Jednom mjesečno Marina Kikanović, supruga bh. košarkaškog internacionalca Elmedina Kikanovića, za “Azru” piše o najpoznatijim destinacijama koje je do sada imala priliku posjetiti. Pričajući vlastita iskustva o kulturi, modi, gastronomiji…, diplomirana pravnica i magistrica energetike ovog puta nas vodi u Pamukkale, najatraktivniju destinaciju u Turskoj. Svoje sugestije i ideje šta biste voljeli da čitate u nekom od narednih brojeva možete slati na Marininu Instragram stranicu @travelmimii
Među najpopularnijim i najposjećenijim turističkim destinacijama u Turskoj je Pamukkale, što u prijevodu na naš jezik znači Pamučna tvrđava. Nalazi se u jugozapadnoj Turskoj u blizini grada Denizli, otprilike tri sata vožnje od popularnih ljetovališta na Mediteranu i Egejskom moru poput Kusadasija, Antalyje, Fethiye, Marmarisa i Bodruma. Šta ovo mjesto čini posebnim? Zbog čega blizu dva miliona turista godišnje posjeti Pamukkale?
LJEKOVITA VODA
Ovdje voda izvire iz 17 termalnih izvora i izuzetno je bogata kalcijevim karbonatom. Kalcijev karbonat odgovaran je za formiranje čudesnih geoloških formacija, kaskadnih bazenčića okruženih snježnobijelim stijenama koje kreiraju nevjerovatan pejzaž. Hiljadama godina trajao je proces taloženja kalcijevog karbonata, koji je prvo formirao mekane, a nakon toga i tvrde formacije. Pergamska kraljevska dinastija Atalida podigla je grad Hierapolis u drugom vijeku prije nove ere. Još od davnina termalna voda u Pamukkaleu smatrana je ljekovitom, tako da je Hierapolis bio poznat kao antičko lječilište. Kasnije je postao rimska provincija u Aziji.
Razoran zemljotres je u velikoj meri oštetio ovaj gradić, ali su ga Rimljani ponovo izgradili i njihova arhitektura sačuvana je do danas. Kao što sam na početku navela, Pamukkale su jedna od najposjećenijih destinacija u Turskoj, stoga uvijek možete očekivati gužvu. Mi smo ovo prirodno blago Turske posjetili sredinom februara i izbjegli smo gužve, jer smo došli odmah po otvaranju kompleksa, u 10:00 sati. Ulaz u kompleks naplaćuje se 80 lira, što je nešto manje od 10 eura. Radno vrijeme je, usljed pandemije Corona virusa, skraćeno pa je kompleks otvoren od 10:00 do 16:00 sati. Vidan je i manji broj turista, djelimično i zbog hladnog vremena (nekoliko stepeni iznad nule) i, naravno, pandemije. Turska inače svoje granice drži otvorenim tokom cijelog perioda pandemije Corona virusa. Posljednjih mjeseci, nakon otkrivanja novih sojeva virusa, za ulazak u Tursku je potreban negativan PCR test star najviše 72 sata.
U toku naše posjete zatekli smo dvije grupe turista iz Rusije i jednu iz Španije, tako da smo mogli u miru i tišini obići sve znamenitosti i uživati u njihovim ljepotama. Upravo zbog nemarnih i bezobzirnih turista pooštrena su pravila ponašanja u ovom kompleksu. Ulazak u stjenovite formacije i terase s bazenima nije dozvoljen u obući, kako bi se sačuvala autentičnost stijena i kako ne bi došlo do oštećenja. Regija Denizli poznata je po izuzetno visokim temperaturama u ljetnim mjesecima (posebno druga polovina jula i august), i prvo što će vam pasti na pamet jeste kako da hodate bosi po stijenama na temperaturi koja obično varira između 35 i 40 Celzijevih stepeni. Iznenadit ćete se, jer usljed specifičnog hemijskog sastava ove snježne stjenovite formacije nikada nisu pregrijane i omogućavaju bezbjednu i prijatnu šetnju bez obuće i pri visokim temperaturama vazduha. Pomislit ćete da šetate po pamuku ili pudingu, odakle i potječe naziv ovog mjesta – Pamučna tvrđava! S druge strane, masovna izgradnja hotela koji su eksploatirali termalnu vodu dovela je do toga da su pojedini bazeni presušili. Stoga su turske vlasti ograničile upotrebu termalnih voda u hotelima i donijeli niz mjera, kako bi se ovaj kompleks sačuvao od nesavjesnih korisnika. Od 1988. godine Pamukkale je na listi UNESCO-ove svjetske baštine.
Do Pamukkalea se stiže poprilično lako. Iz Istanbula do Denizlija se stiže letom koji traje malo duže od sata. Ovaj svjetski fenomen je idealno posjetiti ukoliko ste na odmoru u nekom od ljetovališta Egejskog ili Sredozemnog mora. Ako želite prenoćiti, pred vama je mnogo opcija. Denizli je grad nadomak Pamukkalea i ima nešto manje od milion stanovnika. Ovdje ćete naći brojne smještajne kapacitete, a sam grad nije pretjerano interesantan za turiste. Ukoliko, ipak, želite smještaj u Pamukkaleu, u ponudi su brojni mini hoteli koji se nalaze na 2-3 kilometra od kompleksa. Vrijedi izdvojiti preukusna jela lokalnih domaćina, koji su se zaista potrudili da nam ništa ne fali za vrijeme boravka u hotelu “Venus”. Ovaj hotel smo izabrali budući da smo putovali s psom, jer je jedan od rijetkih u kojem je ljubimcima dozvoljen boravak. Lokalno meze, riba, janjetina, sutlijaš i, naravno, šoljica čaja za kraj čine idealan tradicionalni turski ručak i zaista je probudio sva naša čula. Ukoliko se odlučite da prenoćite u blizini kompleksa, ovaj hotel je za svaku preporuku, nedavno je renoviran i posjeduje vanjski bazen. U Pamukkaleu je sve prilagođeno turistima. Naići ćete na brojne prodavnice suvenira, ali i na kineske restorane.
