Mediha Šehidić rođena je 1964. godine. Prve tri decenije živjela je i radila u Zenici. Posljednje dvije decenije živi i radi u Austriji. Zaposlena je kao socijalna radnica u jednom imigracionom centru u Beču.
Kada je objavila knjigu „Brodska cesta bb“, naš književnik i akademik Abdulah Sidran opisao ju je najvažnijom i najznačajnijom bh. spisateljicom danas i „literarnim čedom interneta“.
Ekskluzivno prenosimo drugi dio odlomaka romana “Kapija” Medihe Šehidić.
Znam da otac neće i ne može biti sretan bez svoje djece, a njegova nova žena ne može biti sretna uz nesretnog čovjeka. Ona ga nikada neće voljeti onako kako ga je voljela moja majka. Ona ga nikada ne bi zavoljela siromašnog u smiješnim kariranim gaćama, plavom radnom odijelu, sa zbunjenim dječačkim osmijehom na licu. Ona nikada ne bi ustajala u ponoć da mu pravi palačinke, da ranom zorom očisti njegove cipele i stavi ih ispred šporeta, kako ne bi bile hladne kad ih obuje. Ona nas dvoje nikada neće istinski voljeti, a ocu će hiniti kako nema ništa protiv nas i kako smo joj, zapravo, dragi. Znam ja kako se te lovatorke na muževe utrpavaju preko djece! A kako to znam – ne znam.
Majka će sve odnekud posmatrati i bit će veoma ponosna na mene zato što se dobro nosim s hinjenom dobrotom drugarice Nepoznate Pojave, koja dolazi na gotovo, ne mora iznositi ciglu na prvu ploču, graditi kućetinu i raditi sve one teške poslove koje je radila moja majka. Ona nikada neće postići kliničku čistoću koja vlada u svakom kutu ove kuće, a i otac će ubrzo uvidjeti koliko ga šlamperaj i sporost te neke žene u koju će se zaljubiti, zapravo, sputava.
Sve sam lijepo i detaljno smislila. Kad majka umre i kad se otac ponovo oženi, svima ću zagorčati život. Ušuškana skovanim planom sa sedam čvrsto utvrđenih tačaka dnevnog reda sve manje strahujem i majčina smrt mi dođe sporedna stvar – kolateralna šteta koja iziskuje samo moje konkretno djelovanje.
Jednog dana, dok sam ležala u krevetu i razmišljala kako da navučem još tri tačke dnevnog reda o sveobuhvatnom zagorčavanju života nepoznatoj ženi koja poslije majčine smrti zaposjeda našeg oca i kuću, i tako uposlim svih deset prstiju na svojim rukama, otac je umro.
I tako zagorčao život svima nama.
(Oprema teksta je redakcijska)