To nije biti vegetarijanac, stavljati nogu iza glave ili stajati na glavi. To nije sjediti nekoliko sati u poziciji lotosa ili se nikada ne iznervirati. To nije ići u Indiju ili gladovati
Kaže se da bez učenika nema učitelja. Ne nazivam se učiteljem, jer je to za mene velika, ogromna riječ, rezoniram s riječi instruktor, a kada se desi da me moji studenti nazovu učiteljem, na momenat se štrecnem, zaustavim, zapitam. Onda osjetim poniznost i tamo malo ostanem, jer iz te tačke vidim jasnije.
Većinom ljudi riječ poniznost doživljavaju kao niže vrijedan, ali meni zvuči kao, spusti se, utišaj se i s poštovanjem pogledaj u sebe i oko sebe, jer u tišini se čuje više. Kaže se i kada pričaš da čuješ sve ono što već znaš, a kada slušaš, možeš nešto naučiti.
Ne postoji “ne smiješ” ili “pogrešno”
Najveći učitelj je u nama, ako želimo učiti, a onaj drugi je svako koga sretnemo, mlad, star, bogat, siromašan, svako, zato je dobro slušati, posmatrati.
Kako je živjeti yogu?
To nije biti vegetarijanac, stavljati nogu iza glave ili stajati na glavi. To nije sjediti nekoliko sati u poziciji lotosa ili se nikada ne iznervirati. To nije ići u Indiju ili gladovati.
Svako ima svoju yogu, svaki čovjek i svaki instruktor, učitelj.
Jeste jedna i daje vam određena pravila, ali vi birate stil, put, način na koji ćete je praktikovati ili predavati.
U yogi ne postoji “ne smiješ” ili “pogrešno”, yoga je sloboda i ono što ti osjetiš za ispravno.
Prošla sam mnoge učitelje, instruktore yoge i mene su obilježili, usmjerili, inspirisali oni koji su me nježno usmjeravali i pratili bez toga da me promijene ili nametnu svoje.
Oni su mi pokazali svoj put yoge, a ja sam uzimala ono što se meni svidjelo. Bilo je onih koji su me grublje pritisnuli u poziciji, a ja sam osjetila da je to preko mojih trenutnih mogućnosti i znala sam da, kada budem u ulozi instuktora (a vjerovala sam da ću jednog dana biti), nikada to neću uraditi, jer yoga se radi umom, ne tijelom, preko bola prestaje yoga.
Zato je dobro probati više instruktora i naći onog s kojim se u potpunosti osjećate prijatno, kojem se uvijek rado vraćate, čiji glas čujete i kada odete s časa, kome možete uvijek napisati, nazvati ga i biti sigurni da je tu za vas, onome ko ne stane na prostirku da bi se vama pokazao, nego da bi vam pokazao.
Spor, nježan, ali siguran put
Ako je on/ona živi, prosto će vas u yogu zaljubiti i vi ćete ga/je se uvijek s osmijehom sjećati, uvijek i vječno.
Živjeti yogu znači biti u svakom trenutku prisutan, to ne znači biti savršen ili ne griješiti, ali biti svjestan i biti sa svakim novim trenutkom, situacijom, danom, bolje biće.
Yoga je spor i nježan put, ali siguran i nikada vas neće vratiti dalje od tačke na kojoj već jeste. Ona pamti, tijelom i umom, a ako vas zaustavi, znači da je vrijeme za utvrđivanje znanja ili odmor i onda idemo dalje.
Nikada vas neće odvesti tamo gdje vam nije dobro, ako slušate sebe. Glas učitelja, instruktora je nježni vodič, znanje koje vam predaje je podsjetnik. On/ona nisu bolji od vas, samo su prešli duži dio puta i krče vaš, a na vama je kuda ćete ići.
Kada živite yogu, to ne znači da pričate o njoj kao o nečemu što je više od ostalog ili bolje i da ste vi bolji, nego da vi svojim primjerom inspirišete druge.
Da ono što radite i govorite živite.
Yoga vas inspiriše da je živite, jer vam nudi bolju/boljeg vas.
Piše: Sanja Šarić
(Autorica je instruktorica yoge. Poslije polovine života provedenog u Pragu, gdje je počela svoj put yoge, dolazi u svoje Sarajevo i posvećuje joj se potpuno)