odgoju duplih blizanaca.
Medina i Emir Bajramović: Četiri dječaka
Pokušajte zamisliti jedan dan s četiri dječaka. Kupanje, spremanje, kuhanje, čišćenje, odlasci u školu, vrtić, povratak kući, zadaće…, i na samu pomisao je teško, zar ne? Medina i Emir Bajramović, bračni par iz Sarajeva, s adresom u Švedskoj, stižu sve.
Medina je prije 11 i po godina rodila blizance Ammara i Amira, a devet godina kasnije i drugi par blizanaca; ponovo sinove, kojima su dali ime Faris i Tarik.
– Prije trudnoće nikada mi nije naumpalo da bih mogla dobiti blizance, dok me prije ultrazvuka nisu počeli zezati da možda nosim blizance, jer mi se stomak jako primijetio. Prvo što smo vidjeli na ultrazvuku su bile njihove dvije glavice, a doktor je kroz smijeh rekao: „Čestitam, blizanci – jednojajčani”. Bili smo presretni i jedva smo čekali da izađemo i da obavijestimo rodbinu. Ni u jednom momentu nisam bila uplašena i jedino što mi je bilo važno jeste da sve prođe bez problema i da se rode živi i zdravi – kaže Medina.
Majka četiri dječaka ne krije da je u početku bilo teško, no, dobra organizacija je, kaže, ključ uspjeha.
– Nije lako imati blizance, ali je istovremeno i predivno. S njima nikada nije dosadno. Koliko god da me umore, toliko me i razvesele. Mi smo uvijek u pokretu, uvijek nam fali vremena. Kada se negdje spremamo to traje vječnost, pa suprug ima običaj da kaže: “Nigdje mi se i ne ide; dok sve spremimo, mi se umorimo i prije nego krenemo”.
Medina nam priča kako su stariji blizanci mnogo emotivni, dok kod malih to još ne dolazi do izražaja. Iako su fizički isti, imaju različita interesovanja, jedan je sportski tip i trenira fudbal, a drugog više zanimaju umjetnost i muzika. Jedan bez drugog ne mogu, a opet se stalno svađaju upravo zbog te različitosti.
– Najsmješnije od svega mi bude kada u svađi jedan drugom kažu: “Vidi te kako si ružan”. Kod njih vrijedi pravilo: “Niko ne smije da nas dira osim jedan drugog”. Ako je jedan bolestan, a drugi u školi, pitat će me po sto puta kada će brat doći – kaže Medina.
Nakon devet godina naša sagovornica je ponovo saznala sretnu vijest, da će postati majka, i koliko god nevjerovatno zvučalo, ponovo joj je rečeno da čeka blizance.
– Čim je doktorica počela da gleda na ultrazvuku, nasmijala se. Nije trebala ništa više ni da mi kaže. Kada sam završila, suprug je već bio tu i čekao me. Pitao me je li sve uredu, a moj odgovor je bio: „Naravno, bit će opet dvoje“. Nazvao je prijatelja koji radi u autosalonu i rekao mu: “Amele, nađi nam najveće auto koje imate.” – prisjeća se Medina i otkriva nam kako su liječničke prognoze bile da će roditi sina i kćerku.
– Doktori su mi kroz cijelu trudnoću govorili da nosim curicu i dječaka. Drugi blizanci su dvojajčani i na porođaju (opet carski rez) vade jednu bebu – dječak, vade drugu – dječak, a ja, pomalo izgubljen ih pitam:„A gdje mi je curica?“ . Svi su se smijali, a doktorica odgovara: „Za curicu se potrudite opet“. Suprug i ja smo jako pozitivni, čak nas je bilo malo i strah kako ćemo s toliko djece, ali znali smo da nam je to dar od Boga i da ćemo dati sve od sebe da sve bude kako treba i da im ništa ne fali – kaže Medina i otkriva kako izgleda njen život u kući s pet muškaraca.
