Generacije rođene prije devedesetih Senada Bašića naročito pamte po kultnoj predstavi “Audicija” i ulozi Majka Kjajevića, dok one rođene nakon devedesetih i danas uživaju u regionalno popularnom serijalu „Lud, zbunjen, normalan“ u kojem Senad sjajno portretira lik Faruka Fazlinovića. Njegovo ime neizostavno je bilo i u podjelama nekoliko najvažnijih filmskih ostvarenja snimljenih u našoj zemlji, kao što su: „Kod amidže Idriza“,“Ljeto u zlatnoj dolini“, „Gori vatra“, „Nafaka“… Osim navedenih televizijskih, filmskih i pozorišnih uloga, Senad je i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Uprkos jako uspješnoj karijeri na kojoj bi mu pozavidjela većina glumaca, Senad često u intervjuima ističe kako je njegova porodica za njega najveći životni uspjeh.
–Pored svih nemira koje sobom nosi ovaj posao, uspio sam sačuvati porodicu na okupu, ali i uz njihovo veliko razumijevanje mog posla. Nije to lako. Ključ je da se ispoštuju razlike, da se odustane od potrebe za dominiranjem u odnosima. Razlike treba prihvatiti i ne treba upinjati da se one mijenjaju. Karakter je nepromjenjiv, kako kažu: vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Ako ih ne možete zavoljeti, ako vam smetaju, onda ih zaobiđite. Sigurno da i ja s nekim svojim glupostima smetam svojima u porodici, ali pazimo da to ne izazove bol, ujede koji bi bili do te mjere destruktivni da rasture porodicu – kazao je Senad u jednom od intervjua za magazin „Azra“.
Iako ga svi povezuju s Farukom koji obožava žene u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, u stvarnom životu Senadu Bašiću samo jedna žena u glavnim sferama interesovanja. Bez obzira na njegovu popularnost, njegov privatni život ostao je nepoznat za javnost, naročito njegova ljepša polovina Jasna, sa kojom ima dvoje djece, sina Skendera i kćerku Hanu. U braku su više od tri decenije i ponsni je djed unuke Ene koja živi u Njemačkoj. Ljubav između Senada i Jasne rodila se u tramvaju, na putu prema gimnaziji koju su svojevremeno oboje pohađali, a od školskih dana pa do danas nisu se razdvajali, te su odoleli mnogim izazovima. Jasna je filmska i pozorišna producentica.
– To je bio pogled, nije bilo osvajanja. Tako sve i krene. Imam dobru knjigu u kojoj je opisan govor tijela, komunikacija tijelom između muškaraca i žena. Govori o tome da su žene toliko bogate erotskim i arsenalom jezika koji se odnosi na govor tijela, a da su muškarci toliko siromašni. Ima više od 200 znakova koje žene posjeduju, a muškarac samo pet. Da bi muškarac vidio da ga žena gleda, njemu trebaju tri kontakta očima (flert), tek iz treće on shvata da ga žena gleda, dok žena iz prve vidi da je muškarac gleda. Desilo se to. Nama su se sreli pogledi, vjerovatno je supruga mene odmah vidjela, a ja sam morao pogledati vjerovatno još dva puta da bih vidio, da bih utvrdio gradivo. Muškarac je siromašan u svemu tome. Žene uvijek osvajaju muškarce. Tek nakon sedam dana se vidimo. Bila je moderna neka pjesma „Sreo sam je u tramvaju u Sarajevu, lijepa, slatka k’o mimoza, voljela je da se voza“. Tako su krenule šale, ona se smijala. Onaj ko ne može da nasmije ženu, mislim da nema šanse kod nje.
I kćerka i sin su odrasli ljudi.
–Sada, kada su mi djeca već velika, volio bih da sam se više odnosio prema njima kao što su moji roditelji prema meni. Bili su ravnodušni. Nije ih bilo briga. Pretjerana brižnost ili strah za odrastanje, pa čak strah koji ide do roditeljske panike, nije dobar put. Sjećam se, kada sam završio osmi razred, rekao sam ocu: „Ja odoh na more, a on me je svojim odgovorom otjerao u “neku stvar”, i ja odem. Tek su trećeg dana pitali: „Gdje nam je Senad?“, „Meni je rekao da ode na more, pa izgleda da je stvarno otišao na more“. Mjesec nisam bio kući, nije bilo ni telefona, nisi se mogao ni javiti, mogao si napisati jedino razglednicu. Išao sam u Makarsku, Hvar, Split, pa sam im ponekad poslao razglednicu i nakon mjesec, kad sam se vratio, mislio sam da će me pitati nešto, kao prepali su se, haos, prebit će me, dijete, imao sam 16 godina, ali niko ništa. Pitali su me: „Kako ti je bilo, haj’mo ima posla, treba uraditi ono tamo, treba ovo…“ I ja sam se trebao tako odnositi prema svojoj djeci. Danas se zbog vremena koje je došlo pojavio neki strah, jer nije dobra socijalna slika, posebno su majke ušle u nešto što se zove prezaštitnička majka, imaju iracionalni strah da je vani sve grozno, kriminal, droga, devijacije…, tako da djecu što više drže uz sebe, pod suknjom, imaju strašnu separacijsku anksioznost, što se prenosi na djecu, pa ne mogu da kažu tako olako kao što sam ja: „Idem ja na more“. Mislim da sam tada imao para kod sebe vrijednosti dvije marke. Stopirali smo do mora, švercovali smo se tramvajem do Željezničke stanice, pa do Ploča, bježali od konduktera, spavali na pijaci na Pločama, ispod tezge… To su te lude osamdesete.
Baić Senad s kćerkom i unukom
Senad također ima i 16-godišnju unuku Enu.
– Kćerka i unuka su otišle u Berlin prije godinu i po. Unuka mi je zaista nedostajala. S njom sam radio sve što nisam sa svojom djecom. Drugačije je kada imate 56 godina, onda vidite gdje ste griješili sa svojom djecom. Unuka i ja smo se samo igrali i zezali, ništa nismo pametovali, a sa svojom djecom se pametuje, ti si kao pametan, ti treba da budeš neki uzor, a, zapravo, ništa ne bude onako kako ti vidiš. Niko ne zna kojim će putem. Kao što nikada nisam mogao pretpostaviti da će mi kćerka i unuka otići iz Bosne – kazao je u intervjuu za „Azru“ 2018. godine.