Barbra Streisand, kako mnogi kažu, jedina umjetnica na svijetu koja je osvojila baš sve najprestižnije filmske, pozorišne, televizijske i muzičke nagrade, prošle sedmice proslavila je svoj 78. rođendan. Uporedo s nagradama osvajala je i kolege, no, nakon svih avantura ipak je odlučila jednom čovjeku reći DA do kraja života
Piše: Aldina Zaimović
– Glumica sam koja pjeva. Kad pjevam, svi šute, i zato ne prestajem – kazala je jednom prilikom 78-godišnja diva Barbra Strajsend, jedina umetnica na svijetu koja je osvojila sve najprestižnije filmske, pozorišne, televizijske i muzičke nagrade. Dobitnica je dva Oskara i dva Tonija, pet Emmyja, deset Grammyja, 13 Zlatnih globusa i priznanje za životno djelo Američkog filmskog instituta.
Rođena je 24. aprila 1942. godine kao Barbara Joan Streisand u Brooklyn, New Yorku. Jedna je od komercijalno i kritički najuspješnijih umjetnica iz svijeta show bussinesa, sa 100 miliona albuma prodanih u Sjedinjenim Američkim Državama i 240 miliona albuma širom svijeta. Komercijalno je najuspješnija izvođačica na popisu najkomercijalnijih umjetnika Američkog udruženja muzičke industrije Recording Industry Association of America, kao jedina izvođačica među prvih deset i jedina umjetnica izvan rock and roll žanra. Zajedno sa svojim kolegama s Frankom Sinatrom, Cher, i Shirley Jones jedina je dobitnica Oscara čiji je singl bio na prvom mjestu američke top-liste Billboard Hot 100.
Također, među onim je pjevačicama koji drže rekord s najviše albuma među prvih deset na top-listama od 1963., ukupno 31. Ono što je karakteristično za njenu karijeru jeste i to da je među svim muzičarima imala najveći vremenski period između prvog i posljednjeg albuma, koji su među prvih deset na top listama. S albumom iz 2009., „Love Is the Answer“ postala je jedina muzička umjetnica s albumom na prvome mjestu u pet uzastopnih desetljeća. S pravom se može reći da je najuspješnija pjevačica 20. stoljeća, koja je prodala gotovo 250 miliona albuma i rekordnih 11 puta osvojila vrh liste albuma američkog magazina “Billboard”. No, zbog treme joj nije lako da nastupa i turneje pravi jako rijetko, a priznaje i da više nije u punoj snazi pa joj je teško da iz večeri u veče pjeva po nekoliko sati, svaki put u drugom gradu.
Teško djetinjstvo
Iako se često stiče utisak kako je rođena za scenu, jer njome jako dobro vlada, u njenoj mladosti se nije tako činilo. Rođena je u porodici jevrejskih doseljenika. Njen otac Emanuel Strajsend, srednjoškolski učitelj, doselio je bio iz Poljske, a majka Dajana Rozen, sekretarica u školi, porijeklom je iz Rusije. Barbara je bila sitna, neugledna devojčica s kojom niko nije htio da se igra i koju su vršnjaci zvali „veliki kljun” i bespoštedno joj se rugali. Otac joj je umro od epileptičnog napada nedugo nakon njenog prvog rođendana, pa se njena majka s 15-mesečnom Barbarom i sedmogodišnjim Šeldonom vratila kod svojih roditelja. Barbara se tokom odrastanja stalno borila za majčinu naklonost, ali nije uspjevala da je dobije. Već tada je maštala o svjetlima reflektora, a jedno vrijeme je išla i na časove baleta, pjevala je i u školskom horu. Svake subote poslije podne odlazila je u bioskop „Loew’s Kings“ i zamišljala kako će jednom postati slavna glumica.
Odluku da napusti Brooklyn donijela je kad joj se mama preudala za Luisa Kinda, trgovca polovnim vozilima sklonog alkoholu, i 1951., rodila kćerku Rozalind Kind, koja će kasnije postati profesionalna pjevačica. Rekla je majci da želi da uspije u show businessu, a ona joj je odgovorila da je previše neugledna za bude pevačica ili glumica i da joj je bolje da odustane od trčanja za slavom.
