Osvojite knjigu „Ešalon za Samarkand“: Prenosimo odlomke

Piše: Redakcija

Ekskluzivno prenosimo četvrti dio odlomaka romana „Ešalon za Samarkand“, autorice Guzelj Jahine 

 

Ljudi su stvoreni samo za život

U zadnje vrijeme je na prostorima domovine bilo toliko smrti, kao da je ona bila gospodarica u zemlji, a ne sovjetska vlast. Smrt je poprimala različite oblike: epidemija, glad, jaka zima, siromaštvo, razbojništvo. Bijela garda je tjerana na rubne dijelove Republike, borila se dok nije uništena. Crvena armija je bila okrutna. Pobunjeni seljaci bili su bijesni, ne želeći predati žito državi. Odredi za hranu bili su divlji, uzimajući iz sela “krv umjesto hljeba”. Bolesti su bjesnjele: tifus je pojeo tri miliona građana, “španska groznica” još tri. Bjesnjela je glad: trideset i pet gubernija – devedeset miliona ljudi – godinama su neprestano stenjali “Hljeba!” Iako su novine već bojažljivo izvještavale da je glad pobijeđena, u Povolžju su znali da nije; znali su i u Ukrajini, na Uralu i na Krimu.

Zašto se to događalo, Dejev nije razumio. Zašto je uvijek bilo mnogo smrti i boli, a malo života?

Pokušavajući to shvatiti, zamislio je goleme vage – poput onih koje stoje u lukama za vaganje tereta – i mentalno je svoja sjećanja položio u ogromne tasove: na jedan – o tužnom i bolnom, a na drugi – o svijetlom.

Drugi se tas također puni, ali polako i neznatno. Osmijesi, lijepe riječi, ljepota zalaska Sunca na rijeci – zar je to moglo nadvisiti zapaljenu pšenicu ili urlik kutera koji režu ljudsko meso? Tas dobrote i radosti uvijek je bio neizmjerno lakši.

I šumski duh bi bio s njom, s radošću. A ljudi nisu stvoreni za radost ili zadovoljstvo. Ali ne i za smrt. Ljudi su stvoreni samo za život. Čovjek se rađa da se znoji od posla, jede jabuke, hoda bos po travi, svađa se, miri, voli nekoga i nekome pomaže, gradi, popravlja – eto za šta. A ne za ležati go u masovnoj grobnici s rupom na lobanji. I ne raspadati se na sto komada ispod propelera kutera. Čovjek je rođen – da bude.

Odakle u Dejevu ta tvrdoglava vjera – nije znao. Ali ona je bila ono glavno što je imao. I neke druge stvari nije razumio, nekih se mnogih bojao i imao slab karakter, neke su zamišljeni tasovi tresli i nikad nisu postigli ravnotežu, ali ta vjera se nije mogla oduzeti. Sačuvao ju je.

Zbog toga je strastveno volio svoj trenutni posao. Po papirima je bio naveden u Odjeljenju prevoza, otpremao vozove i terete; zapravo se borio protiv gladi. Prvi put se borio bez ubijanja. Uopšte nije isporučivao žito gladnim gubernijama, ni maslac, ni stoku, već život. Nije pratio medicinske ekspedicije u zaleđa, već sam život. A sada, sjedeći u štabnom kupeu voza, Dejev je premještao pet stotina putnika ne s jedne tačke rute na drugu – on je odvodio djecu od vjerovatne smrti tamo gdje ih je mogao čekati život.

(Oprema teksta je redakcijska)

 Izdavač: Buybook 2021, Urednica: Ena Hasečić; Prevoditelj: Žarko Milenić; Biblioteka exsssr

AZRA I BUYBOOK NAGRAĐUJU: Osvojite knjigu „Ešalon za Samarkand“

Sve što treba da uradite jeste da u SMS poruci napišete: OK (razmak), BUYBOOK, svoje ime i prezime, godište, te grad u kojem živite. SMS poruke šaljite na broj 091 510 101.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti