Mlada sarajevska slikarka Nataša Stević očarava svojim slikama koje su prava umjetnost. Trenutno radi na složenom projektu koji se odnosi na spajanje umjetnosti i prirode koja okružuje njen radni prostor. Natašina prva ljubav, kako ističe, jeste umjetnost, a druga poduzetništvo.
– Velika je zainteresiranost naših bh. umjetnika da nam se pridruže, i da tako imaju mjesto gdje mogu prezentirati svoje umjetničke radove, a ujedno imati radni prostor kojeg je inače teško naći i priuštiti u gradu. Priroda je, naravno, i pravo mjesto za opuštanje i kreativnost, a i našim posjetiteljima bi bilo zanimljivo s turističke strane odmoriti i usput pogledati spoj prirode i umjetnosti – kaže nam Stević na početku razgovora za magazin „Azra“.
Nedavno ste otvorili galeriju u prirodi. Kažite nam više o tome?
– Galerija se nalazi nedaleko od Sarajeva, nekih 20-ak minuta vožnje, tačnije na planini Romanija. Oaza je mira koja u sklopu projekta galerije daje dodatne mogućnosti bavljenja turizmom, poljoprivredom i slično. U završnoj fazi su pregovori o dodatnim izvorima finansiranja uz pomoć poslovnih partnera. Stalna je i potraga za podsticajima u razvoju ruralnog turizma, poljoprivrede i poduzetništva. Uz sve poteškoće u realizaciji ovog zahtjevnog projekta, ja sam svakako pronašla svoj mir i inspiraciju u našoj galeriji, a potvrda opravdanosti svih uloženih napora je pozitivna reakcija onih koji su nas posjetili ili boravili u našem prostoru.
U Vašem radu dominiraju bajkoviti detalji poput kućica, pejzaža. U čemu nalazite inspiraciju?
– Uvijek sam inspiraciju tražila u knjigama. Voljela sam maštati o nekom davnom vremenu i predjelima koje sam mogla ukrasiti prema svojoj želji, a moja je sreća što mogu da prenesem svoje želje na platno. Tu je i toplina iza malih prozora na kućicama, sreća koja izvire iz njih, pa ponekad se probije i u obliku malih srca na dimnjacima koji se nađu na nekim mojim motivima, poruka su ljubavi, mira i sigurnosti, neke djetinje naive koja je još zarobljena u meni, a što me iznenadilo i u velikom broju ljudi koji se pronalaze upravo u tim bajkovitim motivima. Inspiracija mi je čak i priroda oko naše galerije, životinjice koje lutaju šumom i bajkovitim brdima kojima BiH obiluje na svakom koraku. Uvijek je lijepo zagrliti dijete u nama, pa mu pružiti mali predah od surove realnosti.
Koliko Vam rad pomaže da pobjegnete od stvarnosti, koja nije uvijek ružičasta?
– Meni je bitan osjećaj koji izaziva neka slika koju uradim, da je razigrana i pozitivna, da izazove maštu djeteta i kod odraslih. Svaka slika je kao parfem koji osjetite u prolazu na ulici, i u sekundi pokrene neko uspavano sjećanje u nama. Meni je cilj da to sjećanje koje pokrene bude jednako pozitivno kao i ono koje sam ja osjećala dok sam ih radila. Samim tim meni pomaže da pobjegnem od surove realnosti, ali u isto vrijeme je prihvatim i suočim se s njom.
Jesu li Vaše slika ogledala Vaših stanja?
– Vjerujem da svaka slika jeste ogledalo stanja nekog slikara, čak i izbor boja i motiva pokazuje šta osjećamo. Zapravo, slike su otvoreni dnevnici, koji se, umjesto slovima, pišu bojama. Tako i moje slike otkrivaju mnogo o meni, mojim nadanjima, sreći i tuzi, unutarnjim borbama kroz koje svi mi prolazimo.
Vaša majka Katarina je također slikarka. Koliko Vam je ona prenijela tu ljubav?
– Osim što mi je prenijela ljubav prema umjetnosti, prenijela mi je i dar za slikarstvo. Kada je ona zadovoljna nekim mojim radom, znam da sam na pravom putu. Veoma se ponosim što danas njene slike krase našu galeriju i mnoge domove u BiH i šire.
Kojeg njenog savjeta se prisjetite svakog dana?
– Da vjerujem u sebe. To je najvažniji savjet od majke djetetu. Često u životu naiđemo na različite prepreke koje mogu poljuljati nas i skrenuti s puta, bitno je ne odustajati ispred tih prepreka i vjerovati u sebe do kraja, jedino tako se postiže pozitivan rezultat.
Kakva je razlika u slikanju prirode i portreta?
– Prema mom mišljenju, portret prikazuje odraz duše onoga ko je na slici, ne samo prazan odraz kao u ogledalu. Pogled, izraz lica, sve je mnogo bitno, čak i pokreti kistom, igre svjetla i sjene, boja kože itd. Kod prirode je opet bitno prenijeti kako slikar, ne samo vidi, nego i osjeća energiju mjesta koje dočarava na platnu. U suštini, lice čovjeka i neki pejzaž imaju slične karakteristike, oni imaju svoju energiju, bore, dubine, širinu, boje, a na nama je da to prepoznamo i prenesemo na platno.
Šta je najvažnije za jednog slikara?
– Najvažnije je da slikar ima prostor s mnogo boja, mir i lijep pogled koji budi inspiraciju.
Odakle crpite ideje?
– Iz svakodnevice, ponekad ih potpuno iscrpim i onda napravim pauzu. Pametno je uvijek u svemu imati mjeru, šetnja, rekreacija u prirodi, s prijateljima, porodicom to je najbolji predah i tada dođu i najljepše ideje.
Kako ste se zainteresirali za slikarstvo?
– Od malih nogu su me privlačile boje. Najdraže mi je bilo gledati moju majku dok slika i njene sigurne pokrete rukom, koji su stvarali harmoniju boja na platnu. Uvijek sam znala da je to moj pravi poziv u životu. Sada mogu s ponosom reci da imam najljepši posao na svijetu.
Kakav je osjećaj kad Vam ljudi pošalju fotografije i vidite svoj rad u njihovom domu?
– Neopisiv osjećaj ponosa i sreće, posebno kada vidim nasmijana lica cijele porodice oko neke moje slike. U ovom poslu sam upoznala divne ljude, i čast mi je da su prepoznali pozitivne emocije koje sam željela prenijeti te našli prostora u svom domu za moj rad.
Koji su Vam dalji planovi?
– Da dovršim započeti projekt, napravim izložbu, te otvorim vrata naše porodične galerije svima kojima treba mali predah od svakodnevice.