Godišnjica tragedije zbog koje je plakala Jugoslavija, a Zdravko Čolić je opjevao

Piše: Redakcija

Prošlo je 46 godina od tragedije koja je šokirala jugoslavensku javnost, dovela do demonstracija, jer je otvorila mnoga pitanja i dileme o “ćuti i trpi” mentalitetu i položaju žena, ali i koja je bila povod da Zdravko Čolić posveti pjesmu jednoj posebnoj djevojci.

Milica Kostić (18), učenica srednje medicinske škole u Kruševcu, 2. septembra 1974. godine ubila se bježeći od silovatelja. Skočila je s 11. sprata Rubinove kule u Kruševcu i unatoč teškim povredama živjela dva dana, uspjela istražiteljima otkriti šta se desilo te podlegla na današnji dan, 4. septembra, u kruševačkoj bolnici.

U Kruševcu su tada organizirani protesti protiv nasilnika koji su kasnije osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne, ali se ne zna koliko je ko odležao. Mladići koji su pokušali da je siluju su Miroslav Mađarac, Tomislav Ž. Nikolić, Zvonko Ivanović, Slavoljub Trifunović i u to vrijeme maloljetni S.V., u čijem se stanu sve odigralo. Telegraf.rs ranije je pokušao saznati koliko robije su odležali silovatelji, ali jedina informacija koja je u medijima objavljena jeste da je Tomislav Ž. Nikolić osuđen na 13 godina zatvora, a da je na robiji proveo devet i po. Iz Osnovnog suda u Kruševcu je rečeno i da se ne podrazumijjeva da su svi Kruševljani dobili istu kaznu zatvora. U nekim od komentara čitalaca portala Telegraf.rs stoji da je jedan od njih po izlasku iz zatvora uredno izlazio u grad i oženio se, ali da je kasnije ubijen.

Kobnoga dana, momci su Milicu namamili u stan. Jedan od njih ju je zamolio da pođe sa njim kako bi ona, navodno, pozvala njegovu djevojku čiji su roditelji bili jako strogi.Taj mladić je bio jedan od petorice nasilnika koji je želio da izvrši grupno silovanje.

Naivna Milica je pristala i shvatila da je prevarena kada su se vrata stana u kojem će se odviti pakao, zatvorila. Jedan od mladića je djevojku zaključao u spavaćoj sobi, a onda je ubjeđivao da se skine i ne pruža otpor. Milica se opirala, plakala i ubjeđivala momke da je puste rekavši im da je “siromašna”, “nevina” i “djevojka sa sela”. U jednom momentu, usljed njene upornosti, prvi nasrtljivac se malo pokolebao i, izlazeći nakratko iz sobe u hodnik, prokomentirao ostalima da treba da je puste.

„Nevina je, neću da je diram“, rekao je.

S obzirom na to da je djevojci dostojanstvo bilo najvažnije, iskoristila je momenat kada mladići nisu bili u sobi i skočila kroz prozor.

Podatke o samom događaju u stanu istražni organi su prikupili iz saslušanja i svjedočenja koja je dalo osam osoba. Osam jer je, pored sedam izjava svjedoka data i još jedna – u bolnici je progovorila i Milica.

Na pitanje inspektora Dobrivoja Stefanovića u bolnici da li je sama skočila ili ju je neko gurnuo, uspjela je izgovoriti da je sama skočila kroz prozor. Dok je gubila svijest uspjela je ispričati detalje .

-Nisam više mogla da izdržim… Jedino sam na taj način mogla da sačuvam svoju čast – rekla je i potom pala u duboku komu.

Ispred bolnice bila je gužva. Porodica, školski drugari, osoblje, sugrađani – svi su čekali da vide hoće li se hrabra devojka probuditi iz kome. Nažalost, desilo se najgore.

U četvrtak četvrtog septembra mala Milica je izdahnula tačno u podne.

Nakon toga, prema riječima stanovnika Kruševca, svake godine u vrijeme Miličinog stradanja u predjelu 11. sprata zgradu je oblijetalo jato bijelih golubova.

Zdravko Čolić je pjesmu „Ona spava“ posvetio Milici.

Tekst je napisao Velizar Šofranac, a uglazbio je Kornelije Kovač.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti