Radosne dane Ramazanskog bajrama muslimani dočekuju s posebnim ushićenjem i osjećajima nakon mjeseca posta. Iako su vjernici ovog ramazana zbog mjera zaštite od Corona virusa bili uskraćeni tradicionalnih okupljanja na iftarima i masovnijih odlazaka u džamije, posebno na teravih-namaze, ipak je posebnu draž pružila šansa da što više vremena provode u najužem porodičnom krugu. A nakon mjeseca milosti i oprosta dolaze dani nagrade. “Nek’ mirišu avlije, nek’ se svako raduje, širom Bosne ponosne nek’ se pjeva Bajram je”, poručuje pjesma jednog od naših najpoznatijih interpretatora sevdalinki Nedžada Salkovića.
Kako neke od poznatih bosanskohercegovačkih dama dočekuju Bajram pitali smo njih pet. Plivačica Amina Kajtaz, pjevačice Ammara Mistrić, Ina Hamzić, Naida Bešlagić i TV voditeljica Emela Burdžović-Slipičević, rado su za “Azru” ispričale kako izgledaju njihovi bajrami, te podijelile uspomene na te posebne dane.
Koje su najljepše slike iz djetinjstva kada se sjetite Bajrama?
AMINA: Moram priznati da izuzetno volim ovaj naš najveći praznik, pogotovo Ramazanski bajram. Ramazan je sam po sebi čuven mjesec i hvala Coroni pa sam ga ovog puta provela s roditeljima, jer nisam imala priliku posljednjih šest godina radi mojih takmičenja da ga skupa provedemo. Kada sam bila mala, sjećam se kako bismo sestra, mama i ja ujutro probudile i, naravno, sredile se: lijepa odjeća, šminka, frizure. Čekale bismo oca da dođe s namaza i onda slijedi zajednička kafa, a potom se na sto iznose naša tradicionalna jela, koja smo s mamom prethodnu noć pravile. Naravno, burek i baklava su obavezni. Ništa kao mamina jela! Na bajrame obavezno obilazimo mezarja te odlazimo kod rodbine na zajednički ručak i druženja. Bajram je uvijek veseo u našoj porodici, upravo zbog tih okupljanja, zbog čega ima posebno mjesto u mom srcu.
AMMARA: Kad si dijete Bajramu se, čini se, najviše radiješ, a i pamtim ga po “bajram-banci”. Sjećam se da smo kao djeca znali sjesti u haustoru i brojati koliko smo sakupili novca. Sada, kada samo stariji i odrasliji, mi dječici iz haustora dajemo novac. Ti osmijesi su neprocjenjivi, i nama je tako bilo.
EMELA: Odrasla sam u predratnom i ratnom Sarajevu i nemam baš živa sjećanja na bajrame iz djetinjstva. Prije rata su bila sasvim druga vremena i neki drugačiji režimi, a u ratu nije baš bilo mnogo razloga za slavlje. No, blijedo se sjećam da smo Bajram ipak slavili ručkom kod moje rahmetli tetke i tako je bilo do njene smrti. Mene je uvijek radovala pita mnogo više od bajramskih slatkiša i taj miris nosim u sjećanju kao i radost zbog “bajram-banke”.
INA: Bajrami su posebni, a naročito su to bili nekada, kada je naša porodica bila potpunija, kada su mnogi dragi ljudi bili živi. Sjećam se ranog ustajanja, oblačenja lijepe odjeće, dočekivanja oca i brata s bajram-namaza, zajedničkog doručka, a potom je slijedio odlazak nani i dedi na porodični ručak. Jedva sam čekala da krenemo u obilaske rodbine, igrala sam se s rođacima, koje sam najčešće i viđala samo u vrijeme praznika. Sjećam se entuzijazma s kojim sam sakupljala “bajram-banku” i sreće što ću moći kupiti neku novu igračku. I danas Bajram ima posebnu čar, nismo više na ručku kod nane, ona dolazi nama, da se ne umara mnogo oko sofre. Neki ljudi više nisu tu, ali neki novi su postali dio naše porodice i mi se trudimo da održimo tradiciju i čar u našem domu, te je prenesemo na buduće generacije.
NAIDA: Pamtim najljepše momente Bajrama iz djetinstva. Imao je posebnu čar i miris. Hvala Bogu imam veliku porodicu, tako da su naši bajrami uvijek bili posebno lijepi, veseli, provedeni u zajedničkim druženjima, bajramovali smo po cijeli dan, obilazeći najbliže i naše stare dede i nane.
Šta najviše volite raditi za Bajram?
AMINA: Najviše volim odlazak kod rodbine, jer tu provedem vrijeme s rođacima koje ne viđam često. Zato tu bude mnogo tema za razgovor. Ali, prva asocijacija na Bajram mi je baklava i dobar ručak.
AMMARA: Prvog dana Bajrama nigdje ne idem, dočekujem goste svake godine. Ručak s porodicom je uvijek poseban. Toplina najbližih se i dalje ne može mjeriti ni s čim.
EMELA: Volim rano ustati, poljubiti muža i djecu, te biti u svojoj kući prijepodne, a zatim otići kod mame i tate na ručak s porodicom. Bajram je intiman, porodični praznik i ja ga tako i doživljavam. Ne razumijem običaj da se izlazi uvečer za ovaj praznik i slavi do ranih jutarnjih sati, ali ko sam ja da sudim.
INA: Jesti dobru bosansku hranu i družiti se s dragim ljudima koje nisam dugo vidjela.
NAIDA: Najviše volim obilaziti rodbinu, uživati u hrani, priči, ljudima koje najiskrenije volim.
Na koji način se uljepšavate i sređujete za ovaj praznik?
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA.