– Još ćeš ti vidjeti – odbrusila joj je Barbara i zarekla se da se više niko nikada neće zezati na njen račun.
Radeći nekoliko honorarnih poslova, 17-godišnja Barbra dobila je ponudu da peva u noćnim klubovima „Bon Soir“ i „Blue Angel“. New Yorkom se brzo pročulo o mladoj pjevačici s odličnim glasom i neobičnim imidžom. Nastupala je u haljinama s tigrastim dezenom, s visoko podignutom punđom, naglašenom šminkom i očima iscrtanim poput Kleopatrinih. Bilo je, doduše, i zlobnih komentara. Holivudski glumac Mickey Rooney nazvao je pogrdnim imenom „Sirano de Strajsend“, aludirajući na njen veliki nos.
Htjela je biti glumica, te je nastupila u ljetnjem pozorištu i nekoliko Off-Off-Broadway produkcija, uključujući Driftwood 1959., s tada nepoznatom Joan Rivers. Kada joj je njen dečko, Barry Dennen, pomogao krerirati klupski nastup, prvi puta izvedenom 1960., u „The Lion-u“, popularnom gay noćnom klubu u Greenwich Villageu, postigla je uspjeh kao pjevačica. Dok je nekoliko sedmica nastupala u klubu „The Lion“, svoje je ime promijenila u Barbra. Streisand je svoje ime promijenila iz Barbara u Barbra jer, kako je rekla: „Mrzila sam ime, ali nisam ga htjela mijenjati.“
– Bila sam 18-godišnjakinja i htjela sam biti jedinstvena, ali nisam htjela mijenjati ime jer je to bilo previše lažno. Znate, ljudi su govorili da bi mogla biti Joanie Sands, ili nešto slično. Moje srednje ime je Joan. A ja sam rekla: „Ne, da vidimo, ako izbacim “a”, to je još uvijek Barbara, ali to je jedinstveno.
Prva uloga
Jedan od prvih nastupa izvan New Yorka bio je u noćnom klubu hungry i Enrica Banduccija u San Franciscu. 1961., pjevala je u noćnom klubu Town and Country u Winnipegu, Manitoba, Kanada, ali nastup je bio prekinut jer se vlasniku kluba nije svidio njen stil pjevanja. No, upornost se isplatila i već 1962., dobila je prvu ulogu na Broadwayju gdje je glumila Miss Marmelstein u predstavi „I Can Get It for You Wholesale“, za koju je osvojila nagradu njujorških dramskih kritičara i bila nominovana za prestižnu pozorišnu nagradu Tony.
Novi uzlet u karijeri omogućila joj je 1964. uloga Fanny Brice u mjuziklu „Smiješna djevojka“. Počela je da vodi i vlastiti TV show „My Name Is Barbra“, za koji je sledeće godine osvojila pet Emmy nagrada i od mreže CBS dobila novi, desetogodišnji milionski ugovor. Karijeru je nakratko prekinula krajem 1966, kad je rodila sina Jasona, a samo šest meseci kasnije otišla je u Hollywood na snimanje filmske verzije „Smiješne djevojke”.
– Nisam mogla da vjerujem kada sam na partiju koji su mi priredili upoznala Caryja Granta i Marlona Brandoa, jedinog glumca kojeg sam smatrala svojim idolom. Svi ti ljudi došli su na zabavu da me upoznaju i požele mi dobrodošlicu u Hollywood, a ja sam se zaledila od straha i nisam mogla ni da ustanem da razgovaram s njima, kao da mi se stražnjica zalepila za stolicu. Poslije sam u novinama pročitala da sam bila hladna i arogantna – ispričala je kasnije o svom prvom susretu sa holivudskim zvijezdama.
U tvrdnji da je pomalo arogantna, čini se da ima malo istine, jer je nekoliko puta odbijala nastupati s Frank Sinatrom, jer joj, kako kaže, nije bio simpatičan. Kao zvijezda mogla je sebi da priušti taj hir. Koliko je publika voljela govori i činjenica da je za njen nastup u Central parku 1967., došlo 130.000 obožavalaca kako bi uživali u njenom besplatnom koncertu. Od velike treme je tada zaboravila riječi pjesama, a kasnije je otkrila i da se zbog anonimne prijetnje smrću toliko uplašila da uživo nije nastupala sljedećih 27 godina. Vratila se na koncertne podijume tek 1994., kada je otišla i na evropsku turneju.
