Putovima Frankopana: Kvarner kakav niste vidjeli

607

Među onima koji su ostavili dubok trag na Kvarneru, ali i sveukupnoj hrvatskoj historiji je porodica Krčkih knezova Frankopana. Utjecaj ove plemićke porodice bio je veliki, te se i danas u spisima može pronaći podatak kako su jedina porodica na Jadranu čija moć se mjerila evropskim razmjerama. Njihova ostavština je bogata, iza sebe su ostavili mnogo kaštela i dvoraca, zbog čega je pokrenut i projekt razvoja i revitalizacije Kulturno-turistička ruta „Putovima Frankopana“, kako bi se i očuvala ova kulturna baština. Priliku da posjetimo ovaj dio Jadrana, prošlog mjeseca smo imali i mi, s još nekoliko kolega novinara iz cijele Regije, te turističkih organizacija. Prva stanica, nakon što smo napustili Sarajevo, bila je Novi Vinodolski. Odmor i mali predah u hotelu bio je sjajan uvod za početak ture koja nas je već sutradan čekala.

Kulturno-turistička ruta „Putovima Frankopana“ obuhvatila je 17 kaštela, utvrđenih gradova i dvoraca, te tri sakralna kompleksa. Ruta je podijeljena na četiri teritorijalne cjeline koje naglašavaju raznovrsnost krajolika regije Kvarner, a to su otok Krk, Gorski kotar, Rijeka s okolicom i Vinodol. Zbog ograničenosti s vremenom nismo uspjeli posjetiti sve kaštele, ali i ovo što smo vidjeli ostavilo nas je bez daha. Prvi koji je obogatio naše putešestvije bio je Stari grad Zrinskih, Kraljevica. Grad je arhitektonski kompleks koji je sadržavao i skladište soli. Nastao je u srednjem vijeku kao mala frankopanska utvrda uz kapelu sv. Nikole iz koje se kasnije razvilo središte grada Kraljevica. Iako nije pretjerano održavan, grad je sačuvao svoje barokno oblikovanje. Na ulazu nas je  dočekao Petar Kopanica, penzioner obučen u srednjovjekovnu odoru kneza Nikole četvrtog Frankopana, koji je bio s nama do kraja putovanja.

Sa još svježim slikama Starog grada put smo nastavili prema kaštelu na otoku Krku, koji je višestoljetno sjedište Krčkih knezova Frankopana. Porodica je kaštel gradila tri stoljeća, uklopivši ga u rimske gradske zidine nad morem. Građen je kako bi se u njemu mogli skloniti vojnici i stanovništvo u slučaju napada. Kaštel se sastoji od tri kule, odbrambenih zidina i prostranog atrija. Brod nas je prevezao do otoka s Franjevačkim samostanom Košljun. Kao vlasnici otoka Krka, Frankopani su u 15. stoljeću od Pape dobili dopuštenje da napušteni benediktski samostan na otočiću nasele franjevcima s Krka.

Ni mi nismo ostali uskraćeni mogućnosti koju imaju svi turisti, da čujemo najzanimljivije historijske podatke, legende, ali i razgledamo zanimljive muzejske zbirke raritetnih knjiga i inkunabula, etnografske zbirke, eksponate životinja, makete brodova te botanički vrt s 400 vrsta biljaka.

Drugi dan putovanja bio je rezerviran za manastir Gomirje, najzapadniji pravoslavni manastir u Evropi. Osnovan je početkom 17. stoljeća dolaskom pravoslavnog stanovništva u ovaj dio Jadrana. Vuk Krsto Frankopan 1621. godine podiže uz njega kulu koja je 100 godina kasnije pretvorena u zvonik, uz koji je potom dograđena crkva.

Dvorac Severin na Kupi, u kojem je odrastao Fran Krsto Frankopan, također krije bogatu historiju. Izgrađen je nad strmom obalom rijeke Kupe u prekrasnoj šumi. Nakon pogibije posljednjeg Frankopana i sloma Urote zrinsko-frankopanske, 1671. godine, imanje je opljačkano i opustošeno.

Trenutak kad smo ugledali dvorac Stara Sušica, dugo ćemo pamtiti. Zdanje koje su 1890. godine kupili riječki trgovci Feliks i Josip Neuberger te ga uredili u romantičnom duhu svog vremena, provlači posebnom magijom. Bio je zanimljiv i Osmanlijama, no, kako bilježe historijske knjige, odolijevao je njihovim napadima. Desetljećima je ova šumska zvijezda igralište za dječiju maštu, prostor za učenje i kreativnost.

Taman kad smo pomislili da je našem putovanju za taj dan kraj, organizatori su nas odveli na mjesto romantične tragedije, kaštel Grobnik. Od davnina je mijenjao vlasnike, da bi od 13. do 17. stoljeća pripao Frankopanima i Zrinskima. O životu u Grobniku su ispričane mnoge priče, ali i legende. Jedna kaže kako se jedan od Frankopana zagledao u lijepu pučanku Lucu, koja ga je odbila. Kada je naredio straži da je dovede u kaštel, ona je pobjegla i bacila se u ponor. Mjesto odakle je skočila i danas se zove Lucinski vir.

Treći dan putovanja bio je rezerviran za razgledanje kaštela s kulom Kvadrac u Novom Vinodolskom, mjestu gdje je i napisan Vinodolski zakon. Kvadrac, kako narod zove kvadratnu kulu, jedini je ostatak kaštela što su ga u 13. stoljeću podigli Frankopani. Dvorac je jedan od najsnažnijih i najdugovječnijih uporišta Frankopana.

Nismo propustili vidjeti i kaštel Drivenik. Vinodolski zakon svjedoči da je prvobitno bio drven. Tek je u razdoblju od 13. od 15. stoljeća izgrađen u kamenu. Nekada su unutar kaštela bile stambene zgrade, magazini, podrumi i cisterna za vodu, te se u njega ulazilo pokretnim mostom preko iskopanog jarka.

Za kraj naše trodnevne ture posjetili smo dvorac pored svetišta, kaštel Trsat. Predaja kaže da je krajem 13. stoljeća na ovom mjestu čudesno osvanula rodna kuća Djevice Marije. Taj događaj je toliko dojmio tadašnji narod, da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo. Bakarska općina u 19. stoljeću kupuje kaštel i predaje ga maršalu Lavalu Nugentu, koji ga je preuredio u raskošnu rezidenciju. Nakon obilaska uputili smo se na ručak, gdje smo i završili naš obilazak te krenuli put Sarajeva, odakle i počela nesvakidašnja putna avantura, koju ćemo dugo pamtiti.

U nastavku pogledajte fotografije ovih fascinantnih mjesta, zajedno s ekipom koja je pratila putovanje: