Krajem godine u sarajevskom clubu “Coloseum” publiku je svojim nastupom obradovala folk zvijezda Ana Bekuta. Club ispunjen do posljednjeg mjesta, i to uoči novogodišnje proslave, možda najviše svjedoči o tome koliko je publika poželjela Anine pjesme. A, njenih hitova je mnogo, toliko da bez prestanka može pjevati duže od dva sata. I publika će pjevati uglas s njom. Tako je i bilo, ali od Ane, profesionalca kakvi danas na estradi još jedino jesu oni njene generacije, manje nismo ni očekivali. Najprije je ispoštovala medije, a onda svirku počela bez kašnjenja.
Zašto smo na Vaš nastup u bh. prijestolnici čekali ovoliko dugo?
– Bila sam gost na koncertu Ace Lukasa i pjevala sam dvije-tri pjesme. Bilo je to kratko gostovanje, a tada smo planirali moj sarajevski koncert, pa me taj nastup malo omeo u planovima. Ali, čuvam se za taj sarajevski koncert. Više volim “Skenderiju” i voljela bih da se to tu desi. Veliki koncerti su jače i žešće emocije, ali ja bez ikakve razlike pjevam i pred 15.000 ili 100 ljudi.
Izgledate sjajno, kako uspijevate sačuvati mladost i vedar duh?
– Sve dolazi iznutra. Jeste fraza, ali vjerujte da je tako. Lično zadovoljstvo ogleda vam se i u očima i na licu. To je ono što zrači, neka harizma i bez nje sigurno nisam mogla ni uspjeti. S tim se rodiš. Zadovoljna sam u poslu i ljubavi. Ostvarena sam kao umjetnik i kao žena, majka, baka. Nemam nikakvog razloga da izgledam loše.
U septembru ste proslavili 54. rođendan. Kakve su Vaše 50-e?
– Divne, nemojte da se plašite…
Mudri savjeti su, možda, najvrednije što možemo prenijeti budućim pokoljenjima. Šta ste tokom tih godina iz života najvrednije naučili i šta biste voljeli prenijeti svojim unucima?
– Samo sam utvrdila svoje mišljenje, otkako sam rođena, kako sam odgajana i išla kroz karijeru, da u životu trebaš biti pošten i iskren, prema sebi najprije. Ulaži maksimum ljubavi u ono što radiš. Poštuj svoj posao, publiku. To je ono što sam naučila veoma rano i taj moto me vodio kroz život. Nikad nisam grabila i jurila naprijed. Sve što sam u životu radila, bilo je iskreno, a te nagrade stižu s godinama. Ako ste imali iskren i čestit pristup prema životu, nagrade stižu kad-tad. Nekome prije, nekome kasnije.
Estrada nije zahvalno okruženje, jeste li nekada gubili strpljenje?
– Ne, nikada. Uvijek sam svoje albume radila s puno ljubavi. Imala sam sreću da sam dobila mnogo lijepih i divnih pjesama u karijeri. Taj moj ukus se, nekako, uvijek poklapao s ukusom publike, a to je velika sreća. Volim posao koji radim, predana sam, poštujem saradnike. Profesionalizam mora da postoji.
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br. 879)