Buran ljubavni život
Malo po malo Barbra je počela da dobija sve veće honorare, pa je nakon prve uloge mogla sebi priušti da iznajmi prvi stan iznad ribljeg restorana na Trećoj aveniji. Cimer, a uskoro i suprug, bio joj je Elliott Gould, kolega iz prve predstave. Vjenčali su se 1963, iste godine kad je objavljeno njeno muzičko debi izdanje „The Barbra Streisand Album“, za koje je dobila dva Grammyja. Uporedo s nagradama osvajala je i kolege, pa nije bilo čudno što joj se raspao brak sa Eliotom Guldom, nakon osam godina. Na snimanju „Smiješne djevojke” bila je u vezi s markantnim Omarom Sharifom, potom imala afere s glumcima Ryan O’Nealom, Warren Beattyjem i Don Johnsonom, a i s kanadskim premijerom Pierre Trudeauom. Svi su za nju govorili „da ima ono nešto”. Njen dugogodišnji ljubavnik, holivudski frizer i kasnije producent Jon Peters, za nju je rekao da je poput muškarca, a teniski as Andre Agassi, s kojim se zabavljala 90-ih uprkos velikoj razlici u godinama, od njega je starija čak 28 godina, opisao ju je kao užarenu lavu.
Nakon svih tih veza, ponovo se odvažila na brak s glumcem Jamesom Brolinom kojeg je upoznala 1996. godine na večeri kod zajedničkih prijatelja. Njihovi prijatelji smjestili su im spoj na slijepo, a pritom nisu ni sanjali da će se iz njihove simpatične geste izroditi velika ljubav. Glumačka diva, oduvijek poznata po svojoj samouvjerenosti, na isti je način osvojila i srce Jamesa Brolina.
– Našli smo se na večeri. Očekivala sam da će se pojaviti pravi holivudski zavodnik, s bradom i dugom kosom. No, James je na spoj stigao u odijelu, obrijan i ošišan. Pitala sam ga: „Ko te unakazio?“. Kasnije mi je priznao da su ga upravo ta moja samouvjerenost i izravnost oborile s nogu. Izgleda da moj čovjek voli kad mu se istina kaže u lice – izjavila je Barbra.
I James se u jednom intervjuu osvrnuo na njihov prvi susret, potvrdivši priču:
– Ona je mene odmah osvojila, no nju je trebalo malo duže nagovarati. Mislim da je pala na mene kad sam joj rekao da znam kuhati, tada je shvatila da sam dobar ulov.
Vjenčali su se 1998. godine. James ovaj brak zaista može smatrati trećom srećom, jer je prije Barbre bio u braku s Jane Agee i Jan Smithers, također glumicama.
Politika
U središtu pažnje našla se nakon što je klonirala svoju kujicu Samanthu, jer je ostala slomljena kada je pas uginuo. Otkrila je kako je od kujice, koja je uginula u 2017., u dobi od 14 godina, uzela stanice kako bi stvorila klonove u obliku njenih dvoje novih mladunaca Miss Scarlett i Miss Violet.
No to nije sve. Oduvijek je bila protivnica Trumpove politike, pa ga je čak optužila kako je upravo on kriv za njen višak kilograma. Kazala je kako njegovo ponašanje joj izaziva stres, pa se tješi hranom. U procesu stvaranja njeno nezadovoljstvo čovjekom, koji krade dušu Americi, preraslo je u bijes i rodila se pjesma „Ne laži mi” koja je čak objavljena i na njenom albumu.
– Jednostavno sam se razbjesnila – priznala je Streisand.
U pjesmi „Don’t Lie to Me“ Streisand propituje sadašnjeg američkog predsjednika i zagovara promjenu. U intervjuu za agenciju AP Streisand je objasnila da ne može mirno gledati šta se događa.
– Njegov napad na našu demokratiju, naše institucije, naše osnivače, mislim da smo u sukobu. U ratu smo za dušu Amerike – rekla je pjevačica koja se smatra istaknutom i ponosnom demokratkinjom.