KAMENE GROBNICE
Legenda kaže da ćete ako provedete 20 minuta u termalnim vodama Pamukkalea biti mlađi pet godina. Čuvena egipatska kraljica Kleopatra tražila je tajnu dugovječnosti i njegovala svoju kožu u ljekovitim vodama Pamukkalea. Danas su Kleopatrina kupatila omiljeno mjesto većine turista. Navodno je ona naredila da se posebno za nju sagrade ova kupatila dok je bila u ljubavi s Markom Antonijem. Kupanje u Kleopatrinim kupatilima se dodatno naplaćuje i vremenski je ograničeno, a treba biti oprezan, jer je temperatura vode približno 37 stepeni. Ovdje možete uživati u plivanju pored antičkih stubova koji su nekada okruživali ovaj kompleks, a danas se nalaze u vodi. Ako je Kleopatra našla formulu vječne mladosti, nama preostaje samo da slijedimo njen primjer i uživamo u ljekovitosti ovih izvora. Osim Kleopatrinih kupatila, kaskadnih bazena, čija temperatura varira između 37 i 90 stepeni Celzija, kompleks nudi i izuzetno značajne ostatke grada Hierapolisa. Ovaj antički grad se nalazi na vrhu i do njega se najlakše stiže ukoliko u kompleks uđete na gornji ulaz. Donji ulaz je slabije korišten jer nudi direktan pristup kaskadnim bazenima, a nakon toga se morate penjati tridesetak minuta kako biste stigli do Hierapolisa. Nalazi se pored jezera u kome plivaju labudovi. Osim Kleopatrinih kupatila, možete posjetiti i dobro očuvani amfiteatar, koji djeluje impozantno s kapacitetom od desetak hiljada posjetilaca. U amfiteatru se u ljetnim mjesecima održavaju brojne muzičke manifestacije. Tu su i ostaci rimskih kupatila, vježbaonica, Apolonov hram, svetilište u čast boga Platona kao i antičko groblje (nekropola). Riječ nekropola potječe od grčkih reči “nekros”- mrtav i “polis”- grad i predstavlja groblje. Na ovom lokalitetu je više od hiljadu sarkofaga (kamenih grobnica).
Arheološki muzej nudi brojne predmete nađene u široj okolici, počevši od onih iz bronzanog doba. Tu su izloženi ostaci sitnih predmeta, sarkofaga, statua bogova poput Dionisa i Pana.
Ostaci antičkog grada Laodikee udaljeni su desetak kilometara od Pamukkalea. Laodikea je jedna od sedam crkava Apokalipse koje su predstavljale glavne crkve ranog kršćanstva. Danas tih sedam crkava predstavljaju izuzetno popularne turističke destinacije koje se nalaze u blizini savremenih turskih gradova. U to vrijeme Laodikea je bila izuzetno važan trgovački centar. Ovaj antički grad imao je izuzetan geografski položaj, a zadovoljavao je i ostale kriterije koji su bili bitni za podizanje gradova poput dobrog pristupa trgovačkim putevima, blizine izvora vode, dobre nadmorske visine kao preduslova za odbranu od neprijatelja. Laodikea je zadovoljila ove uslove, a imala je i kamen potreban za izgradnju kuća. Ovdje možete vidjeti nimfej, koji je korišten za snabdijevanje svježom vodom i posvećen je nimfama, u grčkoj mitologiji božanskim ženskim duhovima povezanim s prirodom.
Hram A je, prema novinskim napisima, otkriven tek 2012. godine. Danas su tu kamene stepenice i četiri stuba iza kojih nema krova niti zidova. Posvećen je Apolonu, Artemisu i Afroditi. Ispod staklene platforme možete vidjeti originalan raspored i kamenje korišteno u izgradnji hrama. Pruža se i nevjerovatan panoramski pogled. Pažnju će privući bjeličaste stijene, koje izgledaju kao snijeg u daljini. To su, naravno, kaskadni bazeni Pamukkale. Do sada su otkrivena i dva teatra na otvorenom kapaciteta 12.000 gledalaca, fudbalski stadion, dva rimska kupatila, pet fontana kao i ostaci brojnih crkava. Neki izvori kažu da je zemljotres u četvrtom vijeku označio kraj Laodikee, a prema drugima grad je uništen nakon napada Turaka i Mongola u 13. vijeku. Eksperti kažu da je trenutno otkriven samo mali dio grada, tako da u budućnosti možemo očekivati nova otkrića koja će upotpuniti ovu ljepotu.
Na sedam kilometara od Pamukkalea je mjesto Karahayit, poznato po termalnoj vodi crvene boje. Vodopadi s crvenom vodom su mnogo manji od onih u Pamukkaleu. Neki turisti biraju da prenoće ovdje prilikom posjete Pamukkaleu. U Karahayitu možete naći nekoliko hotela s termalnim izvorima. Budući da smo ova mjesta posjetili u februaru, bilo je hladno za kupanje u kaskadnim bazenima kompleksa Pamukkale, tako da smo odlučili da jednu večer provedemo u Spa centru hotela “Pam” u Karahayitu. Ovaj hotel je za svaku preporuku, posjeduje bazene s termalnom vodom crvene boje i zaista smo uživali. Unutrašnji i spoljašnji bazeni su spojeni, a temperatura vode je 40 stepeni Celzija. Vodopadi i mali kaskadni bazeni upotpunjuju ambijent, a na raspolaganju imate i vanjski bazen s “običnom vodom”.