Beauty tajne Sharon Stone: Ključ je u prihvatanju sebe

Piše: Redakcija

Sigurno je da, nakon što pogledate neke od posljednjih fotografija poznate glumice Sharon Stone, nikada ne biste pomislili da ima 61 godinu, da je prije 18 godina preživjela moždani udar i da je, za razliku od većine kolegica, odoljela holivudskom trendu plastičnih operacija.  Sharon svoj izgled, na kojem bi joj pozavidjele i mnogo mlađe žene, zasniva na jednostavnom make-upu, zdravom načinu života i kratkoj plavoj kosi po kojoj je godinama prepoznatljiva. Jedna je od onih žena koje smatraju da je najvažnija unutrašnja ljepota, a u nastavku vam donosimo neke od njenih beauty tajni

Jutarnja beauty rutina mi je prilično jednostavna i podrazumijeva umivanje, pranje zuba i tuširanje. Nakon toga nanesem „Shiseido“ losion za tijelo. Ukoliko odlučim da se šminkam onda igram na kartu crvenih usana, dobrog rumenila i popunjenih obrva. Obavezno koristim i korektor za područje oko očiju o čijem izboru trebate voditi računa obzirom na činjenicu da može učiniti da izgledate starije. Make-up trik koji koristim kada trebam na crveni tepih je da idem u zapareno kupatilo nakon što se našminkam. Para pomaže da šminka bolje prione na lice, te pruža svjež izgled.

Kada sam imala samo 12 godina mama mi je poklonila hidratantnu kremu za lice i rekla: „Maži se s njom svaki dan i svaku noć. Jednog dana ćeš mi biti zahvalna“. I zaista jesam jer je ova navika moju kožu učinila elastičnom i blistavom. Uz to, imam i naviku da nikuda ne idem bez kreme za sunčanje.

Bojim se starenja. No, ponekad doslovno sjednem ispred ogledala i kažem sama sebi: „Ostarila si i izgledaš potpuno drugačije“. Poenta je u tome da shvatite da ne možete „furati“ isti izgled kao i u periodu kada ste imali, naprimjer, 32 godine. Trebate svoju frizuru, šminku i količinu nakita koji nosite prilagoditi svom izgledu, tačnije svojim godinama.

Za mene je najbitnija unutrašnja ljepota. To znači da imate životnu filozofiju, vjeru i način života koji vas drži u ravnoteži. Ja sam to pronašla u budizmu koji me vraća u balans i čini me spokojnom.

Sama se šišam. Prvi put sam to uradila prije mnogo godina, u periodu kada sam imala dugu kosu. Moj frizer iz Francuske mi je pokazao kako da zategnem kosu i skratim vrhove. Svaki put kada odem kod profesionalnog frizera dobijem pitanje: „Ko ti je pravio ovu frizuru?“ . Mislim da nije problem u tome što to sama radim, nego frizeri ne vole rad svojih kolega, te kritiziraju bez razloga.

Volim masaže, ali sam istovremeno i majka trojice dječaka, te ne nalazim baš puno vremena za to. No, u kupatilu imamo tuš kabinu s masažerima i uživam u svakom tuširanju.

Plastične operacije treba da budu stvar izbora. To znači da, ukoliko želite da uradite neke korekcije, trebate to i uraditi. No, nemojte se na taj korak odlučivati zbog trenutnog trenda. Brojni su plastični hirurzi koji su mi svoje usluge nudili besplatno. Htjeli su mi zategnuti lice i od mene napraviti voštanu figuru. To ne dolazi u obzir i uzalud se trude da me nagovore na tu ludost. Ne mislim da su plastične operacije pogrešan izbor, ali ukoliko pretjerate onda to mogu postati. Ključ je u prihvatanju sebe, a dobar izgled je nešto što možete imati bez obzira na godine.

Ne želim da budem debela i  vodim računa o ishrani. Nisam vegetarijanac, ali imam faze tokom kojih sedmicama ne jedem meso, ali i one kada ne jedem ništa osim mesa. Ne konzumiram prerađenu hranu i kofein, a alkoholna i gazirana pića jako rijetko. Imam celijakiju i zbog toga ne jedem namirnice koje sadrže gluten.  Obožavam čaj, a moja slabost je definitivno crna čokolada. Uvijek imam nekoliko čokoladica u torbi. No, uprkos tome, ipak mislim da je za moj izgled i vitku figuru najviše zaslužna genetika.

Kada je vježbanje u pitanju, nemam ustaljenu rutinu. Zapravo, moje vježbanje se zasniva na trčanju za trojicom dječaka. Kada primjetim da počinjem da se debljam aktiviram se i počnem više da se krećem. Recimo, auto možete parkirati i malo dalje od vrata tržnog centra i prohodati do njih ili ići stepenicama umjesto liftom.

Ukoliko imate jake glavobolje, morate otići u bolnicu. Ja sam se doktorima javila tek tri dana nakon moždanog udara što je period u kojem većina ljudi umre. Imala sam jako male šanse da preživim, zapravo, cijeli mjesec nisu bili sigurni da li ću preživjeti. Najveća ironija je to što nisam ni znala da je moje stanje tako ozbiljno, sve dok to nisam pročitala u novinama.

 

 

Pročitajte još