Razgovarala: Selma Hodo
Foto: Admir Kuburović
Hrvatska pjevačka diva Tereza Kesovija u karijeri koja traje duže od pola vijeka, snimila je više od trideset ploča i sedamdeset singlova, desetak CD-ova, a svoje je pjesme otpjevala na devet stranih jezika. Noć prije našeg razgovora Tereza je prisustvovala gala zabavi “Azra Silver Night”, a već sljedećeg jutra bila raspoložena za razgovor za naš magazin. Našli smo se u srcu Baščaršije. Nevjerovatna je energija kojom Tereza zrači. Ni traga umora na njenom licu, svakog ko joj je prišao na Baščaršiji, da izrazi poštovanje prema njenom dugogodišnjem radu, uz osmijeh je dočekala i fotografirala se. Kaže da ju je upravo publika stvorila i da zbog toga njena karijera traje 56 godina. Od svega što je postigla, najponosnija je, kaže nam, na svoje poštenje.
– Najponosnija sam na pošten način na koji prilazim svakom projektu, koncertu, svakom čovjeku na ulici, to što svakoj osobi u dvorani poslije koncerta posvećujem pažnju. Radim sve ono što je moguće da bi moja publika bila zadovoljna. Iako je nekad prosto nemoguće prići velikom broju ljudi, ali trudim se da do svakog doprem, makar pogledom – kaže Kesovija.
Šta je za Vas muzika?
– Sve. To je najplemenitija umjetnost. To je ona umjetnost, kada, slušajući dobru muziku, možete osjetiti i nostalgiju, bol, tugu, radost, dramu, nježnost, te sva četiri godišnja doba. Muzikom čovjek može najrječitije izreći sve ono što ima u sebi, mnogo više nego što to može teatar, mnogo više od likovnog izražaja. Ona u sebi ima teatar i likovnu umjetnost. Samo slušajući muziku, možete stvarati slike.
Odrasli ste s ocem, pomajkom i bratom. Nažalost, majku ste izgubili po rođenju. U kom periodu Vam je majka najviše nedostajala?
– Moram priznati da mi nije nedostajala. Međutim, što više godine prolaze, što čovjek više stari, osjećam neki žal, jednu vrstu boli, što nisam upoznala tu ženu koja me je donijela na svijet, ali nisam osjećala manjak ljubavi, zato što smo moj brat i ja bili privilegirani pomajkom Jelom, koja je bila divna žena. Kada se moj otac oženio, imala sam godinu, a moj brat četiri. I ona je nama bila mama. Mi smo je, uostalom, i zvali mamom.
Vaša pomajka Jela, kao što ste rekli, nadomjestila Vam je majčinsku ljubav. Zapravo, Vi dugo vremena niste ni znali da Vam ona nije prava majka. Kako ste prihvatili istinu?
– Meni je najveća bol bila to što se jedna od sestara moje mame usudila pitati kako tu ženu možemo nazvati majkom, kada to ona nije, te da je moja mama umrla. To je bilo tako okrutno. Sjećam se da je to izazvalo silnu tugu u očima moje mame Jele, obje smo plakale. Bila je to nepotrebno izazvana bol, koju je uzrokovala žena koja nije razmišljala. Na taj način sam saznala da ona nije moja prava majka. Prvo nisam vjerovala da je to istina. Mislila sam da izmišlja tu priču, da me laže. Iako sam imala svega sedam godina kada sam saznala pravu istinu, moram priznati da sam shvatila situaciju, a potom mi je tata sve lijepo objasnio i ja sam prihvatila tu istinu.
Tokom karijere ste upoznali velike zvijezde poput Charliea Chaplina, Richarda Burtona. Ko je na Vas ostavio poseban utisak?
– Nisu oni zvijezde. To su bili ljudi koje su drugi nazivali zvijezdama. Međutim, to su bili ljudi koje je vezala jedna jedinstvena crta – jednostavnost. Oni su silno simpatični i dragi. S njima sam se često sretala, razgovarala. Svi oni su prekrasni umjetnici, svjetskog glasa, kao maestro Rostropovič, koji je bio vrhunski violončelist, te Michel Legrand, sve su to ljudi koji su prekrasni. Danas je to druga priča, ljudi umišljaju da su velike zvijezde i nikako da shvate da postoje zato što ih je stvorila publika, niti da ih publika može i uništiti.
Snimili ste pjesmu “Jugoslavijo, volim te”. Koliko su ta prošla vremena bila bolja u odnosu na sada?
– Moram reći da sam pravi nostalgik za onim vremenima u kojima su živjeli neki iskreniji ljudi. Ljudi koji su živjeli da stvore nešto vrijedno, a danas je sve to nekako površno. Utrka za novcem, utrka za materijalnim bogatstvom. Ne kažem da prije nije bilo toga, ali u toliko manjoj mjeri da je frapantno u kojoj mjeri danas ljudi jure za novcem…
Ostatak intervjua pročitajte u aktuelnom broju magazina Azra, koji je u prodaji od 03. maja 2017. godine