– Velika braća jako vole malu braću. Nikad neću zaboraviti kad su došli u porodilište da ih vide. Amir je stajao kao ukopan i nakon nekog vremena mi kaže: “Mama, ja ću se onesvijestiti od uzbuđenja”. Prijatelji kažu da se nama ne isplati dolaziti na Bajram i slična slavlja, puno ih košta. Živjeti s pet muškaraca nije lako. Pokušavam da promijenim životnu filozofiju, uviđam da je pospremanje za mene Sizifov posao, tako da sada sebi sve više dajemo oduška . Koliko god bili umorni, kada vidimo našu dječicu, sve brige prestaju. Uživamo u svakom njihovom osmijehu, uspjehu, radujemo se sitnicama i zahvaljujemo Bogu na njima. Zdravi su, pametni, osjećajni i predivni. To nam je dovoljno za sretan život – kaže za naš magazin Medina Bajramović.
Sanja i Željko Jevtović: Laganiji živote – zbogom
Bračni par iz Lukavice, Sanja i Željko Jevtović, maštali su o laganijem životu, bez mnogo djece, no, život ih je iznenadio suprotnim slijedom dešavanja i počastio jednom djevojčicom, iznenadnim blizancima i još jednim blizankama.
– Sanja je posao čekala četiri godine i onda smo razmišljali da tu trudnoću i prekinemo, jer nismo znali da ih je dvoje, a kada nam je doktor rekao da su blizanci, to je bio šok i naravno da smo bez razmišljanja nastavili trudnoću. Sanja je plakala i bila je izgubljena – sjeća se tata Željko u čijoj porodici se također još mnogo blizanaca rodilo.
– Prvi blizanci, Matija i Mia bili su baš nemirni. I ma koliko njih dvoje djeluju da nisu vezani, u principu jesu. Nekidan su u školi imali problem, neka dva dječaka su tukla Matiju, a Mia je uletjela i njih razbacala, otišla po direktoricu i sve završila za čas posla. U suštini su svi vezani nekako. Samo smo ih jednom razdvojili da vidimo šta će biti, ona je cijeli dan pitala gdje je on. Zato ih nikad ne razdvajam, uvijek idu svi zajedno. Ili svi skupa ili nijedno, a ni porodici ne predstavlja problem da im dođu svi u kompletu.
Nakon troje djece, Sanja i Željko su planirali da dobiju još jedno dijete i da na priču o roditeljstvu stave tačku. Međutim, život im je pripremio ugodno iznenađenje i umjesto jedne u život su se uselile dvije srećice.
– Drugi put kada sam saznala da nosim blizance bio je mnogo veći šok. Nisam strahovala od odgoja, ali sam bila šokirana nakon toliko godina da ostanem u drugom stanju i opet dobijem blizance. Prvo troje djece su bili neplanski, a onda smo htjeli četvrto. Dobili smo i peto, opet neplanirano – kaže Sanja, kojoj mališani nerijetko priteknu u pomoć u obavljanju kućanskih poslova.
– Kada preda mnom neko ko ima jedno dijete kaže kako je problem odgojiti ga, meni je to zaista smiješno i glupo. Ljudi se boje imati više djece zbog egzistencijalnih razloga. Mi ništa nismo imali dok nismo dobili Dunju i Dariju. Tada nam je sve krenulo kako treba – kaže mama Sanja.
Azra i Mustafa Marić-Mrnđić: Šest razloga za sreću
Dom porodice Marić-Mrnđić iz Mostara ispunjen je dječijim smijehom i radošću, ali i srećom roditelja Mustafe i Azre, koji svakog dana imaju šest divnih razloga za to, a to su njihova djeca. Kako je izgledalo kada je pored dvoje male djece saznala da nosi blizance, a poslije toga još jedne, govori majka Azra za naš magazin.
