DOSJE SILOVANJA Anne Marie Alves-Ćurčić: Fenomen seksualnog nasilja ne smije biti tabu tema

Piše: Lejla Bejdic

Moramo se edukovati, moramo naučiti šta je seksualno nasilje, šta je seksualno uznemiravanje, kako ih prepoznati. Ne smije se zaboraviti da ono malo prijavljenih slučajeva, kada je o Srbiji riječ, najčešće završava uslovnim kaznama po počinioca

 

Anne Marie Alves-Ćurčić, iz Beograda, novinarka je na Al Jazeera Balkans. Novinarsku karijeru počela je davne 1996. godine, ali njeno ime u javnosti odjeknulo je 2018. godine nakon samoubistva kćerke, manekenke i voditeljice Marije Ćurčić (25). Njena psihička i fizička borba je tada počela, a nakon nemilog događaja pokrenula je kampanju „Važno je“ s ciljem podizanja svijesti o važnosti brige o mentalnom zdravlju.

Anne veoma dobro poznaje koncept šutnje i kako je kada osoba koju problem tišti ne progovara, pa je za „Azru“ prokomentirala cijeli slučaj „Aleksić“, u kojem je beogradska glumica Milena Radulović pokrenula lavinu nakon što je optužila profesora glume Miroslava Mike Alkeksića za silovanje.

 

Istrajnost, upornost, hrabrost

 

– Mislim da je reakcija potpuno opravdana i iskreno se nadam da će pritisak javnosti biti dovoljno jak i kontinuiran, kako bi se unaprijedila ne samo zakonska regulativa koja tretira ovu oblast, već i postojeći sistemi podrške žrtvama nasilja. Fenomen seksualnog nasilja ne smije biti tabu tema, tim prije što su počinioci često osobe iz našeg najbližeg okruženja. Moramo se edukovati, moramo naučiti šta je seksualno nasilje, šta je seksualno uznemiravanje, kako ih prepoznati – kaže nam Ćurčić i dotiče se grupe „Nisam tražila“ i kampanje koju oni propagiraju pod simboličnim nazivom #NisiSama, smatrajući da imaju potencijal koji bi trebalo da prati istrajnost, upornost i hrabrost.

– “Nisam tražila” i “NisiSama” (s tim što bih ja dodala i “nisi sam”, jer se ne smije zaboraviti i da su osobe muškog spola, ma kog uzrasta bili, također žrtve seksualnog nasilja, a u patrijarhalnim sredinama poput naših, s postojećim rodnim stereotipima, to itekako predstavlja tabu) doprinijeti da se i na tom polju naprave pozitivne promjene. Ne smije se zaboraviti da u ono malo prijavljenih slučajeva, koji, kada je o Srbiji riječ, najčešće završavaju uslovnim kaznama po počinioca, osobe koje su doživjele seksualno nasilje kroz sudski proces gotovo po pravilu prolaze kroz retraumatizaciju i reviktimizaciju. To je prosto nedopustivo.

 

Tragične posljedice

 

Anne spada u red onih koji duboko vjeruju da je za efikasnu prevenciju ključno raditi na edukaciji, i to od malih nogu, ali njeno mišljenje o žrtvama koje šute kaže sljedeće:

– Moramo kao društvo konačno postati svjesni razmjera tragičnih posljedica koje takvi stavovi ostavljaju za sobom (Nemoj pričati da si silovana. Nemoj pričati da te je dirao. Nemoj pričati da si žrtva mobinga. Nemoj pričati da te tuče.). Iskoristimo priliku da podržimo, osnažimo, damo glas svima onima koji su doživjeli takvo tragično iskustvo poput Milene Radulović. Takvih je neuporedivo više nego što mislimo. O tome svjedoče i rezultati istraživanja Savjeta Evrope koja su pokazala da je svako peto dijete žrtva seksualnog nasilja. Mislimo o tome. Milenino svjedočenje je trajalo pet sati, zamislite kakvo je to tek mrcvarenje bilo za nju – zaključuje Anne.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti