Ekskluzivno prenosimo odlomke romana „Venera“, Sebnem Isiguzel: Pupak

Piše: Redakcija

Šesti po redu Međunarodni festival književnosti „Bookstan“ ove godine održan je u prvoj sedmici jula, od 7. do 10. U bogatom sadržaju s osam događaja dnevno predstavljena je i turska spisateljica Sebnem Isiguzel, autorica romana “Konak suza” koji je “Azra” već ekskluzivno u odlomcima objavljivala, te “Venera” koji je prošloga mjeseca s prijevodom objavljen u izdanju IK “Buybook” i čije odlomke također ekskluzivno prenosimo.

Sebnem Isiguzel u razgovoru s profesoricom i prevoditeljicom Alenom Ćatović pred brojnom publikom predstavila je romane „Konak suza“ i „Venera“. Razgovor se odvijao na turskom jeziku uz omogućen simultani prevod. Autorica je govorila o procesu pisanja kojim se bavi od rane mladosti, važnim nagradama koje je dobila u Turskoj, ali i iskustvu komunikacije sa stranim prevodiocima jer su njene knjige objavljene na engleskom, njemačkom, ali i finskom jeziku. Posebno zanimljiv je bio dio razgovora u kojem se autorica dotakla „Manifesta za djevojke“, dijela romana „Venera“, koji je u Turskoj doživio veliku popularnost i koji je već nekoliko godina dio transparenata na protestima koji se u Turskoj održavaju 8. marta na Dan žena. Istaknula je da sebe smatra feministicom i da su upravo zbog toga u središtu njenih romana žene.

 


Prenosimo odlomke romana „Venera“, truske spisateljice Sebnem Isiguzel   (I)

Pupak je uspomena na naše majke. To je znak i povezanosti, ali i neovisnosti od njih. Naravno, za mene to ima neko drugo značenje. Da, mislim da će biti najbolje ako počnem ovako: rođena sam 23. jula 1908. godine u čamcu na Bosforu, upravo između istoka i  zapada. Tačnije u vodi, jer se čamac prevrnuo dok je moj otac sav mokar ljutito vikao: “Zašto nije dječak već djevojčica?”

Isprva su se uplašili, pomislivši kako čamac tone jer im je topla voda natopila gležnjeve. Shvatili su da ja dolazim kad je moja majka vrisnula i počela se naprezati. Upravo u tom trenutku čamac je zahvatila jedna od snažnih struja na Bosforu. Krupni veslač, Albanac kao i moj otac, koliko god naporno veslao, vrtjeli bismo se u mjestu i ne bismo uspijevali doći do obale. Kao rezultat takve situacije, tačno između istoka i zapada, rođena sam ja.

I dok se majka mučila u bolu, otac je razmišljao da tu bol uzrokuje veoma snažan dječak te se radovao govoreći: “Stiže nam dječak!” Hvala Bogu, uz nas je bio Nergis, koji je bio kao majčina sjena te je pomogao pri mom rođenju. Iako je Nergis porađao sve žene u porodici, majčini krici su odjekivali na obje strane grada, od Uskudara do Galate.

Sultan, koji će u noći istog dana donijeti veoma važnu odluku, ponašao se kao da plovi Bosforom u običnom čamcu zbog glasina da će njegov dvorac visokih zidina u Yildizu biti napadnut i da će on biti ubijen, te bi na taj način saznao ko stoji iza toga i tako spriječio ponovni atentat.

Začuvši jauke moje majke, zabrinuto je naredio da okrenu čamac od nas. U tom trenutku majka je posmatrala naopako Aja Sofiju kojoj su muslimani dodali munare, dvorac u kome je pronađeno tijelo njene nane, najpoznatije u porodici i u kome se sadašnji sultan plašio boraviti i Zlatni rog po čijem je ledu jedne zime hodala njena druga nana. Oprostite, ali ne mogu tek tako preći preko naziva Zlatni rog.

Žene iz naše porodice su se opscenim izrazima protivile tom nazivu malog zaljeva čije je more lagano ulazilo u kopno. Zlatni rog su upoređivale s nečim intimnim.

Svaka od njih je govorila: “Samo da se ne zove Zlatni rog.”

“Oh, zar postoji zlatni?”, rekla bi neka od njih.

“Možda je sultanov rog zlatan.”

Tome bi se sve nasmijale.

“Ja sam vidjela, nije zlatan”, reče neka od njih dok su prolazile pored dvorca.

“Osim toga, uopšte ne liči na rog.”

“A i sultanovi rogovi nalaze se negdje drugdje.”

“Ha, ha, ha!”

Majka je pogled zaustavila na Zlatnom rogu o kome su šale zbijale njena majka, nana pa čak i ona, te se još jedanput napregla. Da li je u tom trenutku veslač skočio u vodu ne mogavši podnijeti te krike?

Nije li moj otac, umjesto pitanja: “Gdje ćeš ti?”, trebao pružiti veslo pored glave veslača koji se nije mogao osloboditi struje i beznadežno plivao oko našeg čamca?

(Oprema teksta je redakcijska)

Izdavač: IK „Buybook“ Sarajevo, 2021; S turskog prevela Nejra Brkić; Urednica Ena Hasečić; Biblioteka „Farah“

O knjizi

„Venera“ počinje rođenjem glavne junakinje na brodu između istoka i zapada, na Bosforu 1908. godine. Ona će u jednom trenutku života zaključiti da je najveća čovjekova zagonetka on sam, a samozatajni otac, razigrana tetka Šekina i hrabri Nergis likovi su čije sudbine pred čitaocima ostaju obavijene velom tajni sve do samog kraja romana čija radnja seže unazad, sve do 1589. godine.

I ovaj roman iz pera Sebnem Isiguzel, autorice uspješnice „Konak suza“, u pozadini je protkan historijskim događajima u kojima pratimo nezaboravne priče o porodičnim vezama, nesretnim sudbinama pojedinaca koji neprestano tragaju za srećom i ljubavi.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti