Otišla je duša majčina da nađe smiraj uz svoje sinove Almira i Azmira i supruga Abdulaha (Foto: Twiter)
Na današnji dan prije dvije godine na bolji svijet otišla je jedna od najvećih bošnjačkih heroina, Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“.
Otišla je duša majčina da nađe smiraj uz svoje sinove Almira i Azmira i supruga Abdulaha, koji su imali tek 18, 21 i 44 godine kada su ubijeni u genocidu u Srebrenici i od kada majčina borba za istinu i pravdu nije prestala sve dok nije prestalo kucati njeno veliko srce.
Rođena je 1952. godine u selu Bektići kraj Srebrenice u koje se vratila 2003. gdje je i ukopana 2018.
O majci Hatidži napisane su brojne priče, pjesme, pa i poeme, ali nažalost, ime ove velike heroine još u svojoj državi nema zasluženo mjesto. Po njoj se još ne zovu glavne ulice, škole, trgovi, a morale bi. Njeno ime još ne nose fondacije, stipendije… A, morale bi!
Jer, ona nije samo simbol majke kojoj su pobili cijelu porodicu, majka Hatidža simbol je jedne dvodecenijske borbe protiv negatora genocida, protiv zaborava, minimiziranja i nipodaštavanja žrtava genocida, njihovih bijelih nišana, haških presuda, memorijalizacije. Ona je simbol otpora svima onima koji su pokušavali sakriti tragove najvećeg zločina počinjenog u srcu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, onima koji su raznoraznim zabranama pokušavali spriječiti majke da obillježavaju i posjećuju stratišta svojih najmilijih i šire istinu po svijetu.
-Cijela moja porodica, moj muž, moj stariji sin Azmir, moj mlađi sin Almir su ubijeni. Moja braća su također ubijena, dva sina mog brata, i preko pedeset mojih rođaka. Svi oni su ubijeni u srebreničkom genocidu.
Ovo što ja živim nije život. Ovo je samo kazna da živite bez cijele porodice. Bez čitave porodice, bez ikoga. Da sebi postavljate pitanja, svaku noć, hiljadu pitanja, a da nemate nikakvih odgovora. Prošlo je dvadeset godina od kada se desio Srebrenički genocid. Za mene, to je kao dvadeset minuta. Cijelo vrijeme patim za mojom djecom. Nikad ne bih poželjela ovakav život čak ni tim počiniocima – govoria je uoči 20.godišnjice obilježavanja genocida u Srebrenici kada je svu svoju veličinu iskazala stavljajući srebrenički cvijet u Memorijanom centru Potočari i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
I nikada nije tražila osvetu.
– Neka Bog presudi onima odgovornim. Mi se samo na Boga oslanjamo. Mi povratnici ovdje, nikada se nismo svetili. Nikada se nismo osvetili. Allah me je ostavio da živim, ne samo zato što trebam živjeti, već zato što On hoće da ispričam priču ljudima koji ne znaju. . . Kada bi mi neko dao čitavo srpsko stanovništvo da se osvetim, nikada se ne bih mogla svetiti ni nad kome. Kao muslimani, ne trebamo se svetiti. Nikada nisam pomislila da mrzim bilo koga. Volim svu djecu. Moja me vjera drži. Muslimanka sam od rođenja – govorila je majka Hatidža.
Zato, obaveza svih nas je da je se sjećamo, da gajimo uspomenu na njen plemeniti lik i djelo i ne damo da zaborav prekrije njenu borbu, hrabrost, odlučnost i istrajnost na putu traženja istine i pravde. Neka joj je vječni rahmet i lijepi Džennet.