– Prvi put kada sam saznala da nosim blizance jako me iznenadilo, jer skoro šest mjeseci nisam išla na kontrolu. Kada mi je doktor rekao da nosim dječaka i djevojčicu, bila sam u šoku. Zapitala sam se hoću li moći sve stići, jer kod kuće imam još dvoje male djece, Edina i Edinu. Pitala sam se kako će suprug Mustafa reagovati na to. Pri izlasku iz bolnice nisam bila pri sebi i sjećam se da sam pala niz stepenice. Na ljude koji su mi pomogli da ustanem uošte nisam reagovala. Sačekala sam supruga ispred bolnice, i sva nervozna ušla u auto i počela da plačem. Rekla sam mu da je sve uredu, da nosim blizance. Njemu je bilo jako drago, nasmijao mi se i rekao da je jedino bitno da djeca budu dobro. Kada je došao trenutak da bebe, Zinedin i Zinedina, dođu na svijet, to je bila neviđena sreća – sjeća se Azra.
Nakon nepunih 12 godina saznala je da je ponovo trudna. Taj 5. novembar, kaže, nikad neće zaboraviti.
– U toku ultrazvuka doktor me pitao koliko imam djece, a ja sam mu odgovorila da imam četvero djece. Sav u čudu, on mi je rekao: “Draga Azra, pa ti opet nosiš blizance“ . Ostala sam u šoku i pomislila: „Pa, Bože, zar se ovo meni događa?“. Doktor me tješio riječima da se neki ljudi bore godinama da ih dobiju i da trebam biti sretna što mi je Bog podario jedno takvo bogatstvo. Strah me nije toliko savladao jer sam znala kada rodim da će mi ostala djeca pomoći u svemu. Sva četiri porođaja su bila prirodnim putem, a oba para blizanaca su se rodila prije termina na tri sedmice.
Jasmina i Miralem Džaferović: Uvijek smo maštali o blizancima
Otkako su se počeli zabavljati, Jasmina i Miralem Džaferović iz Srebrenika maštali su o blizancima, pa im se mašta dva puta pretvorila u stvarnost. „Zamirisala“ im je beba, kažu, te su poželjeli i peto dijete. Ostvarila im se i ta želja.
– Imali smo genetske predispozicije i s moje i s muževe strane. Dobili smo dvojajčane blizance – prekrasne kćerke. Danas imaju po13 godina i zovu se Merjem i Nejra. Nakon dvije godine ponovo sam ostala u drugom stanju i moja doktorica mi je saopćila najdivniju vijest na svijetu – da opet nosim blizance. Plakala sam od sreće. Muž je, također, bio sretan, dok ostali (njegova majka i moja majka i sestre naše) su bili u strahu kako ćemo mi to sve podnijeti i podići na noge. Mi se nismo bojali, jer smo znali da je to od Boga dar i da svako dijete ima svoju nafaku – kaže Jasmina i ne krije da je dobra organizacija neophodna u ovako velikim porodicama.
– Rodila sam drugi par blizanaca, sina i kćerku. Sada imaju po deset godina, a zovu se Benjamin i Lejla. Prvi par blizanaca je mislio kako je mama njima rodila bebe da ih one mogu hraniti, presvlačiti i kupati. Tu nastaje pravi haos. Kako bi privukle našu pažnju, počele su da se ponašaju kao i male bebe; počinju da piške i kake u gaće, piju iz flašice. Ali opet su uvijek bile nježne prema novorođenim blizancima, nikad ih nisu čupale i udarale, kako to obično biva – govori Jasmina i dodaje da su oba para blizanaca jako povezani. Takmiče se ko će joj prije ispričati anegdotu iz škole, a ona se pravi kao da tu priču čuje prvi put.
– Moram strpljivo slušati i jedno i drugo i treće i četvrto. Znam im nekada reći: „U red djeco, jedno po jedno“. Na zadnju trudnoću smo se odlučili zbog toga što zaista volimo djecu, beba nam je „zamirisala“ i eto, prije 11 mjeseci smo dobili prekrasnu kćerku, kojoj smo dali ime Džana.
Uz odgoj petero djece Jasmina se bavi dekupažom i radi humanitarne radionice. Ovoga ljeta je napravila više od 600 litara soka. U svim obavezama joj pomaže njena vesela dječija družina.
