Nihad Žiga, dvadesetdevetogodišnji novinar Radija M, jedan je od rijetkih muškaraca koji se bavi izradom unikatnog nakita. Osim izradom nakita, te prvom ljubavi novinarstvom, Nihad se bavi i humanitarnim radom.
Piše: Selma Hodo
– Oduvijek sam imao potrebu da stvaram nešto svojim rukama, da svu energiju, odnosno kreativnost koja se skrivala tu u mojim rukama pretočim u nešto. Sve je počelo prije deset godina, kada sam na nagovor svoje prijateljice koja se počela baviti izradom nakita i sam pokušao. U početku su to bili radovi s perlicama, ali zbog nedostatka kvalitetnog materijala potražio sam neki drugi stil izrade nakita, te sam onda otkrio veličanstvenu soutache tehniku – kaže Nihad, dodajući kako je Soutache tehnika za sada prilično nepoznata i relativno nova tehnika.
Ručni rad
– To je u suštini slaganje takozvanih ruskih pletenica u slojevima koji se potom ušivaju i različito oblikuju. Ovu tehniku posebno karakterizira to što je apsolutno svaki korak ručni rad. Svaki vez se ušiva ručno, te je nakit zbog pletenica s kojima radite izrazito lagan, ali mnogo efektan. Soutache je, ustvari, jedan pravi primjerak umjetnosti u izradi nakita – objašnjava Nihad.
Mogućnosti za izradu nakita su beskonačne, te se ovom tehnikom mogu izraditi naušnice, prstenovi, broševi, naušnice, te narukvice, a boje koje koristi su njegove omiljene.
– Boje na moju veliku žalost diktira ponuda pletenica na našem tržištu. Pošto je ova tehnika jako rijetka u svijetu, zamislite onda koliko je rijetka kod nas. Uvijek se trudim da ponudim nešto novo, pa nerijetko pletenice naručujem iz inozemstva. Ali, pošto najviše volim plavu, žutu, zelenu i crvenu, nerijetko je moj nakit upravo tih boja – dodajući da je njegov brend Monrose asocijacija na Marilyn Monroe, koju mnogo voli. Budući da je ona bila ikona 20. stoljeća i pokretač velikih promjena, njoj u čast svom brendu je dao ime Monrose Jewelry.
Kada sam pokrenuo svoju Facebook stranicu i brend Monrose, i malo se ozbiljnije počeo baviti ovim poslom, odlučio sam se da moj nakit bude ekskluzivan, i limitran, iz prostog razloga što ne volim da se ponavljam, želim da ono što radim bude unikatno i jedinstveno. A drugi razlog je to što sam veliki perfekcionist, te su ponekad želje mojih kupaca gotovo neizvodive, a je ne želim da ništa radim nasilu, ili polovično, samo da bi se prodalo. Jednom mi se desilo da mi je jedna gospođa tražila naušnice u crvenoj, bijeloj i plavoj boji. Ja sam to, naravno, uradio, ali se meni lično krajnji ishod nije nimalo svidio zbog neuklapanja boja. Mušterija je, srećom, bila više nego oduševljena. Imam i veliku podršku mog malog tima koji zajedno sa mnom razvija brend Monrose, a to su Azira, Ensar i Damir – kaže on.
Nihad svoju inspiraciju crpi iz svega što ga okružuje, ali ne krije da ga u posljednje vrijeme posebno fascinira drevni Egipat, pa je u zanosu inspiracije napravio dvije ogrlice inspirirane upravo Saharom, Cleopatrom, Nefretiti, zlatom, tirkizom. U proljetno vrijeme inspirira ga priroda, njeno buđenje, Sunce, a trenutno radi na kolekciji inspiriranoj Brazilom i Amazonom.
– Soutache tehnika je jako zahtjevna. Treba se paziti na svaki vez, na zategnutost, ako samo malo zategenete više nego je potrebno, cijeli rad ode u krivom smjeru. Tako da se mora posvetiti mnogo vremena ako želite da to izgleda prezentno. Dok nisam savladao tehniku, bilo mi je potrebno i nekoliko dana da se završi, ali sada se to može uradti i za dan – govori Nihad, dodajući da ručni rad u našoj zemlji uopće nije cijenjen.
Humanitarne akcije
– Ljudi kod nas imaju percepciju da ako je nešto urađeno ručno da je to i nekvalitetno, a upravo je suprotno. Posvetimo svoje vrijeme, svoje znanje i vještine svakom komadu. Tehnika izrade kojom se ja bavim je mnogo cijenjena u inozemstvu. Radovi se prodaju i po stotinu eura, što je, naravno nemoguće u BiH, ali eto naiđu i ljudi koji znaju cijeniti ručni rad.
Osim što je novinar i bavi se izradom nakita, Nihad ne krije svoju ljubav prema humanitarnom radu i humanitarnim akcijama u kojima učestvuje.
– Meni je izrazita čast što sam dio ekipe projekta „Ispunimo srca, vratimo osmijeh“ . To je jedna divna ideja koja se rodila sasvim spontano, a koja kao cilj ima ljudima pokazati da djeca i ljudi s bilo kojim vidom invaliditeta mogu biti ravnopravni članovi ovog društva, te mu pridonijeti na bilo koji način, jer mi svi imamo određeni kapacitet za to. Neko malo više neko malo manje, ali je važno da ga imamo i da ga trebamo iskoristiti. To je grupa od deset mladih entuzijasta, novinara, frizera, kuhara, sportista, koja svaki mjesec posjećuje novo udruženje osoba s invaliditetom, te im prezentiramo svoje profesije. Ono što je najbitnije jeste da svi mi učimo od njih, jer su oni ti koji nas uče kako biti čovjek, a mi smo to kao društvo, nažalost, zaboravili.
